“Di su pare?” za X-icu: Studenti, imate svoj đir i boli vas

Piše
Domagoj Vušak

Aug 24, 2015

Facebook stranice postale su vrlo popularan način za promociju sadržaja putem interneta, a u moru istih ili jednakih ističu se one koje na zabavan, zanimljiv i provokativan način ukazuju na probleme današnjice ili na sarkastičan način komentiraju aktualno stanje u zemlji i svijetu.

Jedna od takvih stranica je i popularna stranica “Di su pare?” koja je u samo nekoliko mjeseci postala pravi hit na internetskom prostoru. S više od 90 tisuća fanova, ova popularna stranica jedna je od “najtraženijih” takvih stranica u Hrvatskoj.

Odlučili smo kontaktirati glavne aktere cijele priče i saznati kako je stranica nastala, koji su njezini ciljevi i planovi za budućnost. Iako smo se potajno nadali da će nam odgovoriti, bojali smo se da neće uhvatiti vremena za razgovor s nama. No, ekipa zadužena za zanimljiv sadržaj na toj stranici odmah nam se javila, čime su nas i više nego iznenadili.

Zbog autentičnosti i izvornog načina govora ekipa stranice “Di su pare” odlučili smo ostaviti njihove odgovore netaknutima.

1. Stranica “Di su pare” u kratkom je vremenu osvojila veliki broj čitatelja i postala jedna od najpopularnijih u Hrvatskoj. Kako je uopće nastala ideja stvaranja stranice?

– Nema tu neke posebne priče i mudrosti, stranica je nastala iz potrebe da govnima kažemo da su govna, a i proljev je govno.

2. Na “tapeti” su vam razni političari, ali i sve aktualnosti koje se događaju u Hrvatskoj. Gdje crpite inspiraciju za objave kojima svakodnevno nasmijavate svoje čitatelje? Imate li “najdražeg” političara?

– Ćaća (Ivo Sanader op.a) nam je najdraži političar. Ćaća nam je i više od najdražeg političara. Ćaća je uzor života i ispravnih vrijednosti. Podsjeća nas na onu biblijsku priču o Josipu, kad su ga braća prodali u Egipat za sitne pare. Isto su napravili Ćaći braća iz HDZ-a. Ako ne vjerujete da je nevin, a mi vas uvjeravamo da je, što će se i dokazat, onda vam bar mora biti žao čovjeka što su ga braća, tzv. njegovi prijatelji izdali i ostavili na cjedilu. Zar ta sudbina ne bi pogodila svakoga tko ima ljudskosti. Kako bi se vi osjećali da vam svi odjednom okrenu leđa i uz to vas svakodnevno pljucaju, a do jučer su vam jeli iz ruke, kleli se u vas i držali vašu sliku u spavaćoj sobi? Gdje crpimo inspiraciju? Iz ruganja prema svemu.

3. Kako se nosite s brzopoteznom popularnošću koju ste stekli u Hrvatskoj? Kako reagiraju oni koji znaju da ste vi admini jedne takve stranice?

– Jebe nas se za popularnost. Ovo radimo iz čistog hedonizma. Nama je ovo užitak. Ako će nekoga naš rad nasmijat, oraspoložit i slično, bit će nam drago, ako neće boli nas kurac. Jer, ponavljamo ovo radimo iz svoga gušta i sve nastaje iz naše potrebe za zajebancijom. Jebe nas se hoće li pojedina slika imat tisuću ili sto lajkova, koliko će bit sherova, posebno nas zaboli za tajming objavljivanja, a najposebnije nas zaboli za komentare, radimo ono šta je nama gušt i šta je nama smiješno, ako ti je dobro lajkaj/sheraj/komentiraj, ako nije, odjebi. Malo ljudi zna tko su admini. To je naš međusobni dogovor, da ne objavljujemo na sva zvona, ne volimo kurčenje, naravno da nama bliski ljudi znaju.

4. Što možete poručiti onima koji vas ne prate, ne čitaju i kojima možda niste zanimljivi? Ima li takvih, negativnih komentara?

– Imamo dnevno 100 unlikova i masu nas ljudi ne voli jer smo jebeno iskreni i gađamo uvik tamo di najviše boli, nemamo im šta reć osim…imaju svoj đir i boli ih k…

5. Koji su planovi za budućnost? Imate veliku bazu ljudi, postoji li mogućnost da postanete profitabilni?

– Nismo od nekih jeftinih đireva – ajmo napravit majce i zaradit koju stoju… Taj nas đir nervira, općenito to stanje svijesti, ajmo nešto na brzinu do love je kurac, jasno nam je da ljudi na fejsu pokušavaju zaradit na svaki mogući način jer su prisiljeni radi ovakve situacije. Nama ta neka jurnjava za nekom instant paricom nije napeta. Ako bi jednog dana išta radili u komercijalne svrhe ne bi vam rekli.

Za kraj, zamolili smo ekipu stranice “Di su pare” da poruče svim našim čitateljima, odnosno studentima, kako da se nose sa svim životnim usponima i padovima. Rekli su nam ovo:

– Studenti!! Gurajte svoj film, ako je taj film da odjebete faks, onda ga odjebite, ništa se ne mora. Nemojte bit robovi tuđih očekivanja, da vam se faks svodi na to da ga morate završit iz obzira prema ocu, majci, stricu, curi i bilo kome drugome. Radite stvari koje vi želite, ako je to faks onda ga rasturite, ako nije, onda nađite drugi film u kojem ćete se ostvarit. Ništa se ne mora, samo opušteno.

Donosimo i neke postove: