Ekskluzivno – bili smo na probi nove predstave u Gavelli

Piše
Ana Leko

Dec 03, 2016

Nova predstava u Gavelli

U GDK Gavella kuha se jedna nova i zanimljiva predstava mladog redatelja Igora Vuka Torbice koji u svojoj kratkoj karijeri niže nagradu za nagradom. Njegova predstava Priče iz Bečke šume po tekstu austrijskog književnika Ödöna von Horvátha u ponedjeljak, 5. prosinca, imat će premijeru, a mi smo vidjeli kako ona izgleda na prvoj tehničkoj probi.

Generalna i/ili prva tehnička proba

Podsjetimo, za razliku od generalne probe koja se u pravilu ne bi trebala prekidati, prva tehnička proba podrazumijeva da se po prvi put na scenu stavlja predstava s kompletnim kostimima, scenografijom, šminkom, frizurom, rasvjetom i tonom, i nju redatelj, po potrebi, može prekidati.

Prva tehnička proba i za redatelja i za glumce s jedne strane predstavlja veliki stres i šok, a s druge strane veliki izazov jer se tada svi u predstavi po prvi put susreću s mnogo novih elemenata. Sa svim tim elementima predstava dobiva jednu drugu, novu dimenziju i za takvu se probu svi psihički pripreme jer znaju da će biti grešaka, ali kada se sve to savlada glumci počinju uživati u igranju.

Na probama, kao i na samoj predstavi, u publici treba vladati potpuna tišina, bez obzira što je zauzeto svega desetak sjedala. Potpuna koncentracija i mir ono su što je potrebno i redatelju i glumcima. Doduše, sjediti u gotovo praznom gledalištu GDK Gavella pomalo je neobično i nekako respektabilno. Poput neke privatne, intimne izvedbe za točno odabranu, rijetku publiku. Doduše, tu publiku čine redatelj, dramaturg, scenograf, kostimograf, koreograf, autor glazbe, oblikovatelj svjetla, šaptač te ponekad i ljudi iz marketinga, PR-a, krojači, voditelj produkcije, a iznimno i novinari portala x-ica.com.

Osim njih, na probi su, iako iza scene, i garderobijeri, majstor rasvjete i tona, scenski radnici, rekviziteri, šminkeri, frizeri te inspicijent koji je tu od prve do zadnje probe i, naravno, vodi svaku predstavu.

Važnost prve tehničke probe

Prva tehnička proba važna je zbog toga da se vidi kako će izgledati predstava u konačnici kada se svi segmenti spoje i kada se predstava rađa. Na njoj se vidi ima li nekih tehničkih detalja koji se moraju popraviti, rade se korekcije svjetla i niveliranje zvuka, provjerava se funkcioniraju li sve promjene scenografije te stignu li se glumci presvući pogotovo ako imaju jako malo vremena između scena, a ponekad se to vrijeme mjeri u sekundama.

Prvu tehničku probu sa svim elementima redatelj vrlo često zaustavlja kako bi se uštimale sve stvari, a s obzirom da su Priče iz Bečke šume iznimno tehnički zahtjevna predstava u kojoj igra 18 glumaca, u utorak je sve prošlo izuzetno dobro. Redatelj Torbica nije zaustavljao probu, već je u dva navrata samo nešto suflirao glumcima i na taj ih način korigirao.

S druge strane, generalne probe zapravo izgledaju kao predstave i tada bi sve trebalo biti usklađeno. No, u kazališnom svijetu postoji utjeha da ako redatelj nije zadovoljan generalkom, to znači samo dobro, jer se kaže da mora biti loša generalna proba kako bi premijera bila odlična. Šalu na stranu – ima boljih i lošijih generalki, a poslije svake se porazgovara i pokuša još malo korigirati stvari.

Iako se prije generalne probe kroz otprilike 2 mjeseca održi između 55 i 60 proba, glumci prije prve tehničke probe ponekad imaju tremu jer se susreću s novim elementima. Premijera je druga priča – tada svi uvijek imaju tremu! 🙂

Zanimljiva, teška i odlična predstava

Igor Vuk Torbica mladi je redatelj koji je prije svega tri godine diplomirao na Katedri za kazališnu i radijsku režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, gdje trenutno pohađa doktorski studij i radi kao stručni suradnik na kolegiju Kazališna režija. Kao asistent režije do sada je surađivao na predstavama Dine Mustafića, Sonje Vukičević i Ane Dorđević. Režirao je Molièreova Don Juana, von Kleistov Razbijeni vrč, Nušićevu Ožalošćenu obitelj i predstavu Hinkemann po tekstu Ernsta Tollera koja je već dobila desetak nagrada.

Kao najbolji student kazališne režije u generaciji Torbica je dobio Nagradu Hugo Klein, a predstava Pokojnik, nastala kao ispitna vježba na trećoj godini studija, dobila je glavnu nagradu festivala Studio fest i ušla u redovan repertoar Jugoslavenskog dramskog pozorišta.

Ako je suditi po ovoj zavidnoj biografiji Igora Vuka Torbice i njegovom vrlo plodnom kazališnom djelovanju, onda se može samo zaključiti da će i Priče iz Bečke šume postići izniman uspjeh. Njegova verzija Horwathovog teksta iz 1931. godine prikazuje ono što se skriva iza kulisa uljuljanog, samodopadnog, nesigurnog, pomalo malograđanskog i na mržnju spremnog društva koje, čini se, opstaje i u 21. stoljeću.

Igor Kovač, Nataša Janjić, Jelena Miholjević, Ksenija Pajić, Perica Martinović, Franjo Dijak, Nela Kocsis, Filip Križan, Janko Rakoš, Siniša Ružić, Barbara Nola, Ivana Roščić, Filip Šovagović, Nikola Blaće, Tena Nemet Brankov, Anja Đurinović, Sven Medvešek i Živko Anočić u utorak su po završetku probe zasigurno odahnuli jer je sve prošlo u najboljem redu. I, iako se nije orio gromoglasan pljesak, malobrojna publika bila je i više nego oduševljena.

Fotografije: Jasenko Rasol