Ena Rajic Official – izvor podrške, motivacije i optimizma

Izgleda da Travnik stvara velike ljude. Mislim da je došao red i na jednu ženu (smijeh).

Rad na kanalu započela je prije otprilike godinu i pol dana, tada se kanal zvao “Iznad Oblaka”, a danas nosi ime Ena Rajic Official. Ena sebe opisuje kao entuzijastičnu mladu osobu koja nastoji graditi novo, zadovoljnije društvo i koja sav svoj rad nudi besplatno drugima.

Više o Eni, njezinoj motivaciji i razmišljanjima saznajte u intervjuu.

Što te potaknulo da inspiriraš druge?

Potaknule su me posljedice transformacije vlastitog života. Dugo sam vremena naizgled bila uspješna prema svim kriterijima društva – od uspjeha u sportu, glazbi, obrazovanju do obiteljskog i socijalnog života. Međutim, ispod svih tih uloga s kojima sam se identificirala postojala je nezadovoljna osoba koja se cijeloga života nastojala svidjeti i dokazati drugima. Živjela sam kao perfekcionist koji je uvijek davao maksimum od sebe kako bih bila prihvaćena od drugih. Kada je kap počela prelijevati čašu, počela sam tražiti odgovore na pitanja „Tko sam?“ i „Zašto sam ovdje?“.
Onda sam, nekada na lakši, nekada na teži način, počela razbijati najveće životne iluzije i učiti najveće životne lekcije poput onih da sam ja odgovorna za svoj život, da me nitko ne može usrećiti – jedino uveličati moju sreću, da me nitko ne može povrijediti – jedino ako mu ja to dozvolim, da sve što tražim – svu ljubav, mudrost, razumijevanje i snagu nikada neću dobiti od drugih ako ih prvo ne pronađem u sebi. Kada sam počela živjeti jednim drugačijim, svjesnijim životom – počela sam se osjećati sretnije, samopouzdanije, svrhovitije i tu sam sreću htjela i još uvijek želim dijeliti s drugima.

Ja vam ne prihvaćam vjerovanje da je život borba i preživljavanje – to se jednostavno „kosi
“ s mojom logikom i mojim pogledom na život.

Na inspiriranje drugih potaknuo me bunt te kritičko razmišljanje i preispitivanje stvarnosti.
Sa svih nas strana konstantno „zasipaju“ strahom. Nije vam potrebna visoka inteligencija da, kada otvorite neke „ozbiljne“ novine ili upalite vijesti, shvatite koliko je sadržaja tih vijesti usmjereno na oskudicu, terorizam, ratove, bolesti. Nažalost, veliki broj ljudi ne shvaća da mi kreiramo naše realnosti, da nismo puki promatrači. O tome vam više ne govori samo popularna psihologija, o tome vam „na dugo i na široko“ pričaju i kvantni fizičari. Stoga je moj cilj pri inspiriranju drugih  – potaknuti ih da preispitaju disfunkcionalna životna uvjerenja i preuzmu život u svoje ruke.

Bolji život postoji! Ne kupujte strah! Pratite one koji su uspjeli postići ono čemu težite – od onih koji to nisu, ne možete ništa novo naučiti. Usudite se sanjati velike snove i živjeti život po vlastitim standardima.

Gledajte, ja ne želim raditi od 8 do 16. Želim biti samozaposlena. Ne želim raditi 30 godina da bih si zaradila za minornu penziju. Želim zarađivati toliko da o tome nikada ne moram brinuti. Ne želim živjeti od prvog do prvog u mjesecu. Želim živjeti u obilju. Ne želim osrednjost. Želim vrh vrhova.  Ne želim kolotečinu. Želim se igrati.  Jesam li zbog toga manje realna?

I što je to uopće realnost? Kakav je „mindset“ morao imati jedan Michael Jordan ili Andrea Bocelli, jedna Beyonce ili Oprah Winfrey da bi postali ono tko jesu? Sigurno ne realističan „mindset“.

Tko je inspirirao tebe?

Dva moja najveća učitelja su Tony Robbins i Neale Donald Walsch. To su ljudi koji su promijenili moj život za 360 stupnjeva. Tony kao moj profesionalni uzor i Neale sa svojom knjigom „Razgovori s Bogom“ kao apsolutni transformator moje percepcije Boga, sebe i drugih ljudi. Pored njih svakako ću istaknuti Ralpha Smarta, Iyanlu Vanzant, Lenona Honora te Abrahama Hicksa, iako ih ima još „mali milijun“. Dodatno, spomenula bih Anu Bučević – moju veliku učiteljicu koja je motivacijsko govorništvo u velikom stilu dovela i na naša područja.

Ubija li hrvatski obrazovni sustav samopouzdanje?

Na temelju vlastitog iskustva, mogu zaključiti da je hrvatski obrazovni sustav većim dijelom usmjeren na natjecateljstvo umjesto na suradnju; na reprodukciju znanja umjesto na funkcionalno znanje; na konvergentno umjesto na divergentno mišljenje itd. Mislim da bi to moglo biti povezano s nižom procjenom samoefikasnosti i samopoštovanja kod učenika i studenata. Pri tome polazim od pretpostavke da će se osobe koje se stalno potiče na uspoređivanje s drugima, na učenje „napamet“ umjesto s razumijevanjem te usmjeravanjem na uniformnost umjesto na kreativnost vjerojatno osjećati manje sigurno u svoje znanje kada završe neku školu ili studij. To na kraju krajeva možete čuti od velikog broja studenata – kada završe studij, mnogi se ne osjećaju stručnima u svome području. Barem je to većim dijelom tako u krugovima studenata društvenih znanosti.

Potiče li koji aspekt obrazovanja rad na sebi, duhovno osnaživanje?

Upišite psihologiju (smijeh) i saznat ćete mnoštvo zanimljivih činjenica o ljudskom funkcioniranju – od kognitivnih shema koje objašnjavaju kako dva čovjeka na istu situaciju gledaju potpuno drugačije, bazičnih uvjerenja koja velikim dijelom stječemo kroz djetinjstvo te koja diktiraju naše doživljavanje svijeta do heuristika u zaključivanju te važnosti slike koju imamo o sebi.

No, bez obzira na to studirate li psihologiju ili ste na nekom drugom studiju – mislim da je kritičko mišljenje (za koje se nadam da se potiče na većini fakulteta) jedan ključan aspekt obrazovanja koji može doprinijeti radu na sebi. Skepticizam je, u određenoj mjeri, stimulativan i poželjan. U konkretnom slučaju, odbijanje uzimanja stvari „zdravo za gotovo“ te preispitivanje valjanosti tuđih mišljenja i zaključaka uvelike bi mogli doprinositi radu na sebi.

Također, rekla bih da svi mi kroz obrazovanje učimo ili smo učili na nekim kolegijima nešto što nas ne zanima – na taj način se učimo samodisciplini te se učimo samo-motivirati što smatram važnim odrednicama svakog čovjeka koji nešto nastoji postići u životu. Dolazimo i u susret s drugim ljudima pri čemu su nam neki manje, neki više dragi –no, tako učimo nešto o sebi, ali i drugima. Zapravo, učimo biti fleksibilni u interakcijama. Sretni su oni koji spoznaju da je puno važnije (i ljepše) biti ljubazan nego u pravu te da ne trebamo uvijek inteligentan um koji priča, već strpljivo srce koje sluša.

Kako si prevladala nelagodu koju manje više svi osjećamo kada se metaforički ogolimo pred kamerama? 

Tko kaže da jesam? (smijeh).

Prva stvar, jedan od mojih temeljnih motiva po kojemu živim je živjeti izvan zone komfora – što više se suočavati s onime čega se plašiš. Postaviti si pitanje: „Što je najgore što mi se  može dogoditi ako to učinim?“

Druga stvar leži u staroj latinskoj „Repetitio est mater studiorum“. Što više nešto ponavljate, tim postajete bolji u onome što radite. Iza mene je više od 70 videa – zabrinula bih se za sebe kad bi se i dalje osjećala neugodno (smijeh).

Treća stvar, za većinu svojih videa se pripremam jer želim poslati jasnu poruku ljudima bez da previše okolišam i na taj način kontroliram ono što mogu.

Četvrto, ne gubim iz vida svrhu cijelog ovog kanala, a to je biti autentičan. To bi značilo dopustiti si pogreške, pokazati drugima da nisam savršena, otvoriti se, opustiti, smijati, biti spontana.

I na koncu, spoznajom da se nikada ne možete svidjeti svima – ma koliko dobru namjeru imali, ma koliko uživali u onome što radite, ma koliko bili spremni pomoći! Ali ako svoje samopoštovanje budete gradili na tuđim mišljenjima o sebi, bojim se da će takva slika o sebi biti sagrađena na ruševnim temeljima. Pitanje nelagode u videima je riješeno, kada krenu uživo seminari – to će biti veći izazov. Jedva čekam! 😀

Kažeš da nam je prednost što živimo u IT dobu koje nam pruža izvanrednu mogućnost da se povežemo, da si pomažemo. No, često se govori upravo o tome kako nas sva ta silna tehnologija otuđuje jedne od drugih. Što misliš o tome?

Sve ovisi u koje svrhe koristite tehnologiju. Meni recimo koristi da se povežem s ljudima koji imaju slične interese i sklapam međunarodna prijateljstva. IT mi pruža priliku da besplatno pratim, gledam i učim od najboljih. Omogućuje mi neiscrpne baze informacija i potiče znatiželju.  I na koncu, daje mi mogućnost da preko nje stvaram karijeru pomažući masi ljudi što bi u drugačijim okolnostima bilo puno teže.

Naravno, svjesna sam i činjenice da se mnogi ljudi otuđuju jedni od drugih, da su društvene mreže jedno od glavnih sredstava usporedbe među ljudima  što može dovosti do smanjenog zadovoljstva životom ili nekog oblika tjeskobe. Većina nas ima tendenciju prikazivati se u socijalno poželjnom svjetlu, a facebook, instagram i twitter savršene su platforme za takvo što.

Međutim, opet se vraćamo na ideju s početka intervjua – najvažnije je razviti ljubav prema sebi, izgraditi samopoštovanje na čvrstim temeljima te kritički preispitivati stvarnost oko sebe. Čemu svi ti filteri? No, rijetki su spremni biti autentični – to je povlastica hrabrih.

Facebook: Ena Rajic

YouTube kanal:Ena Rajic Official

E-mailu:enarajicofficial@gmail.com

Skype: Ena Rajic Official