Upoznajte profesionalnu MMA borkinju Sonju Krizmančić

Piše
Lorena Sikavica

Aug 09, 2018

Sonja Krizmančić je 22-godišnjakinja iz Zagreba i jedna je od četiri profesionalne MMA borkinje u Hrvatskoj.

Osim time, Sonja se profesionalno bavi i japanskim JIu-Jitsom, a rekreativno i judom. Trenira već četiri godine, profesionalno, iako je u ovome od malih nogu, a sad u lipnju je bila na prvom većem natjecanju izvan Hrvatske, na Europskom jIu-jitsu prvenstvu u Poljskoj.

“Bilo mi je prekrasno iskustvo kao takvo, ali i užasno s druge strane jer sam doslovno prvu ozbiljniju borbu izvan Hrvatske imala s Nijemicom koja je prva rangirana. I ta je borba onda prošla tako da sam od nje izgubila doslovno u minutu i pol jer se nisam ni snašla niti sam znala gdje sam kad smo uletjeli u dvoranu, a ja i u ring. Kasnili smo na borilište, došli smo doslovno 12 minuta prije moje borbe. Ja se nisam stigla niti odjenuti niti zagrijati nego sam doslovno bila bačena u borbu, što i nije baš super početak i prva profesionalna borba u jIu-jitsuu”, prisjeća se Sonja koja već ima desetak medalja s međunarodnih natjecanja i opisuje ovaj borilački sport vrlo sličnim MMA-u, samo u kimonu.

Sve je započela s hrvanjem, da bi s vremenom ipak vidjela kako je jujitsu, judo te na kraju MMA ono gdje se najbolje pronalazi. MMA karijeru počela je prije dvije godine u Vinkovcima, kada je na NFC eventu savladala Sanju Ostojić iz BiH, dok se u njenoj drugoj borbi dogodilo nešto što je malo usporilo njen napredak, ozljeda koljena zbog koje je doživjela poraz od Maje Britvić.

“Ja sam nju išla izvući i spojila sam pete, a da nisam spojila prste. Izvlačila sam kukove, a koljeno je otišlo u pod i tako je došlo do ozljede. Iskreno mi je žao što se ta borba nalazi na Youtubeu jer se u njoj uistinu nema što vidjeli, dok borbe iz Vinkovaca nema nigdje, a televizija posjeduje snimku cijele borbe. To je bila sjajna borba koja je cijelu dvoranu digla na noge.”

Na odustajanje od borilačkih sportova, kaže, nikad nije pomišljala. I ne planira, pa čak i ako nekad ne uspije, izgubi, dogodi joj se negativan rezultat. To je jednostavno ljubav prema tome što radi i ne može odustati od nečega što je stvarno čini istinski ispunjenom i sretnom.

“Zadnje što ću napraviti je ostaviti rukavice, sport je zadnji od čega ću odustati. Jer, ne mogu to opisati. To je jednostavno prevelika ljubav. Čak i kad imaš hrpu groznih stvari koje su ti se dogodile u životu, kad imaš ne tako lijepu priču iza sebe, moraš naći to nešto što te digne. Meni je to tih 15 minuta svake borbe. I zapravo samo tad osjetim ono što doslovno nikad ne osjećam, ono što mi fali, to nešto unutar sebe. Nije to ni nikakva moć, ni snaga. Zapravo ne mogu to opisati nikako osim da je to čista, iskrena ljubav i emocija”.

Komentari