Što to nedostaje hrvatskoj modnoj sceni?

Piše
Ines Perec

Apr 12, 2016

Iako je Hrvatska sve ažurnija u praćenju svjetskih trendova, jednome od njih ipak nije spremna otvoriti vrata, barem za sad. 

Naša je modna scena uključena u globalni pokret pomicanja granica ljepote i rušenja pravila modelinga, ali za razliku od inozemne scene, još uvijek se prilagođava na male pomake, a estetski standardi čine se površnima.

Zahvaljujući čarima interneta, Hrvatska nikada nije bila brža u dostizanju svjetskih trendova. Tako su po uzoru na svjetske trendove modelinga i hrvatsku modnu povijest počeli pisati plus-size modeli. Djevojke koje su sve donedavno u modnom svijetu sudjelovale samo kao gledateljice modnih revija i čitateljice modnih časopisa, po prvi puta počinju zauzimati mjesta glavnih zvijezda fashion weekova i krasiti glamurozne naslovnice.

Ashley Graham, prvi plus-size model na naslovnici Sports Illustrateda, Crystal Renn, prva žena “s oblinama” na jednoj Chanelovoj reviji i Whitney Thompson koja je odnijela titulu pobjednice američkog Top Modela, u svijetu su već dobro poznata imena, a upravo dobivaju konkurenciju iz Hrvatske.

Lucija Lugomer je model o čijim je domaćim i inozemnim uspjesima suvišno govoriti. Njezinu liku nisu odoljeli ni britanski Daily Mail ni talijanski Vogue, a karijera joj tek počinje. Karijera tek počinje i za Zagrepčanku Ivu Peranović i Riječanku Doroteu Samac, a nedvojbeno je da sve tri čeka blistava budućnost. Međutim, dok sve te djevojke imaju građu tijela atipičnu za modele, zajedničko im je jedno – sve su u svakom pogledu prekrasne.

Photo galerija (2 slika)

Crte lica su im simetrične i objektivno privlačne, krase ih ženstvene obline, komunikativnost, društvenost i dobro zdravlje. I dok je to prednost za njih, postavlja se pitanje je li veći konfekcijski broj jedini pomak na koji hrvatska modna scena pristaje ili je djevojkama koje ne krasi klasična ljepota, potreban dodatni poticaj kako bi se odvažile pokucati na vrata modnih agencija.

Ono što je na inozemnoj sceni prestalo biti tabu, a hrvatskoj kronično nedostaje su modeli poput Madeline Stuart, prvog modela sa sindromom Down, Jillian Mercado koja boluje od mišićne distrofije i razroke manekenke jedinstvenog imena, Moffy. One su s margina estetskih standarda došle u poziciju da te standarde ruše i to ne samo kada su u pitanju poveće obline i “višak” kilograma. Vitiligo, tetovaže i piercinzi koji prekrivaju čitavo tijelo, duboka starost, ˝krivi˝ spol i potpuna asimetrija lica i tijela nisu više nešto što narušava ljepotu, već osobine onih čija je potraga za osjećajem ljepote i općim prihvaćanjem gotovo završena jer je svijet dokazao da je željen pravih ljudi na naslovnicama i revijama.

Pravih ljudi u svakom smisli te riječi jer svako, koliko god “nesavršen” bio, ne smije biti uskraćen za priliku da svijetu pokaže ljepotu koju vidi u sebi.

Photo galerija (3 slika)

Još jedno izdanje Cro-a-Portera, 27. po redu, je iza nas. Dok su na ovom modnom događanju priliku dobile mlade dizajnerske nade, nadamo se da će idući naglasak staviti na nove nade modelinga i to upravo one koje ni ne sanjaju da bi mogle biti dijelom tog svijeta.

Komentari