Tko pjeva zlo ne misli – „najzagrebačkiji” film

Piše
Kristina Jelić

Jul 26, 2015

Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika atmosferom je jedan od „najzagrebačkijih” kultnih filmova.

Prema anketi 44 filmskih kritičara iz 1999. godine u kojoj se određivala lista 20 najboljih hrvatskih filmova, Tko pjeva zlo ne misli zauzeo je zasluženo prvo mjesto.

Ljubavna komedija s elementima pjevanja osvojit će vas na prvo gledanje svojim starim zagrebačkim (agramerskim) humorom. U filmu su prikazane mnoge lokacije poput Gornjega grada i Samobora, među kojima neke više ne postoje, poput Savskoga kupališta. Istu je sudbinu doživio vlak Samoborček, poznat i pod nazivom Srebrna strijela.

Film je snimljen prema romanu zagrebačkog pisca Vjekoslava Majera davne 1970. godine. Radnja se odvija tridesetih godina prošlog stoljeća i vodi nas u nostalgična vremena kojih više nema. Küss die Hand milostiva i podizanje šešira u znak poštovanja samo su neki od zaboravljenih manira bečke škole. Film obiluje autentičnim kostimima (Ljubica Wagner) i scenografijom (Željko Senečić). Snimljen je prema bilješkama iz dnevnika malog Perice i pripovjedača Vjekoslava Majera.

Glavnina radnje odvija se u gornjogradskom stanu obitelji Šafranek, njihovom dvorištu, Samoboru, Savskom kupalištu i parku Maksimir. Likovi u filmu psihološki su razrađeni, a njihov je emocionalni život isprepleten ljubavnim dogodovštinama.

Zaplet priče započinje kada u život obitelji Šafranek uleti gospodin Fulir i poremeti odnose cijele obitelji. Ana Šafranek u braku je s mnogo starijim mužem Franjom i naočigled vene za romantikom i pažnjom. Prilikom izleta u Samobor srce joj osvaja gospodin Fulir koji je iznenada posjećuje u njezinom zagrebačkom domu i izjavljuje joj ljubav. Istovremeno u Fulira se zagleda i starija Anina sestra Mina, neugledna usidjelica. Franjo se dosjeti spojiti Fulira i Minu. Tim ljubavno-obiteljskim peripetijama svjedoči mali Perica, sin Šafranekovih.

Photo galerija (3 slika)

Basaričekova ulica

Basaričekova 11 postala je popularna zbog dvorišta u kojem se snimao ovaj kultni film. Smjestila se na Gornjem gradu između crkve sv. Marka i zgrade Sabora. Nekada se Basaričekova zvala Pivarska jer je na broju 4 bila otvorena prva pivnica u gradu u kojoj se od 1650. godine točilo i proizvodilo pivo. Detalj koji zasigurno niste primijetili jest da se na svim kućnim brojevima nalazi krivi natpis ulice, Basaričkova umjesto Basaričekova. Ako vas kojim slučajem put nanese na Gornji grad slobodno možete zaviriti u poznato dvorište Basaričekove ulice i provjeriti kako ona izgleda danas…

_MG_8013

Samoborček ili Srebrna strijela

Samoborček je naziv za vlak koji je spajao Zagreb sa Samoborom od 1901. do 1979. Uskotračna željeznica puštena je u javni promet 16. siječnja 1901. te se taj datum smatra i njezinim rođendanom. Širina jednokolosječne pruge iznosila je 760 mm. Godine 1950. pruga je s postojećih 19 km produžena do novonastale tvornice Vladimir Bakarić u Bregani.

Gradska željeznica bila je jedina u tadašnjoj Jugoslaviji koja je poslovala samostalno, odnosno nije poslovala u sastavu Jugoslavenskih državnih željeznica.

Samoborček je posljednji put odvozio svoju vožnju na Staru godinu, 31. prosinca 1979.

Savsko kupalište

Legendarno Savsko kupalište pokraj starog Savskog mosta bilo je Gradsko kupalište za 5000 posjetitelja. Sastojalo se od nekoliko stotina drvenih kabina s uređenim sunčalištima. Društvo savskih čuvara u ono vrijeme brinulo se o sigurnosti plivača.

Teško oštećeno kupalište tijekom poplave 1964. ostalo je prepušteno zubu vremena i nikada više nije povratilo svoj stari sjaj. Iako su se Zagrepčani ondje sunčali sve do 80-ih godina prošlog stoljeća, od kupališta je ostala tek pokoja oronula daska i sjećanja na neka sretnija vremena.

Nezaboravni citati

Film je iznjedrio neke od nezaboravnih citata koje su stariji Zagrepčani s užitkom ponavljali. Izdvojili smo ih nekoliko.

Idem malo prek k Žnidaršiću, štel bi si malo povedati o Abesiniji.

Mislim da je ona dobra prilika za tebe. Mislim, ženska nije najmlađa, al je dobro uščuvana.

Moja žena ni vredna, ali ja je nedam vređati.

Ti draga moja pojma nemaš o Japancima, žuta rasa bu osvojila celi svet.

Pa nisam baš videl da si se opirala.

Perice ljudi su svinje, nemoj nikome otvorit svoje srce.

Ja mislim da taj Fulir ne zna piti.

Pa da, ja nemam tak otmjene manire ko oni jebivetri u romanima.

Trebala bi ti imati tu pamet koju ja imam, pa bi ti u kuhinji na štednjaku podigli spomen-ploču.

To su oni mulci kod Svete Ane točili bućkuriš umesto vina, svinje prevarantske. Takve bi trebalo poslati na galge.

Kad me vidite, možete mi se nadati.

Glumačka ekipa

Supružnike Anu i Franju Šafranek odglumili su Mirjana Bohanec Vidović i Franjo Majetić, dok je Gospona Fulira utjelovio Relja Bašić. Aninu sestru, Minu glumila je Mia Oremović, a malog Pericu vrlo je vješto odigrao Tomislav Žganec. Vida Jerman, koja je u filmu glumila Gospodičnu Marijanu, Franjo Majetić i Mia Oremović, nažalost, više nisu s nama. No, njihov angažman u ovom kultnom zagrebačkom filmu pamtit će se vječno.

Izvori: Wikipedija i Wikicitati, Magicus info

Foto: Wiki

Komentari