Tri knjige koje ćete pročitati u jednome dahu!

Piše
Vanja Točaković

Jun 10, 2016

Među mnoštvom dobre literature izdvojili smo tri knjige koje obavezno morate pročitati ukoliko volite zabavno, ali i edukativno štivo.

Bekim Sejranović: Tvoj sin Huckleberry Finn

Ove se zime pojavila nova knjiga Bekima Sejranovića, norveško-postjugoslavenskog pisca, zanimljive i fascinantne biografije gotovo kao što je i objavljeni roman o životu na rijeci, plovidbi, alasima-ribarima, proljeću, jeseni, kao i zimi uz maglovita prohladna jutra. Teško je odvojiti pripovijedačko od autobiografskog, kao i ispreplitanje života i književnosti, literalnu avanturu kao i potragu za samim sobom.

Pitko, uzbudljivo, iskreno, beskompromisno, mudro – tek su neki od epiteta koje zaslužuju i roman i pisac, rođen u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole te se nadalje školovao u pomorskoj školi u Rijeci dok ga je život, brz, opasan i neizvjestan – kao i rijeka – odveo u skandinavska prostranstva. Bekim sada živi u staroj, drvenoj kući pored Zagreba, a do sada je objavio zbirku kratkih priča Fasung, roman Nigdje niotkuda za kojeg je dobio nagradu Meša Selimović, zatim romane Ljepši kraj i Sandale te najnoviji roman Tvoj sin Huckleberry Finn.

„Nije Mississipi, nego su Sava i Dunav, Huckleberry Finn nije s juga Amerike nego Bosanac, i nije mlad, nema 12 nego 40 godina“, kratko opisuje Sejranović svoj novi roman.

I ljubavna priča i priča o odrastanju i sazrijevanju te o potrazi za ljubavi vlastitog oca i samoga sebe… Sve su to preporuke za ovaj roman kojeg ćete pročitati u 2-3 dana, a onda još dugo o njemu razmišljati.

Ivan Jozić: Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih

Prvijenac Josipa Jozića, mladog hrvatskog pisca, predstavljen je prošli mjesec u VIP clubu  u izdanju Frakture i s promocijom koja je izazvala pozornost hrvatske čitalačke i mlađe publike koja u Zagrebu ipak postoji.

Dvadeset je priča o ljudima koji traže, sjećaju se, gube ili pronalaze svevremensku beskrajnu ili ponekad običnu, vulgarnu, konzumersku ili trivijalnu ljubav. Osim tog fenomena ili emocije – interesantniji su ljudi, pa stoga priče gutate, razmišljate, ljutite se ili vrištite, a to i je cilj dobrog pripovjedača ili literature općenito – isprovocirati vašu reakciju! Ispod mačizma i/ili samoironije krije se zapravo ranjivost i gotovo očajnička potreba za ljubavlju što vam sigurno obećava jedno – nakon ove knjige nećete ostati ravnodušni!

Elena Ferrante: Dani zaborava

Elena Ferrante, pseudonim je talijanskog pisca knjige koju smo pročitali tijekom jednog poslijepodneva i večeri. Nije nam izlazila iz ruku niti iz glave, a ostavila nas je razmišljajući tijekom idućih nekoliko dana. Ovako interesantno i intrigirajuće, ali i uznemiravajuće štivo u talijanskoj je književnoj današnjici veliko pitanje, prijepor i zagonetka! Tko stoji iza pseudonima, kome je uspjelo ovako genijalno prenijeti žensku psihu i emocije u banalan životni problem – ljubav je utihnula, nestala…obitelj je u raspadu! Imamo li pravo u takvim trenucima izgubiti se, pobjesniti, raniti druge – odgovor leži u svakome od nas! Kako se nositi s egoizmom i individualnošću partnera za kojeg smo mislili da ga poznajemo, i kojem smo poklonili svoje povjerenje, svu brižnost ovoga svijeta, emocije i ljubav?! Što je sigurno ili garantirano u partnerskom i/ili roditeljskom odnosu? Naše granice, emocije, zablude…

Tekst je motivirajući, a pouka je jasna – svaki čovjek ili žena moraju do tog odgovora doći sami!