Usamljenost – nuspojava dolaska u novi grad?!

Piše
x-ica tim

Aug 21, 2020

Studentica, čiju želju za privatnošću poštujemo stoga će ostati anonimna, podijelila je s nama koliko i kako joj se život promijenio dolaskom na studij u potpuno novi grad. Porijeklom iz manje sredine, u želji za nastavkom obrazovanja na fakultetu, morala je napustiti rodni grad, obitelj, prijatelje i sve ostalo, kako sama kaže – dobro poznato, te otići u nešto posve novo – i nepoznato.

Što očekujemo, a što dobijemo dolaskom na fakultet u novi grad?

Kada pomislimo na fakultet prve slike u glavi su nam one iz američkih filmova – ludi provodi, avanture, ljubavi, ali, kako kaže naša sugovornica, realnost brzo pokuca na vrata.

Kada sam razmišljala o preseljenju u Zagreb morala sam odlučiti hoću li živjeti sama ili s cimerima – odlučila sam se za početak živjeti sama. Mislila sam kako je to odlična ideja, napokon ću imati svoj mir, mama i mlađa sestra me više ne mogu gnjaviti, mogu raditi što god poželim i kada poželim, a nitko mi za to ništa ne može prigovoriti. Iskreno, svi su mi o studentskom životu pričali kao takvom, a nitko mi nije pričao o, ako tako mogu reći, ružnom razdoblju prilagodbe kada je jedino što sam osjećala bila usamljenost.

Kao prvo, u Zagrebu nikoga nisam poznavala. Svi moji prijatelji više nisu tu, dečko nije tu, a upoznavanje i nova lica mi ubrzo više nisu bili toliko privlačni. Nije tako lako upoznati nekoga s kim ćeš kliknuti i moći dijeliti svoje brige i strahove, a upravo za time sam imala potrebu – upoznati nekoga tko će me razumjeti. Prijatelji doma to nisu mogli, bili bi mi potpora, ali čudili bi se kako ne uživam živjeti sama u velikom gradu. Tako da sve moje ideje i slike koje sam imala o studentskom životu nisu bile posve realne i, sve dok nisam upoznala prave ljude, bilo je doista teško.

Kako se nositi s novom situacijom i novim, manje lijepim, osjećajima?

Osjećaj usamljenosti prilikom preseljenja u novi grad, odlaska od obitelji i prijatelja te započinjanja, na neki način, novog života, posve je normalan i očekivan. No, problem može stvoriti dugoročan osjećaj samoće ukoliko nešto ne poduzmemo i ne pronađemo način kako nadomjestiti ono što smo ostavili iza sebe. Naša sugovornica, za sebe je pronašla idealan način kako pobijediti usamljenost i vratiti entuzijazam u, toliko željeni, studentski život.

Za početak mi je puno pomoglo to što sam imala cilj – završiti fakultet, zbog čega sam, na kraju krajeva, i došla u Zagreb. No, znala sam da je jedini lijek upoznati prave ljude i, danas mogu reći, ti pravi ljudi nisu samo pravi, oni su nadmašili sva moja očekivanja. Iskreno, nisam mislila da ću stvoriti takva prijateljstva, ali cure koje sam upoznala na fakultetu, danas su mi jedne od najbližih prijateljica. Ne samo da su mi pomogle u teškom periodu prilagodbe, nego smo i danas, na samom kraju fakulteta, bezuvjetno tu jedna za drugu.

Isto tako, kada sam kasnije pričala s drugim studentima o usamljenosti, čula sam različite priče i načine suočavanja. Druženja su bila moj ispušni ventil, ali nije svakome isto i mislim da je važno pronaći nešto, ili nekoga, što te usrećuje i što ti vraća dobar osjećaj i vjeru u sebe. Možda će nekome zvučati glupo, ali razočaranje nekada zna biti toliko veliko da izgubiš vjeru u sebe i počneš se pitati: što ja radim ovdje? U tim trenucima meni su obitelj i prijatelji bili najveći oslonac i vraćali mi moral da nastavim dalje.

Morate znati da…

Morate znati da je usamljenost normalan osjećaj i da će proći. Osobno sam to shvatila i kao proces upoznavanja same sebe i osamostaljivanja. Smatram kako sam kao osoba narasla zbog toga što me život, da se tako izrazim, prisilio da se suočim i tim osjećajima koje prije nisam osjetila. Kada danas gledam na sve to, bude mi simpatično i nije mi u sjećanju kao nešto ružno. Zapravo, mislim da ne postoji osoba koja ne prođe ovaj period. Dapače, bilo bi mi vrlo neobično čuti da je nekome uvijek super samome u novome gradu i da ga nikada ne uhvati nostalgija za domom. Ono što bi htjela poručiti svima koji će početi samostalan studentski život je da nisu sami, da je osjećaj usamljenosti posve normalan i da će ga prebroditi!

Važno je prihvatiti osjećaje, čak i one s kojima se možda ne želimo suočiti, ali ne prepustiti im se. Svatko od nas puno se puta našao se u situacijama koje su nas prisilile na suočavanje s promjenama i prihvaćanje istih. Zato, kao što je naša sugovornica već rekla, pronađite potporu u važnim vam ljudima koji vas razumiju i tada će, ne tako lijep period prilagodbe, ostati samo sjećanje na prekrasno razdoblje studentskog života.

Ukoliko vam osjećaj usamljenosti traje dugo i ne pronalazite načina kako ga umanjiti, pročitajte članak o tome što pruža savjetovalište za studente gdje, sa stručnom osobom, možete porazgovarati i zajednički pokušati pronaći rješenje problema.

Što sve pruža savjetovalište za studente?

Foto: maria eklind, flickr