Varanje na ispitima uskoro će biti gotovo nemoguće?

Piše
Vanja Točaković

svibnja 02, 2016

Varanje na ispitima, kao sveprisutan problem na fakultetima, česta je tema rasprava nastavnika i kreatora obrazovne politike gdje se pokušava pronaći odgovor na pitanje – hoće li studenti ikada prestati varati? I zaista, čini se kako je varanju možda odzvonilo!

Problem akademskog nepoštenja tema je o kojoj mediji u Hrvatskoj sve češće izvješćuju. Čini se kako je, s vremenom, varanje postalo društveno prihvatljivo, a načini varanja sve kreativniji. Sunčana Kukolja Taradi i suradnici (2012.) proveli su istraživanje u kojem je čak 97% hrvatskih studenata priznalo da varaju na ispitima što je u najmanju ruku zabrinjavajuće. No, situacija nije takva samo u Hrvatskoj, već i u svijetu gdje stope prijava varanja sve više rastu.

Tijekom prošle godine, samo na jednom američkom sveučilištu, prijavljena su 603 moguća slučaja varanja, od kojih je 70% njih završilo priznanjem krivice. Drugo sveučilište izvješćuje o 64 suspendirana studenta zbog varanja tijekom jedne studijske godine. Očigledno je kako statistika nije nimalo svijetla, pa se postavlja pitanje – zašto studenti varaju?

Američki profesor, Don McCabe, smatra kako je za povećanje stope varanja kriv razvoj tehnologije i internet. Internet je danas sveprisutan, koristimo ga na mobitelima, tabletima, računalima, pa čak i ručnim satovima što omogućava dostupnost informacija u bilo kojem trenutku. Istraživanje koje je McCabe proveo pokazuje kako bi stopa varanja još mogla rasti zbog povećanja apatije prema akademskom nepoštenju među studentima.

Kako i je li moguće stati na kraj akademskom nepoštenju?

S obzirom da studenti iskorištavaju tehnologiju za unaprjeđenje vještina varanja, zašto to ne bi učinili i profesori – pita se McCabe? Danas postoje mnogi internet servisi, poput Turnitina, koji omogućavaju nastavnicima usporedbu pisanog seminarskog rada sa svim ostalim radovima u bazi. U osnovi, program pregledava strukturu rečenice i na taj način otkriva prepisivače istih.

Također, danas vrlo popularno polaganje ispita putem interneta tek otvara mogućnosti za varanje. Možda se čini pomalo jezivo, ali postoji program Proctortrack koji bilježi svako okretanje glave, poglede u stranu, podizanja olovke s poda i slična ponašanja koja mogu otkriti pokušaj varanja. No, postavlja se pitanje, ne zvuči li ovo kao “mrtva utrka za naoružanjem” između studenata i nastavnika?

I zaista, Teddi Fishman, direktor Centra za akademski integritet, navodi kako su nastavnici s trenutnom tehnologijom u prednosti nad studentima. Međutim, ovi programi pomažu suzbijanju varanja na esejima i polaganju ispita preko interneta, ali varanje na samim ispitima na fakultetima još uvijek ostaje velik problem. Studenti su sve kreativniji u osmišljavanju načina varanja i čini se kako nemaju namjeru prestati.

Osjećaju li studenti krivnju zbog varanja?

Odgovor na ovo pitanje mogu dati mnoga istraživanja i čini se kako ono glasi – ne! “Svi to rade” jedan je od najčešćih izgovora za varanje. Drugi misle kako su fakultetski programi prezahtjevni i kako je varanje rezultat nedostatka vremena. Ostali se pitanju, koje su granice varanja, odnosno što se smatra varanjem?

Što kažu nastavnici?

Varanje je velik problem – slažu se svi, ali što je sve varanje i kada treba reagirati, nastavnici imaju različita mišljenja. Istraživanje koje su Štambuk, Maričić i Hanzec (2015.) provele s nastavnicima u hrvatskim školama i fakultetima pokazuje kako je čak 51% nastavnika barem jedanput ignoriralo varanje, a s druge strane, varanje smatraju problemom. I tada se pitamo, hoće li studenti prestati varati, kada nastavnici nerijetko slučajeve varanja ne tretiraju ozbiljno?

Ozbiljnost akademskog nepoštenja nikada nije bila upitna i možda se nikada neće moći stati na kraj takovom obliku ponašanja, ali možda se neće ni morati jer jedini način na koji akademsko varanje može prestati je da studenti dobiju povjerenje koje neće htjeti narušiti – zaključuje McCabe.

Izvor: www.theantlantic.com

Foto: xavi, flickr

Komentari