50 nijansi smijeha i straha u jednoj predstavi

Piše
Kristina Jelić

Apr 01, 2016

Kazališna predstava 50 nijansi crvene u kojoj čas plačeš od smijeha, čas vrištiš od straha već se dvije godine izvodi na sceni KUC-a Kalvarija u Rijeci. Zašto ova predstava ubija ljude i kako je nastala, saznali smo od jednog od njezinih tvoraca.

Neobična predstava 50 nijansi crvene koju izvodi skupina entuzijastičnih zaljubljenika u kazališne daske tijekom dvije godine je neumorno tjerala publiku da umire od smijeha i od straha. Tena Ružić, koja je u suradnji s Anisom Galijatovićem osmisla scenarij, a ujedno je i odigrala jednu od glavnih uloga u njoj, otkrila nam je detaljnije o tome kako je izgledao proces nastajanja ove horor-komedije te što to privlači publiku i razlikuje je od klasične predstave.

50 nijansi crvene premijerno je prikazana u travnju 2014. godine, a otada su je vidjeli brojni Riječani. Režiserka Tena Ružić veoma je zadovoljna rezultatom koji je predstava polučila.

Vrlo smo zadovoljni. Predstava je rezultat odlične ekipe, energije koja se stvorila među glumcima, među svima nama. Svatko je marljivim radom i talentom pridonio stvaranju ove strašno smiješne priče i publika je to prepoznala. Od premijerne izvedbe pa do danas, publika i dalje dolazi gledati zgode i nezgode naših likova i uvijek se traži karta više.

50 nijansi crvene

Gledanje ove predstave pravi je doživljaj s obzirom na to da su uključene velike i nagle promjene emotivnog stanja publike. Iako bi mogli pomisliti da je riječ o inačici ultra popularnog bestsellera 50 nijansi sive, ova predstava s tom knjigom nema nikakvih dodirnih točaka, ni stilski ni sadržajno.

Radnja predstave se vrti oko šestero mladih ljudi, Damir (Anis Galijatović), Boris (Luka Liker), Karmela (Josipa Manjgotić), Ranman (Hrvoje Zupčić), Tisa (Antonija Pindulić) i Mirna (Jana Ažić) koji, privučeni novčanom nagradom, dolaze u kuću izvršiti zadatak. Iako naoko lagan, zadatak se pretvara u pravu noćnu moru kao iz nekog horor filma.

Kako noć odmiče, stvari i događaji oko njih postaju sve nadrealniji: stvari koje padaju same od sebe, šapat u mračnim hodnicima, a tu je i Ubojica (Igor Kondić) kojeg su uspjeli razljutiti, otkriva nam Tena.

Pogledajte kratki teaser ove scary cool predstave:

Ansambl predstave čini raznoliko društvo mladih ljudi, koji su, kada su krenuli raditi predstavu, bili još studenti, ali su neki od njih u međuvremenu postali vlasnici diploma. Tako u ansamblu glume diplomirane kulturologinje Jana Ažić i Tena Ružić, pravnica Antonija Pindulić, profesorica informatike i politehnike Josipa Manjgotić. U glumačkoj skupini su i tri studenta – Anis Galijatović studira programsko inženjerstvo na Veleučilištu u Rijeci, a Luka Liker (logistika u pomorstvu) i Hrvoje Zubčić (elektronika i informatika u pomorstvu) studiraju na Pomorskom fakultetu u Rijeci.

Zašto je predstava posebna

Posebnost predstave 50 nijansi crvene je u stilskoj formi koja je preuzeta iz svijeta filma te u njezinoj interaktivnosti. Publika na neki način sudjeluje u predstavi jer se između nje, protežu mračni hodnici i tajnovite, spooky kuće što dodatno pojačava element strave.

Kada smo razmišljali o novoj predstavi, prvo nas je zaokupio žanr, koji u potpunosti pripada filmskom svijetu: horor komedija. Većina ljudi čula je za taj popularan filmski žanr i gledali su neke od filmova. Ali u kazalištu? Mješavina straha i smijeha činila nam se idealnom kombinacijom za igranje uživo, u kazalištu, pred publikom. Da publika strahuje zajedno s likovima, ali se i smije njihovim dogodovštinama, pojasnila je Tena.

Photo galerija (3 slika)

Omnibus 50 nijansi

50 nijansi crvene zapravo i nije njihova prva predstava, nego je dio omnibusa predstava 50 nijansi. Prva predstava 50 nijansi zelene premijerno je izvedena u ožujku 2013., 50 nijansi bijele svoju premijeru imala je u travnju 2015. Svaka od tih predstava ima drugačije režijsko rješenje, ali istu temu, a to su boje. Boje možemo povezati s raznim emocionalnim stanjima. Zašto su boje važne za predstave, što simboliziraju i koje emocije pobuđuju, pojasnila je Tena Ružić:

Prvo je asocijacija teme s bojom, koja naslovu daje vizualan karakter. Tako “Zelene” pričaju priču o dvojici prijatelja koji dolaze u posjed čudnovate marihuane, “Crvene” su horor komedija, a “Bijele” su priča o vjenčanju, odnosno momačkoj večeri koja mu prethodi.

Nadalje, svaka je boja povezana s nekim emocionalnim stanjem, s nekim osjećajem koji može biti općenit (zelena koja simbolizira prirodu, opuštenost, ali i nedostatak iskustva, crvena je boja krvi, vatre, strasti i opasnosti, dok bijela, kao neboja, simbolizira čistoću, uspješan početak nečeg novog), ali može biti i subjektivan što ostavlja prostor gledateljevoj mašti i imaginaciji.

Nadamo se da će ova predstava koja urušava barijeru između gledatelja i glumaca, a pomalo i emocionalnu stabilnost, uskoro zaigrati i izvan Rijeke te da ćete moći uživati u njoj u svome gradu.

Komentari