Alis Marić – knjiga mjeseca veljače

Piše
x-ica tim

Feb 09, 2019

Razotkrivanje: Andre Agassi – autobiografija koja nas uči da život nije borba već igra!

Dobrodošli u svijet jednog od najboljih tenisača u povijesti – Andrea Agassija, koji u svojoj autobiografiji priznaje da najviše od svega mrzi upravo tenis. Kako je to moguće?”

2

O tome ćete čitati u jednom od najstrastvenijih antisportskih štiva koje će vas istovremeno i motivirati i oduševiti.

“Ne bih htio nikada nikome uskratiti to poučno iskustvo koje pruža poraz!“

Bivši svjetski teniski broj jedan izazvao je žestoke reakcije šokantnim priznanjima u svojoj autobiografiji ‘Open’ u kojoj je napisao da se drogirao, gubio samopouzdanje, bio očajan zbog gubitka kose, a i na ljubavnom mu planu nije baš sve išlo kako je zamislio…

Priča je ovo o izgubljenom djetinjstvu, buntovnoj mladosti i turbulentnoj potrazi za identitetom u odrasloj dobi. Sve što drugi u životu skrivaju Andre Agassi je razotkrio.

Najšokantnije je priznanje da je od malih nogu mrzio tenis. Kako je onda moguće da je postao jedan od najboljih tenisača u povijesti radeći ono što je najviše prezirao? Autoritativan otac, bivši iranski boksački šampion armenskog podrijetla koji je iz siromaštva pristigao u Las Vegas, inzistirao je da Andre postane teniski as i svjetski prvak. Bio je agresivan prema njemu, konfliktan, držao sjekiru u autu, boksao čak i u snu.

Podigao je na kućnom terenu tenisku mrežu 15 centimetara višu od obične. Izgradio je posebnu napravu koja je brzo izbacivala teniske loptice, samo kako bi ih Andre morao udarati i po 2500 puta dnevno ili 17.500 tjedno, odnosno, gotovo milijun godišnje. Naprava je imala je oblik zmaja i u Andreu je je izazivala jezu i paniku. Čim je više loptica izlazilo iz zmajevih usta tim je više Andre udarao. Od straha.

Andre se tijekom odrastanja i svog sportskog života uvjerio da put do uspjeha pripada čovjeku koji je izašao na borilište, čije je lice umrljano prašinom, znojem i krvlju, koji odvažno stremi, koji mnogo puta pogriješi ili podbaci, koji poznaje dubok zanos, duboku posvećenost i davanje cijelog sebe konačnom i vrijednom cilju.

Andreu je taj konačni i vrijedni cilj bio nametnut od oca tiranina, ali na kraju to nije niti važno u ovoj priči. To samo pokazuje da se svaki trud isplati, čak i kada čovjek ne uspije, jer je to jedini pravi način da se nikada ne pridružite onim hladnim i plahim dušama koje nisu upoznale niti pobjedu niti poraz.

Ova knjiga nas uči kako doista ne postoji besplatan obrok. Najbolje stvari u životu zahtijevaju žrtvu i predanost. Da bismo došli do našeg osobnog ili poslovnog uspjeha, svatko od nas mora platiti neku cijenu. A, što više platimo, više ćemo, naravno, i dobiti! Veliki se životi ne pojavljuju iznenada. Njih treba oblikovati i graditi iz dana u dan. I, zato, nemojmo vjerovati da najbolje stvari u životu dolaze bez truda.

Memoari Andrea Agassia o tome govore iskreno, ali usprkos svemu, na iznimno duhovit način i zbog toga se smatraju jednim od najboljih nacionalnih motivacijskih bestselera svoga vremena!

Komentari