Ana Bučević na početku svakog x-ica tjedna

Piše
x-ica tim

Jan 07, 2019

Novi poker pitanja i odgovora Ane Bučević u rubrici studentski Safari duha.

Drage studentice i studenti,

nakon mjesec dana odmora nastavljamo s kolumnom Ane Bučević u kojoj naša najbolja motivacijska govornica s ovih prostora svakoga ponedjeljka odgovara na pitanja na koja mnogi od vas ne znaju pravi odgovor.

U nastavku vas očekuje poker prvih Aninih odgovora na odabrana pitanja u 2019. godini.

Najdraža Ana, prije svega hvala Bogu što postojiš!

Javljam se u vezi mog velikog problema s altruizmom. Istina je da me obuzima lijep osećaj kada pomažem drugima, pogotovo najdražima, ali mi se to nerijetko obije o glavu. No, iako znam da štetim sebi, ja i dalje nesebično pružam sve što mogu ljudima oko sebe usprkos tome što mi teško pada spoznaja da sam takvim ponašanjem sebi uskratila npr. vrijeme, užitak, provod, zadovoljstvo, jedini komad torte, svu ušteđevinu, itd itd.

Kako da to promijenim? Kako da stavim na prvo mjesto sebe, a ne roditelje, brata, dečka ili frendice?Kako da prestanem škoditi sebi kako bi drugima bilo lijepo?

Hvala Ti puno,

voli te Milica S.

Draga Milica, to što se događa tebi, događa se velikom broju ljudi koji nisu razumjeli da je balans poanta sretnog života. I ja sam jednom bila takva. Na sreću radeći na sebi čula sam rečenicu Oprah Winfrey: «Ne možeš pomoći baš svakome, a i ne trebaš!» Mene je ova njezina izjava osvijestila. 

Ako sebe damo 100 posto drugim ljudima, što će ostati nama? Zato je potrebno naučiti balansirati u životu između davanja i primanja. Između davanja drugima i davanja sebi. A, to se može naučiti. Je li postoji šansa da će ti u početku biti malo neugodno. Hoće. Jer će netko morati biti prvi koga ćeš odbiti za nešto.

Ali, ako to postigneš, vidjet ćeš da je puno gori osjećaj bio ne sviđati se sebi od ovoga kada se možda nećeš svidjeti drugome. Ljudi koji nas vole, trebali bi nas voljeti i kada ne napravimo baš sve što bi oni htjeli, zar ne? Po takvim postupcima ćeš i vidjeti da li drugi žele sreću tebi ili samo sebi. A, onda ćeš shvatiti da su i drugi sebični, pa će ti biti lakše da se ponekad sebično ponašaš i ti. Ali, sebično na način da zavoliš i cijeniš sebe.

Vježbaj balans. Kreni tako što ćeš barem jednoj osobi odlučiti reći NE! Slobodu koju ćeš osjetiti kada shvatiš da si u trenutku kada si drugome rekla NE, sebi rekla DA, motivirati će te za dalje.

Nemoj nikada prestati biti osoba koja daje. Ali ne zaboravi davati i sebi.

Pozdrav Ana,

na početku ti se želim zahvaliti što si uvijek tu kada trebam savjet. U tome mi jako pomažu tvoja videa, ali sada je vrijeme da dobijem Tvoj izravan odgovor na moje pitanje. Razlog zbog kojega Ti pišem je moja zbunjenost. Naime, ponekad imam osjećaj da sam sve skužila i tako mi dobro ide, a onda odjednom sve krene naopako. Što napraviti da mi se to ne događa?

Hvala ti od srca!

Sasvim je u redu što ponekad osjetiš zbunjenost. Svi mudri ljudi će ti reći da se uči dok si živ. Važno je znati koliko si shvatila, ali i koliko nisi. A, kada shvatiš i koliko nisi, budi ponosna na sebe, jer si shvatila da nisi sve shvatila. Neki nikada ne shvate koliko ne shvaćaju. I kada ti se dogodi kontrast, osvijesti ga, okreni ga u svoju korist. Tada on neće trajati dugo, jer upravo opiranje takvim situacijama radi da one traju dugo.

Takve situacije i služe da uvidimo koliko smo razumijeli i da vježbamo. Kako ćeš uistinu znati koliko si naučila, ako se ne dogode situacije u kojima to možeš vidjeti? Nestat će zbunjenost vjeruj mi. A, nestat će kada je prihvatiš!

Draga Ana,

ja sam već diplomirala na fakultetu i sada sam, slobodno mogu reći na “master studiju života”. Trenutno čitam Vašu knjigu o novcu. Drugi dio knjige je gotovo ispunjen. Najviše zahvaljujem i afirmiram. Naime, to najviše rezonira sa mnom.

Dakle, nedavno sam imala situaciju u kojoj sam posudila novce svojoj prijateljici. Prošlo je neko vrijeme, a ona taj novac više ne spominje. Pitala sam je već jednom kada će mi vratiti dug, ali sam dobila odgovor da trenutno nije pri novcu, ali čeka uplatu pa će mi vratiti. Za mene to nije neki veliki novac, ali svakako će mi uskoro biti potreban. Iskreno, samo da je rekla, vratit ću ti taj novac 1. siječnja 2025. god. ja bih rekla “U redu, sve OK, ne brini!” Ali, nakon njezine šutnje ego mi se pobunio i rekao, “Ma traži joj novac nazad, samo zato što više ne spominje vraćanje duga!”.

Pitam se, jesam li sebična ja koja tražim da mi se vrati ono što je moje, ne razmišljajući ima li ona za to mogućnosti ili ona koja o tome već mjesecima šuti !? (By the way ona se nedavno zaposlila!!! ) Zanima me kakvo je tvoje mišljenje o posuđivanju novca, da li ga dati, i ako da, s kojom vibracijom, te da li ga, i s kojom vibracijom tražiti natrag?

Eto, možda i studentima pomogne Tvoj savjet da li posuditi novce, te kako se odnositi prema onima koji ne vraćaju dug!? Svi znamo da studenti žive od džeparca ili stipendija, netko ima više, a netko manje…

Hvala puno na odgovoru.

Pozdrav, Ivana

Draga Ivana. Učiš životne lekcije. I ja sam ih učila. Danas posuđujem novac samo kada sam spremna na činjenicu da ga više nikada neću vidjeti! Ali, i ja sam bila netko tko je posuđivao, a nije imao za vratiti. Tako da razumijem obje strane.

Osoba koja traži novac na posudbu ne vidi drugi izlaz osim toga. Danas, s ovim znanjem koje imam ja ne pitam nazad svoj novac jer vjeruj mi osoba koja ga je posudila itekako dobro zna da ti ga duguje. A, ti vibrirajući da ti netko duguje novac, još više vibriraš nemanjem. 

Predlažem ti da se uskladiš sa svojom odlukom. Ako će ti mir donijeti da pitaš SVOJ (ovo je važno da razumiješ) novac natrag, onda pitaj, ali budi i spremna na odgovor. Ako se možeš uskladiti da otpustiš te novce, kao da ih nikada više nećeš vidjeti, vibracijski ćeš biti bliže novcu. 

Naime, novac ne treba onaj koji vibrira imanjem. Na taj način su ti veće šanse da ćeš ga manifestirati. I to ne treba biti iz tog izvora, već i iz nekog neočekivanog. Nema krive odluke. Samo uskladi energiju s odlukom.

Draga Ana,

otkako su tvoja videa i tvoja učenja ušla u moj život, on je krenuo nabolje. Privela sam fakultet kraju (još samo dva ispita), a tokom studiranja sam se udala i rodila dijete. Moj brak je brak iz snova, a moj trogodišnji sin je netko tko me također motivira, inspirira i stavlja osmijeh na lice. Svjesna sam da ovo nije neko “studentsko” pitanje, ali se tiče zdravlja, a znam da si u tome pravi majstor.

Naime, moj trogodišnji dječak Leo je rastao sasvim normalno, razvijao se kako treba, da bi suprug i ja, unazad godinu dana, primijetili da Leo kasni s govorom, odnosno gubi stečeno znanje, teško uspostavlja odnose s vršnjacima, postaje i auto-agresivan, dok je u igri s najbližima super i baš se dobro zabavi. Uglavnom, on posjećuje i logopeda, ali ima dosta simpotma autizma, mada još nije dobio i zvaničnu dijagnozu.

Ono što mene zanima Ana je: kako kreirati kad je dijete u pitanju? Što odgovoriti kada me ljudi pitaju zašto ne govori? Da li pomažu metode u ovim slučajevima i što bi mi vi preporučili? Otvorena sam za sve sugestije jer želim da Leo odrasta u svijetu gdje se jasno može reći kada ga šta boli, a kada je sretan.

Hvala ti do neba, moja Ana.

Srdačan pozdrav,
Tea

Draga Tea, predložila bih vam da uzmete najbolje iz oba svijeta. Da svakako s djetetom posjećujete stručne osobe, ali i da kreirate svoju i njegovu realnost. Možete prihvatiti dijagnozu, ali ne prihvaćajte prognozu, ako nije ono što želite da se dogodi.

Kreirati znači da u situacijama kada vas ljudi pitaju zašto Leo ne govori možete reći da je tiho dijete, da se povuće kada su nepoznati u blizini itd. Afirmirajte rečenice čak i prema drugim ljudima koje želite da se dogode.

Svakako bih vam preporučila vizualizaciju kao metodu. Svakog dana vizualizirajte svoje dijete kao potpuno zdravo dijete. Zatvorenih očiju ga vidite onakvim kakvim želite da bude. I očekujte promjenu. Očekivanje kreira. Sve metode funkcioniraju u promjeni realnosti. Odaberite one u koje ćete povjerovati i budite dosljedni. Do kada? Do željenih rezultata!

Komentari