Ana Bučević na početku svakog x-ica tjedna

Piše
x-ica tim

Jan 14, 2019

Novi poker pitanja i odgovora Ane Bučević u rubrici studentski Safari duha.

Draga Ana,

zanima me da li nam se stvari događaju onako kako su suđene ili onako kako ih mi kreiramo ? Npr. ukoliko ja imam jaku želju završiti svoj fakultet u roku i sve mi ide super, redovno učim i trudim se, postoji li mogućnost da ja taj fakultet neću završiti ukoliko mi on nije suđen? Uzela sam za primjer fakultet, ali me zanima generalno situacija u svim segmentima života: ljubav, zdravlje, posao itd… Je li uzalud nešto kreirati i biti u vortexu, ukoliko nam je suđeno da se nešto potpuno suprotno?

Pozdrav od srca.

Ne postoji nešto poput zapisane sudbine koju ne možeš mijenjati. Bez obzira na izbore na nivou duše koje smo donijeli, dana nam je sloboda da ih mijenjamo.

A, po osjećaju znaš koje izbore želiš slijediti. Nikada nije uzalud nešto kreirati. Važno je samo da znaš zašto nešto kreiraš. I, iz koje namjere? Jer namjera je jako važna. Namjeru ćeš doživjeti. Ako, sve što želiš dolazi s izvora ljubavi kako bi služilo ne samo tebi nego i drugima, ne možeš pogriješiti.

Draga Ana,

imam 22 godine. U vezi sam skoro godinu dana i prije nekoliko dana smo prvi puta vodili ljubav. Bilo je to za moj rođendan. Budući da volim tog momka, jer je najbolji na svijetu ja zbog toga nemam problema, jer smo na to dugo čekali. S druge pak strane, ja sam iz jedne patrijarhalne obitelji, pe me malo grize savjest jer znam da bi moji da to saznaju, napravili kaos.

Kada bi se bar mogla povjeriti mami, kada bi znala da ću imati njezinu potporu, bilo bi mi puno lakše. Ali, strah me i njezine reakcije i mogućeg razočarenja. Uskoro završavam fakultet i bit ću svoj čovjek, ali i dalje sam pod prevelikim utjecajem svojih roditelja. Molim te, daj mi neki savjet.

Puno pozdrava i poljubaca!

Zvučiš mi kao pametna, bistra i inteligentna mlada cura, pa će mi biti lako odgovoriti na način za koji sam sigurna da ćeš razumijeti.

Vrijeme je da počneš živjeti svoj život. Ne život roditelja i njihovih očekivanja.

Kao majka jedne mlade cure, mogu ti reći da su tvoje godine sasvim u redu za stupiti u intimne odnose s onim koga voliš. Većina majki nikada ne bude spremna tako nešto čuti. Zato shvati svoju mamu koja bi možda burno reagirala. Njezin je razlog strah i briga za tebe. I, zato, nemoj o tome govoriti dok nisi potpuno spremna da možda zbog svojih postupaka nećeš doživjeti radost i odobravanje. 

Živi život na koji ćeš biti ponosna. To je mnogo važnije od toga da drugi prihvate sve što radiš. Nerijetko puta naši životi odu u posve različitom smjeru od života naših roditelja. I to je u redu. Ne vjerujemo svi u iste stvari, nemamo svi isti nivo znanja niti svijesti.

I zapamti, roditelji nas ne bi trebali posjedovati. Oni bi trebali biti naši životni mentori i pripremati nas na to kako se živi sretan život.

Poštovana Ana,

ove sam godine počeo studirati kemiju u inozemstvu. Moja je prepreka pri učenju fokus na nešto drugo zbog čega mi je loša koncentracija. Razmišljao sam da za koncentraciju kupim neke čajeve na biljnoj bazi, a Vas bi molio za savjet kako da se fokusiram na učenje. A, tako bih želio završiti taj fakultet i jednoga dana u školi predavati kemiju.

Hvala !

Misli su te koje ti uzrokuju lutanje fokusa. Rješenje za to je svakako meditacija. Apsolutno sam i za čajeve koje spominješ, ali za mene bi ipak, meditacija bila nezaobilazna. Meditacijom jačaš fokus.

Nekoliko minuta vježbanja disanja u kojima se koncentriraš na disanje, jako će ti služiti. A, kada primijetiš da su ti misli odlutale, opet se vrati na disanje. Možeš brojati npr. svoje izdahe. Promatraj sebe do kojeg broja izdaha možeš doći potpuno svjestan? Primijetit ćeš da će se taj broj povećavati iz dana u dan. To će biti jasan pokazatelj da i tvoja koncentracija raste.

Meditacijom u potpunoj tišini bez fokusa na išta, osvještavaš svoje misli. I bit ćeš ih u stanju prepoznati kada se jave. Sve će ti to služiti za učenje. Svakako preporučam meditaciju.

Pozdrav draga Ana,

radim i studiram, jer moram sama sebe školovati. Svi mi govore da od odustanem jer je to preteško, a ja ne mogu zamisliti sebe bez fakulteta! Jednu godinu pauziram kako bih zaradila za sljedeću godinu, odslušam i sve tako.

Vodila sam se logikom da nikada nije kasno, a sada mi već ponestaje snage i polako gubim motivaciju. Imam 26 godina, a na četvrtoj sam godini studija. Dakle, imam još dvije godine da bih postala liječnica. Strah me je da ću biti stara kada završim fakultet i stalno se propitkujem tko će me zaposliti jer će možda misliti da sam propali student budući sam tolike godine studirala. Ja inače imam jako dobro znanje. Na žalost i moj partner me ne podržava. On mi govori da trebam misliti o djeci, a ne cijeli život učiti.

Treba mi neka motivacija, ne znam što da radim.

Stara? Nikada nisi stara da živiš svoje snove. I da ga završiš s 50 godina imat ćeš još dovoljno godina da uživaš u plodovima svoga rada. Nemoj se bojati, jer tim strahom kreiraš takvu realnost.

Vjeruj u sebe. Kreiraj svoje zaposlenje. Budi netko tko govori: “Odmah ću se zaposliti. Svi traže doktoricu poput mene!“ Vjeruj mi, svjedočit ćeš onome u što vjeruješ!

Partneri bi nam trebali biti potpora da živimo život u kojem ćemo biti sretni. Porazgovaraj s njim. Nisam sigurna da želi ženu koja će roditi djecu, a biti nesretna jer nije ostvarila svoje snove. Zapni, nađi motivaciju u ostvarenju svojih ciljeva i za dvije godine možeš završiti fakultet i postati mama.

I tako dobiti najbolje iz oba svijeta!

Eurosender prijatelj studenata

Komentari