Ana Bučević na početku svakog x-ica tjedna

Piše
x-ica tim

Feb 04, 2019

Novi poker pitanja i odgovora Ane Bučević u rubrici studentski Safari duha.

Draga Ana, studentica sam zadnje godine medicine. Već u pubertetu sam imala problema s hormonima i od tada imam višak kilograma. Ne postoji ishrana i trening koji nisam isprobala, ali do danas bez uspjeha. Molim Vas da mi, ako možete pomognete savjetom kako da se trgnem, jer osjećam da stvarno padam u depresiju. Moja borba s kilogramima traje već gotovo 10 godina. Nikada nisam imala dečka i užasno sam negativna i plačljiva!

Hvala Vam puno!

Da bi naše tijelo postiglo balans i bilo u najboljem mogućem stanju uvijek je rješenje pronaći uzrok disbalansa, a ne samo liječiti posljedicu. I hormonalni disbalans ima negdje svoj uzrok.

Budući sam netko tko vjeruje da sve bolesti nastaju „iz glave“, točnije iz neravnoteže emotivnog stanja, preporučila bih ti da prvo to istražiš. A, da bi to postigla potrebno je, osim edukacije o tome, biti potpuno iskrena prema samoj sebi.

Što je to što držiš u sebi? Što je to što bi htjela mijenjati u svom životu, a to se ne događa? Opet ću se i uvijek vraćati meditaciji u tišini, kao nevjerovatnom alatu uz pomoć kojega se tijelo dovodi u balans. Dokazan je nevjerojatan utjecaj meditacije ne samo na um, nego i na tijelo. Većina ljudi na sav glas izgovara rečenicu : „U zdravom tijelu zdrav duh!“, ne shvaćajući da je puno važnije živjeti spoznaju: „U zdravom duhu, zdravo tijelo!“

Za tebe je definitivno rješenje naći uzrok svom hormonalnom disbalansu. Garantiram ti da se nalazi u tvom emotivnom polju. Ako ovo postigneš bit ćeš nova generacija doktora koji će holističnim pristupom liječiti ljude. Dakle na vlastitom primjeru ćeš vidjeti da kada iscijeliš uzrok, liječiš i sve posljedice. Tako ti to želim!

Draga Ana,

prvo ti se želim zahvaliti što pored svih svojih obaveza nalaziš vremena da pomogneš i nama studentima na ovaj način. Još uvijek učim od tebe iz knjiga, videa i na sve druge moguće načine. Moram priznati da sam i dan danas s vremena na vrijeme u psihičkim krizama u kojima naprosto ne mogu pronaći ono najbolje od života, ma što to bilo. No, usprkos tome smognem snage oporaviti se budući da u meni ipak postoji jaka želja da živim spokojno i što bi rekli, mirne glave.

Jedna od stvari koja me posebno blokira i stvara “problem” je ta što sam previše osjetljiva i empatična, ponekad do te mjere da ne mogu uživati čak niti u sopstvenoj sreći. Za mene je moj život divan, imam najbolje roditelje na svijetu, divnog dečka, fakultet mi je težak, ali se hrabro borim.

Međutim, ono što me muči i što ne mogu shvatiti, iako sam pročitala „Razgovore s Bogom“, je traženje odgovora na pitanje: zašto je život ponekad tako surov?

Nedaju mi mira slike ljudi i životinja koji se muče i pate. Posebno mi je teško kada na internetu naletim na prizore ostavljenih kućnih ljubimaca na milost i nemilost. Tada nerijetko zaspem u suzama. Čak i ako uspijem izbjeći te slike ja sam svjesna da se to ipak događa oko nas što me toliko uznemirava da se naprosto ne mogu koncentrirati na učenje. Propitkujem mnoge stvari u životu vezane uz patnju zbog čega ne mogu uživati u vlastitoj sreći. Ne znam zašto mi se događa da ponekad svjesna činjenice koliko mi je lijepo, zaplačem od sreće, a onda mi opet bude teško na pomisao da netko drugi ima težak život.

Draga Ana, molila bih te da mi odgovoriš postoji li način da bar malo očvrsnem ili se čovjek naprosto takav rodi? Ostajem u nadi i pozitivnoj energiji da ćeš mi odgovoriti kao što se jednom već dogodilo u live-u, kada nisam mogla doći sebi od sreće!

Hvala ti na svemu još jednom! Veliki poljubac!

O, kako te razumijem. I sama sam bila takva. Kao prvo empatija je nešto predivno. Kada bi svi ljudi bili u stanju biti empatični, ovaj bi svijet izgledao sasvim drugačije.

Ja sam i danas netko tko ne može i ne želi gledati scene zlostavljanja. Ja čak niti borilačke sportove ne gledam. Jer proživljavam svaki udarac kao da se meni događa. Međutim osvijestila sam sljedeće!

Prvo da je empatija dar koji mi služi da ja budem bolji čovjek. Drugo, da ne mogu pomoći svakome na ovom planetu. Ali, da mogu pomoći onima kojima mogu. To i radim. Kada daješ svoj doprinos da ovaj svijet bude ljepše mjesto za život, tada ti te spoznaje donose mir. Nemir imaš kada ništa ne radiš, a promatraš.

Mnogim ljudima empatija i služi kao izgovor za tugu koju osjećaju. Poduzmi nešto! Budi promjena koju želiš vidjeti. Ako pomogneš npr. jednoj životinji da ljepše živi, taj osjećaj sreće, nadjačat će bol koju osjećaš kada vidiš ostale.

Jer tome jednome si TI POMOGLA!

Što se tiče misli, moraš naučiti da kada ideš s razumijevanjem (ne opravdanjima) da ljudi koji napadaju i zlostavljaju također osjećaju veliku bol, tada ćeš vjerovala ili ne, čak i prema njima početi osjećati empatiju! Možda ti ovo sada zvuči nevjerojatno, ali vjeruj mi! Čak više ljubavi treba onaj koji nanosi bol drugome. Kažeš mi da si čitala „Razgovore s Bogom“. Mislim da bi trebala opet. Do potpune jasnoće. Idi dan po dan s ljubavlju i razumijevanjem i učini što možeš.

Draga Ana,

redovno pratim tvoje video klipove. Slažem se s tobom u puno stvari. No, posebno je dragocjena tvoja sposobnost i znanje da oplemeniš ljudsku dušu. Ja proživljavam nešto što me jako muči…

Naime, s djevojkom sam u vezi već skoro tri mjeseca. Kliknuli smo na prvu, ja sam tri godine stariji, oboje smo ambiciozni, imamo neke zajedničke ciljeve, želimo mnogo toga postići zajedno i stalno o tome pričamo jedno drugom. Motiviramo se međusobno i stvarno nam je jako lijepo kada smo zajedno. Međutim ja osjećam da je u zadnje vrijeme moja draga loše volje! Za to njezino raspoloženje koje se osjeća i preko poruka krivim sebe mada znam da ne bih trebao.

Naime, postoje i druge stvari koje bi je mogle mučiti, recimo fakultet na kojem pohađa zadnju godinu studija na Univerzitetu Singidunum u Beogradu. Ja sam na masteru Tehnološko-metalurškog fakulteta kojega sam upisao u vrijeme našeg upoznavanja i guram koliko mogu paralelno s poslom. Tisuću mi se misli mota po glavi dok tražim razloge zašto je ona takva!? U tim se trenucima osjećam nekako nesigurno iako i ona i ja osjećamo da smo jedno za drugo.

Ma, teško je to opisati riječima. Molim Vas za savjet.

Svaki nemir koji osoba osjeti, nema veze s drugim ljudima ili izvanjskim događajima. Ovo treba shvatiti. Ako je tvoja djevojka u nemiru ili neraspoložena, to je njezina unutarnja borba, koja nema veze s tobom. 

Imaš dvije opcije. Prva je pomoći joj to osvijestiti s ljubavlju i vidjeti da li će shvatiti i početi rješavati svoje unutarnje sukobe. Druga je maknuti fokus s nje. I tako joj pomažeš vjeruj mi. Jer tvoj fokus na njenu neraspoloženost, to samo sve više povećava.

Ako makneš fokus s toga i shvatiš da to nema veze s tobom, čak su i veće šanse da joj pomogneš. Jer gledajući nju neraspoloženu i misleći da je to zbog tebe, kreiraš toga još više. Ne možeš ti biti na visokoj vibraciji, gledajući nekoga na niskoj i potvrđujući to.

Kada ti ostaneš na visokoj vibraciji, tada si ti inspirativan i velike su šanse da ćeš tada mnogo bolje znati pomoći njoj. U trenucima kada je ona neraspoložena, sjeti se svega ovoga i budi ljubav i razumijevanje da to nema veze s tobom. Iz te spoznaje drugačije ćeš reagirati, a time i drugačije vibrirati.

Draga Ana,

za početak bih htjela pozdraviti sve kolege studente koje misle da su prestari za studiranje. Želim im poručiti da sam ja (ponovno) upisala fakultet s 24 godine i sada šibam punom parom, kako na faksu, tako i na poslu. Sam Bog zna kako s 28 godina i dalje imam studentska prava!? 🙂

Moje pitanje je nešto na što još uvijek ne mogu naći odgovor:

„Kako znati je li nam nešto “trebalo” ući u život, ali smo mi to spriječili svojim strahovima i niskom (dominantnom) vibracijom ili TO jednostavno nije bilo za nas?“ Možeš li mi (nam) ovo pojasniti nekim primjerom u kojem je neko takvo uvjerenje napravilo zid do boljeg života?

Jedna od najvećih zabluda je da se prilike mogu propustiti zauvijek. To se i može dogoditi u datim trenucima, ali opet će nam doći prilika, ako je to ono što želimo. Čak i da si nešto kako kažeš spriječila/o, osvještavanjem i visokom vibracijom opet će ti doći. A, tada TO radi bolje. I sam/a kažeš da si svjestan/na da nas uvjerenja mogu kočiti.

Mijenjaj ih i osvijesti da strah nije ništa drugo nego naše izmišljotine događaja koji se još nisu dogodile. I, zato, idi i izmišljaj budućnost koja će ti služiti.

Komentari