Ana Bučević na početku svakog x-ica tjedna

Piše
x-ica tim

Feb 25, 2019

Novi poker pitanja i odgovora Ane Bučević u rubrici studentski Safari duha.

Draga Ana,

prije nego postavim pitanje, samo Ti želim reći HVALA NA SVEMU! Promijenila si život tisućama ljudi, a i ja sam neizmjerno zahvalna što sam jedna od njih. Već dugo radim na sebi, gledam Tvoja videa, puno čitam i primjenjujem sve tehnike s kojima sam usklađena. Vidim velike promjene u svome životu, u načinu razmišljanja, reakcijama, te općenito, u pogledu na svijet.

Ona osoba od prije par godina i ova sada, danas reagira sasvim drugačije na raznorazne situacije i u tome vidim svoj najveći napredak. Ali, jedna me stvar jako “muči”… Mnogi mi ljudi više nisu zanimljivi, dosta sam prijatelja “odbacila” jer mi više ne odgovara njihova energija. Primjećujem također, da nemam onu dozu empatije koju sam imala ranije.

Budući da ja ne znam zašto je to tako, pa čak niti objasniti zašto se tako osjećam, nadam se da ćeš Ti znati odgovor. 😁 Ranije sam bila puna empatije i razumijevanja za tuđe probleme, a sada više za njih nemam živaca jer osjećam da mi oni spuštaju vibraciju. Pitam se je li ovaj stav pogrešan? Da li bi trebala imati više razumijevanja za prijatelje i neke članove svoje obitelji koje još uvijek na neki način volim.

Ali, budući je očito da ne idemo istim putem, lakše mi je voditi ih “iz daljine”. Bila bih ti jako zahvalna na odgovoru.

Veliki pozdrav od Ane iz Beograda.

Ljudi kojima smo okruženi i koje zovemo prijateljima odraz su nas i naše vibracije. Kada počnemo s radom na sebi prirodno je da se mijenjamo. A, kako se mi mijenjamo mijenjaju se i ljudi oko nas. Tako da to što ti se događa nije ništa strano u duhovnom rastu. Kada zaista shvatimo da ne služimo ni sebi ni ljudima oko nas pričajući i „hraneći“ njihove probleme, tada to prestajemo raditi. Jer sada mi znamo da im više služimo ako to ne radimo! I vjeruj mi nije važno da li oni to shvaćaju, važno je da to shvaćaš TI!

Ovdje moraš još nešto važno osvijestiti. Kada kažeš da si nekoga prerasla, to govori tvoj Ego. Svijest ide u širinu, a ne u visinu. Naime, da si zaista, kako kažeš, nekoga prerasla ovo pitanje ne bi postavila, nego bi sama znala odgovor na njega. I osjećala bi još veću empatiju i razumijevanje nego prije. Pozabavi se ovom spoznajom. 

Svijest razumije ljude i razumije njihovo nerazumijevanje. Točno je da, apsolutno možeš voljeti i iz daleka, ali taj izbor dolazi iz MIRA, a ne iz živciranja i netrpeljivosti. Okružena si još uvijek njima jer je to „lekcija“ koju trebaš savladati. Ti ljudi su upravo tvoji najveći učitelji u ovom trenutku. Kada budeš s njima, ne promatraj njih nego sebe. Kako se osjećaš u njihovom društvu? Što bi mogla „govoriti“ sebi da ih razumiješ i osjećaš mir? Kada budeš mir okružena nemirom, tek tada bi mogla reći da si nekoga „prerasla“.

A, tada ti vjeruj mi, to neće pasti na pamet.

Draga Ana,

znam da ovo nije tema s kojom će se većina poistovjetiti, ali ipak nas ima dosta koji imamo problem koji glasi: kako se nositi s predrasudama o privatnim fakultetima? Možda se na prvu čini banalno, ali moje kolege s fakulteta i ja se gotovo svakodnevno susrećemo s takvim predrasudama.

Da sada ne nabrajam pojedinačno, vjerujem da su i tebi poznate predrasude o privatnim fakultetima i studentima koji ih pohađaju. U početku me to nije toliko diralo, ali u zadnje vrijeme se sve češće susrećem s ljudima koji, kada im odgovorim što studiram,  s podcjenjivanjem komentiraju moj fakultet, što u meni (a i u većini mojih kolega) izaziva tugu, nesigurnost, ali i bijes. Pogotovo zato što smo svjesni koliko se svi mi trudimo i učimo. Problem je što te predrasude nisu iznimka, nego pravilo.

Često nam znaju postavljati i pitanja koja osobno smatram nepristojnima, poput, koliko plaćamo fakultet, što naši roditelji rade i čime se bave kada nam ga mogu priuštiti, te mislimo li da će nam ta diploma išta vrijediti itd. itd. Zanimljivo je da ovako razgovaraju osobe od 30 godina i više, odnosno, oni koji nisu studenti. Štoviše, i naši se roditelji susreću s takvim pitanjima.

Nije potrebno biti previše pametan pa zaključiti da su ovakva pitanja zlonamjerna i pomalo cinična, te da se ne postavljaju iz znatiželje, već s nekim drugim namjerama. Ukratko, ja nemam više snage “opravdavati se” što sam studentica na privatnom fakultetu i boriti se s tim silnim predrasudama.

Dokle god imaš potrebu opravdavati se, do tada ti zapravo želiš uvjeriti sebe. Znam da su ljudi puni predrasuda, ali je još važnije znati odakle predrasude dolaze? IZ NEZNANJA ! Ljudi osuđuju, jer ne znaju! A, kada osuđuju nekoga, oni zapravo ne osuđuju drugoga, već svoje neznanje. Mnogim ljudima ljubomora je obrambeni mehanizam kojim „lažu“ sebe dok govore o drugome.

Da ne pričam o negativnim programima vezano za novac. I time također lažno štite sebe. Svaka bi osoba na ovom svijetu vrlo rado pružila djeci najbolja moguća obrazovanja na svijetu. Ali, budući da to nisu u stanju, podcjenjuju i omalovažavaju one koji to mogu. To ti je kao uvjerenje da su svi bogati ljudi nesretni. Nisu! Ali, onima koji nemaju novaca, lakše je tako misliti ne bi li na taj način opravdali svoje živote a, sebe kao uvjerili da je bolje što nemaju novca!

Pusti druge. Stavi fokus na sebe, na svoju edukaciju i znanje kojim ćeš doprinijeti ovom svijetu. Kada spoznaš zaista tko si takva pitanja te više neće dirati. A, kada istinski budeš razumijela odakle predrasude dolaze, prestat će ti smetati. A, kada ti prestanu smetati, one će nestati iz tvoje realnosti.

Draga Ana,

ja sam iz Srbije, a imam jako dobru prijateljicu iz Hrvatske koju sam upoznala preko neta. Ne može proći jedan dan, a da se ne čujemo. Stalno se dopisujemo. Ona je kod mene, u gradu u kojem studiram, bila dva puta. Za razliku od mojih, njezini su roditelji prihvatili naše prijateljstvo.

Tata ne voli Hrvate zbog prošlosti i govori mi da sam lakovjerna i glupa jer vjerujem nekoj djevojci koju sam upoznala preko neta i vidjela dva puta u životu. Dogovorile smo se da ja odem kod nje ovoga ljeta na 10-ak dana, ali moj tata za to ne želi niti čuti! Ana, molim te daj mi savjet što da radim, kako da se nosim s roditeljima? Mama me pušta ali ipak tata ima glavnu riječ!? Kako ga uvjeriti da je moja prijateljica stvarno dobra osoba i da nema razloga za toliku brigu i osudu?

Unaprijed ti hvala i puno pozdrava.

Da, tvoj tata je ostao u prošlosti. To ti je vidim jasno. Na žalost dok živimo s roditeljima trebamo poštovati njihove odluke, koje kako svi znamo, nerijetko nisu najbolje za nas. Kako da mu dokažeš? Postupcima, djelima i razumijevanjem. Probaj zamoliti mamu da priča s tatom. Probaj i ti pričati s njim. Ali, s razumijevanjem. Ne napadom i osudom. 

Tvoja prijateljica, kao i ti, nemate nikakvih dodirnih točaka s onim gdje je tvoj tata ostao. Probaj mu okrenuti situaciju? Što bi bilo da njezina obitelj tako govori o tebi? To pitaj tatu. Što da netko tebe i tvoju obitelj osuđuje bez da vas je upoznao? 

Probaj se dogovoriti s tatom da upozna tvoju prijateljicu preko Skypa i da je sam vidi i uvjeri se kakva je i kako razmišlja. Svakako prvo kreni s razumijevanjem da tvoj tata zaista misli da te štiti od nečega. Kada ga budeš razumjela, vjeruj mi energija između vas dvoje će se potpuno promijeniti. A, time i realnost.

Draga Ana,

dosta sam se udebljala od kada sam počela studirati. Nisam zadovoljna svojim izgledom zbog čega sam stalno nervozna. Čitala sam da je prejedanje, u stvari, neki unutarnji, dublji, emotivni problem. Ako ga imam, kako saznati koji je i kako ga se riješiti?  

Točno. Prejedanje je „punjenje“ emotivne rupe koju osjećaš. Meditacija je uvijek odgovor za to kako doći do odgovora. Nađi vrijeme svaki dan da 15-ak minuta provedeš u tišini svoga bića. Meditacijom skidamo maske za koje nismo niti svjesni da ih nosimo. Doći ćeš do odgovora kada ti to postane prioritet! Jer rješenje za „mršavljenje“ je rješavanje uzroka, a ne rješavanje posljedice.

Budi iskrena prema samoj sebi. Što te muči? Što bi trebala promijeniti, a ne mijenjaš? Postoji li neki događaj iz prošlosti koji nisi otpustila, a nosiš ga sa sobom? Svakako ti preporučam da potražiš i literaturu na ovu temu. Čim tražiš odgovor do njega ćeš doći. Ali, želja za promjenom treba ti postati prioritet.

Komentari