Ana Bučević na početku svakog x-ica tjedna

Piše
x-ica tim

Mar 11, 2019

Novi poker pitanja i odgovora Ane Bučević u rubrici studentski Safari duha.

Pozdrav draga Ana,

već dugo samujem i patim nakon kompliciranog odnosa s dečkom do kojeg mi je još uvijek jako stalo.Iako je on svjestan tih mojih emocija, ja ga očito više ne zanimam. Ispričao mi se u nekoliko navrata za gluposti koje su me znale povrijediti, ali on i dalje sebično gleda sebe.

Iako imam samo 22 godine nerijetko se pitam da li ću ikada susresti ljubav kakvu zaslužujem, hoće li mi itko pružiti ljubav na način na koji je ja dajem!? Bojim se da su svi muškarci isti i da samo traže djevojku kako bi zadovoljili svoje potrebe, ali ne i ispunili svoje srce. Ne želim takvu osobu pored sebe, želim onu koja će me voljeti!

Molim te reci mi kako da se nosim s ovom predrasudom, iako u dnu duše osjećam da vjerojatno griješim i da nisu baš svi muškarci takvi!?

Naravno da nisu svi muškarci isti. Ali, ako ćeš kroz život putovati s tim uvjerenjem upravo ćeš tome i svjedočiti. Mnoge žene to i rade, a da toga nisu svjesne. Živimo naša uvjerenja. I njima svjedočimo. Na sreću uvjerenja se mogu mijenjati. Ti imaš samo 22 godine. Život je tek pred tobom.

Sva iskustva koja si do sada živjela, pripremaju te za život. Znaš, do ljubavi ne postoji pogrešan put. Da bismo spoznali što je ljubav, ponekad idemo i preko toga što ljubav nije. Ne razočaramo se mi u ljubav, razočara nas ono što ljubav nije. To je kao kada ljudi kažu da ljubav boli. Ne! Ljubav ne može boljeti, jer ako boli, to nije ljubav.

On je bio na tvom putu da te nauči upravo te lekcije i da shvatiš kakvu ljubav ti zapravo želiš živjeti. Vjeruj mi, jedan predivan momak upravo traži tebe. On je taj koji će ti biti u stanju dati, točno ono što i sama daješ. Jer tako Zakon privlačenja djeluje. Ali, u to moraš vjerovati da bi to mogla živjeti i doživjeti. Na sve one koji to ne budu, samo gledaj kao na put do onoga koji će to biti.

 Draga Ana,

dugo sam mislila da je moj problem u tome što nemam volju učiti. Međutim, shvatila sam da je kod mene ipak riječ o nedostatku samodiscipline. Naime, čim sjednem za knjigu misli mi odlutaju, počnem maštati o tome kako ću položiti ispit, kako ću biti uspješna… U tim se mislima predugo zadržavam.

Ponekad mi, (vjerovala ili ne) zna proći cijeli dan u sjedenju nad knjigom i razmišljanjima o svemu i svačemu… pa onda uzmem telefon… pa se odjednom sjetim kako je krajnje vrijeme da uredim kuću… pa moram odmah odgovoriti na pristiglu poruku itd. itd. Ukratko, nisam dovoljno disciplinirana da ostavim sve to po strani i učim.

Zanima me da li mi Zakon privlačenja može pomoći u tome da postanem odgovornija i discipliniranija, budući sam zbog ovakvog ponašanja već izgubila godinu na fakultetu. I, to na fakultetu koji zapravo volim, tako da moj problem nije u gradivu koje mi se ne sviđa!

Veliki pozdrav i hvala unaprijed ❤ 

Svaki uspjeh prati i akcija. Ne samo vizualizacija. Shvati da će vrijeme u kojem ništa nisi napravila svakako proći. Predlažem ti da za početak samo čitaš. Nemoj ići toliko daleko u mislima da moraš učiti. Čitaj. Čitaj lekciju koja je ispred tebe. Kada je pročitaš nekoliko puta, stvorit ćeš naviku da se fokusiraš na tekst ispred sebe, a ne samo na svoje misli.

I koncentracija se vježba. Kao što vidiš godina dana je prošla, a ti se nisi makla s mjesta. Želiš li da prođe još jedna? Ne želiš, u to sam sigurna! Predložila bih ti svakako i ovu afirmaciju: “Svakoga sam dana sve više u stanju koncentrirati se na učenje!“ Jer ti si ta koja prvo treba mijenjati svoje uvjerenje da to nisi u stanju. A, to se postiže tako da prvo ti afirmiraš, pa tome svjedočiš. Sigurna sam da ćeš uspjeti.

Neka za tebe prva akcija bude afirmacija.

Draga Ana,

pratim tvoj rad već neko vrijeme i tako sam počela raditi na sebi. Također sam se odlučila za izazov od 30 dana o kojem govoriš u jednom od svojih videa. Na tom putu, na kojem sam spoznala mnoge stvari o sebi, došla sam do jednog dijela koji me posebno zanima, a nisam uspjela naći odgovor.

Naime, nakon zadnje veze koja nije bila uspješna i iz koje sam izašla jako povrijeđena, već dugo nemam dečka. Nakon tog iskustva teško vjerujem drugima i još teže stupam u bilo kakve odnose, čak i prijateljske. Sve više osjećam strah od intimnosti i sve veću potrebu da stalno kontroliram svoje osjećaje. Uporno pazim da mi se netko ne bi previše svidio zbog straha da ne budem ponovno povrijeđena ili odbačena.  Ne znam kako se rješiti toga straha? A, stvarno bi željela krenuti dalje u život s vjerom u sretnu ljubav! No, mene kao da nešto cijelo vrijeme sprječava u pokušaju da se oslobodim toga straha.

Molim te za pomoć i hvala ti na svemu što radiš, jer jako puno pomažeš svima nama! 🙂 Pozdrav!

Ovo što se tebi događati znak je da si ostala u prošlosti. Nosiš svoju prošlost sa sobom u sadašnjost. A, prošlost više ne postoji osim u našim glavama. Kažeš zadnja veza nije uspjela. Pa!? To je znak da to nije bila tvoja veza za cijeli život. Što je u tome loše? Ta je veza imala svoju svrhu. Naučiti te što želiš, a što ne želiš i pripremati te za vezu u kojoj ćeš biti sretna. Strah nije ništa drugo nego tvoje misli. I to o prošlosti!

Kreiraš i dalje ono što ne želiš. Zato osjećaš strah. Imaš potrebu kontrolirati svoje osjećaje upravo zbog toga. Već unaprijed misliš kako ćeš biti povrijeđena. A, kako ćeš znati da si naišla na „pravoga“ ako ne budeš iskrena u svojim emocijama? Kako će i on znati da si ti „prava“ ako ti nisi ono tko zaista jesi!? Ljudi se boje da će biti povrijeđeni, ako skroz daju.

Vjeruj mi povrijeđeni budu samo oni koji ne žive ljubav nego nekakve iskrivljene verzije ljubavi. Pusti se, pokaži emociju. Onaj „pravi“ to zaslužuje. Oni koji to ne budu, samo su put do onoga koji to zaslužuje. Voli uvijek. Ljepši je život voljeti 1000 puta, čak i biti povrijeđen u procesu, nego nikada ne voljeti.

 Draga Ana,

poštovanje i zahvala što s nama nesebično dijelite svoja znanja. Nisam sigurna hoću li uspjeti dobro fromulirati svoje pitanje, ali mogu probati!

Dakle, možete li mi pojasniti razliku između otpuštanja i rada na metodama? Jer, ako sam dobro shvatila, ako nešto otpuštamo nisu nam potrebne afirmacije, vizualizacije itd. A, opet, da bi nešto manifestirali, moramo ih koristiti. Jasno mi je da je otpuštanje najviši stupanj kojem težimo, ali se pitam je li, kada nešto manifestiramo, u stvari, ipak vibriramo da to nešto nemamo?

Ja u pravilu uspjevam primjenjivati metode relativno uspješno, ali nikako da ih s istim uspjehom primjenim i na fakultet. E, tu kod mene dolazi do blokade! Naime, kada bih trebala najviše raditi ja se ulijenim, uplašim da neću uspjeti i naprosto stanem i s učenjem i s radom na sebi.

Ako može savjet!? Hvala unaprijed na odgovoru. Pozdrav i sve najljepše 🙂

Otpuštanje nije ništa važniji put od svjesnog rada na metodama. I jedno i drugo je put do manifestacija. Otpuštanje se ne može siliti. Ono je apsolutna spoznaja da ti ono što želiš ne treba za sreću. Jer ti već ovoga trenutka možeš biti sretna.

Metode imaju za svrhu podići ti vibraciju. Jer sve što želiš nalazi se na visokoj vibraciji. Ne mora značiti da kada radiš metodu vibracije nešto nemaš. Ovisi o namjeri zašto radiš metodu. Ako je radiš da bi nešto manifestirala, tada vibriraš da to nemaš. Ako je radiš da bi se osjećala bolje u sadašnjem trenutku, tada je to put do manifestacije.

Ja ti i dalje predlažem da koristiš metode, jer upravo je to put do otpuštanja. Upravo radom metoda shvaćamo da smo postigli visoku vibraciju i bez da nam se ono što želimo manifestiralo u našoj realnost. A, tada se i događa otpuštanje. Jer sreću si postigla već sada. A, kada otpustiš jer si shvatila da si već sretna, dolazi do manifestacije!

Svoja pitanja našoj dragoj Ani i dalje možete slati na mail: urednistvo@x-ica.com.

Eurosender prijatelj studenata

Komentari