Ana Bučević na početku svakog x-ica tjedna

Piše
x-ica tim

Mar 18, 2019

Novi poker pitanja i odgovora Ane Bučević u rubrici studentski Safari duha.

Draga Ana,

već dvije godine me muče jako mračne misli o raznim bolestima. Ne može proći dan, a da ne mislim o tome. Naime, ja sam iz Srbije točnije iz Pančeva u kojem već duže vrijeme konstantno slušam o ljudima koji imaju ili umiru od raka u rasponu od 20 do 70 godina starosti.

Kako promjeniti te svoje crne misli usprkos spoznaji da živim u izuzetno zagađenoj sredini, u kojoj se i dan danas osjećaju posljedice opasnog osiromašenog urana koji je korišten u DU oružju tijekom napada na Srbiju 1999. godine?

Misli, misli, misli. Naš najveći neprijatelj ukoliko ih nismo svijesni. Ne ubija bolest ljude, već uvjerenje o toj bolesti. Ne razboljevaju se ljudi od zagađivanja, već od uvjerenja o zagađivanju! Ako već ne možeš promijeniti uvjerenje o tome gdje živiš, promijeni svoje izbore koje donosiš dok tu živiš.

Naše tijelo je nevjerojatan mehanizam koje ima svoj imunitet. I, zato, jačaj imunitet! Internet je prepun podataka kako. Što će ti biti jači imunitet, to će biti jača tvoja sposobnost da tijelo ostane zdravo. Neka ti to bude PRVI korak!

Kada budeš znala da radiš sve da tvoje tijelo ostane zdravo, lakše ćeš se nositi s mislima o tome gdje živiš. Ali, ako ne radiš ništa, jasno je da će i tvoje uvjerenje o bolesti biti jako. Nauči živjeti u sadašnjem trenutku. Tamo nema misli o bolesti. One žive u prošlosti ili u budućnosti.

Kako da promijeniš uvjerenje? Slušaj one što ne misle da će dobiti rak. Ima ih oko tebe. Ali, ti svojim fokusom na bolest, privlačiš oko sebe ljude koji o tome pričaju. Kada ti sama prestaneš misliti o tome i promijeniš svoju vibraciju, promijenit će se i ljudi oko tebe.

Draga Ana,

nadam se da ćeš ovo pročitati jer bi mi puno značilo tvoje mišljenje. Upisao sam Biološki fakultet u Beogradu i svi mi predmeti idu super, osim jednog predmeta – fizikalne kemije. Nije problem u samom predmetu, koliko je, po svemu sudeći, problem u mojoj glavi.

Naime, usprkos tome što nisam niti pročitao lekciju iz fizikalne kemije, kada otvorim stranicu knjige na kojoj vidim integral ili jednu od grafika, istoga trenutka osjetim u sebi ogromnu averziju. A, sav taj dojam dodatno pojačavaju i profesori koji ne znaju predavati, koji nam ne izlaze u susret i k tome su jako neljubazni. Moje je mišljenje da je to najgora katedra na fakultetu.

Veliki broj mojih kolegica i kolega također ima problem s tim predmetom i također prema tom predmetu osjeća istu odbojnost kao i ja. Kada samo pomislim na učenje toga predmeta nije mi dobro, padne mi mrak na oči i već se vidim kako ga učim cijelo ljeto.

Možeš li mi dati neki savjet kako da pobijedim odbojnost prema fizikalnoj kemiji i nastavim studirati dalje? Naime, od toga mi predmeta ovisi puno toga za kasnije studiranje, a generalno mi neće trebati niti za što na fakultetu.

Kakvu priču pričaš nije niti čudno da ti je predmet odbojan. I meni je postao dok sam samo čitala tvoje pitanje. Ha… ha… Zašto sam ti ovo napisala? Da osvijestiš što i kako govoriš o tom predmetu. To je tvoja „nova“ priča iako je nisi svjestan. 

Zašto konstantno misliš i govoriš ono što ti ničemu ne služi? Zar misliš da takvih predmeta nema na svakom fakultetu? O, ima. Vjeruj mi! Taj te predmet uči veliku životnu lekciju. A, to je kako se nositi s tim kada nam u život dođe nešto što nam se ne sviđa? 

Ti gubiš cilj iz fokusa. To te koči. Taj predmet nije cilj. Taj predmet je samo stepenica do cilja. Ako posustaneš na njemu, posustat ćeš i dalje na prvoj sljedećoj prepreci. A, uspješni ljudi ne posustaju. Njih ovakve situacije motiviraju! Nije važno da li će ti sam predmet trebati za dalje. Ono što ćeš naučiti učeći taj predmet, su životne lekcije koje ti neće dati niti jedan predmet na fakultetu. 

Sigurna sam da ću uskoro dobiti opet tvoj mail u kojem mi javljaš da si položio fizikalnu kemiju! Čekam!

Draga Ana,

prije svega ti se želim zahvaliti što postojiš! Šaljem ti puno ljubavi!

Već 4 godine radim na zakonu privlačenja i životu ko-kreatora. Ove bi godine trebala upisati fakultet. Moja je želja upisati glumu na Akademiji dramskih umjetnosti. Svi mi pričaju koliko je teško upisati taj odsjek i kako trebam biti svjesna činjenice da ih se od 300 i više prijavljenih upisuje samo njih 12, od kojih će se jedan dio, naravno, primiti preko veze.

Odbijam slušati te priče radeći na sebi iz dana u dan tako što čvrsto vjerujem u sebe, te zamišljajući se da ulazim na taj fakultetu s osjećajima koja su istovjetna onima ulasku u RAJ! Ali, ponekad me podsvjesno spopadne neki strah da možda ipak neću upisati Akademiju zato što nisam dovoljno spremna!

Je li normalno da ta doza straha u meni ipak postoji? A, što misliti u slučaju da ne upadnem? Trebam li to shvatiti kao posljedicu nečega što nisam dovoljno željela ili kao činjenicu da nisam bila spremna?

Tako sam zbunjena! Unaprijed zahvalna za odgovor ❤

Drugi pričaju! Tko su ti drugi? Kakve veze njihova iskustva imaju s tvojim planovima? Kažeš primaju ih 12! Tebi je dovoljno da se prima JEDNA JEDINA osoba ako vjeruješ da ćeš ta JEDNA biti ti. Ako ne vjeruješ u sebe, i da ih primaju 10 000, opet bi sumnjala da ćeš ti biti među njima.

Prirodno je da ti se javlja strah. Stalo ti je do toga, pa se tvoj um malo igra s tobom. A, kada se um zaigra, zaigraj se i ti s njim. Na sumnju odgovori vjerom. Pitaš me što ćeš ako se ne upišeš !? Od mene taj odgovor nećeš dobiti, jer bi to značilo da ja vidim taj scenarij. Ne vidim ga! A, ne bi trebala ni ti! Ne kreiraj ono što ne želiš. Radeći plan B kreiraš ga!

Dakle, PLAN A i gotovo!

Draga Ana, imam skoro 23 godine i veliki problem u komunikaciji s roditeljima, a posebno s tatom. To je čovjek koji je po prirodi dosta zatvoren (čak i u odnosu s mamom), tako da nije čudno da i nas dvoje jedva pričamo.

Nedavno smo on i ja putovali. Na putu od jednog do drugog grada u nekih 3 sata vremena, progovorili smo možda par rečenica, i to isključivo na moju inicijativu. I, tako to traje godinama. Najgora je spoznaja da ga ja u stvari ne poznajem. Recimo, ne znam koji su njegovi afiniteti. Kada sam ih i pokušala saznati, sve bi u pravilu završavalo komentarima… “A, bježi tamo!”. S druge pak strane, kada ja o nečemu pričam nikada nema komentara.

Nedavno mi je odobren rad za neki simpozij, što bi za mene moglo biti jako, jako dobro. No, on je to prokomentirao na način: “Ihaj, trebat će para… VIDJET ĆEMO HOĆEŠ LI IĆI!?” Da mi je bar rekao: “Čestitam!”. I tako mi ubija volju. Nerijetko me zna i podcjenjivati. Eto, jučer me je kritizirao zato što ne znam niti jednu pjesmu Miroslava „Mike“ Antića, a ja sam kao budući akademski građanin. Pokušala sam mu pojasniti da sam čitala njegovu poeziju, ali da nisam netko koga poezija previše zanima, što ne znači da nemam nekih drugih zanimacija…I milijun stvari tako.

Znam da ćeš mi vjerojatno reći da ga trebam razumijeti. Radim na tome, vjeruj mi… ali, ne pomaže… Da, i još jedno pitanje, kada će on mene razumijeti !? Voljela bih da ponekad i to doživim …

Hvala Ti na svemu Ana ♡ Volim te ♡

Za ne vjerovati je kako smo programirani da imamo potrebu da nas drugi razumiju. Važno je razumijeti odakle ta potreba dolazi. Želimo odobravanje drugih da bi se bolje osjećali. Jedino odobravanje koje tebi treba je da odobriš samu sebe. Da sama sebi budeš najveća potpora. A, što ako si upravo ti odabrala takvog tatu, da bi to naučila !?

Znam da bi ti jako značilo da te tata razumije, ali to nije presudno za tvoj uspjeh. Kažeš, tata ti ubija volju? Zašto mu daješ toliku snagu? Ako dopustiš da drugi ubijaju tvoju volju, uvijek ćeš kroz život susretati još takvih „tata“. Neka te upravo tata nauči najvećoj lekciji da je dovoljna tvoja vjera u sebe. 

Ako to postigneš, nije li ti upravo takav tata bio tvoj najveći životni učitelj. Nikada nije do drugih, već do našeg pogleda na druge. Ljudi koji ne vide našu vrijednost, upravo nam i služe u životu da bi je mi vidjeli još jasnije! A, može ti jako pomoći i spoznaja, da oni koji ne vide tuđu vrijednost, zapravo ne vide svoju. Jer svatko tko zna koliko je fantastičan, zna i koliko su drugi fantastični. 

Tvoj tata ne govori o tebi, on govori o sebi!

Svoja pitanja našoj dragoj Ani i dalje možete slati na mail: urednistvo@x-ica.com.

Eurosender prijatelj studenata

Komentari