Ana Bučević na početku svakog x-ica tjedna

Piše
x-ica tim

Nov 19, 2018

Novi poker pitanja i odgovora Ane Bučević u rubrici studentski Safari duha.

Draga Ana,

na početku Vam se želim zahvaliti na svemu što sam do danas od Vas čula i naučila. Razlog mome javljanju je nekoliko problema na koje nikako ne mogu naći pravi odgovor, što me jako muči, te stvara nervozu i nelagodu.

Počet ću redom:

željeni sam fakultet upisala prije 2 godine, ali se nisam baš najbolje snašla u početku, pa sam zbog jedne, rekla bih sitnice, izgubila godinu, što mi je palo jako teško. Sada kada trebam i zvanično upisati drugu godinu, strah me je kako će me prihvatiti moje nove kolege, kada čuju da sam ponavljala godinu.

Ja sam inače stidljiva i zatvorena, što je po meni, osnovni razlog zbog kojega nemam puno prijatelja. Ali, usprkos tome imam jednu osobinu, koju rijetkima otkrivam, veliku ljubav prema pjevanju! Oni koji su me imali prigode čuti kažu da sam jako talentirana i da bih trebala razmisliti o ozbiljnijem bavljenju pjevanjem (što je i moja želja, makar honorarno ili amaterski).

Međutim, ja nikako ne mogu zapjevati pred nepoznatim ljudima! Razlog je moj strah od reakcije okoline zbog čega nemam hrabrosti niti svoju snimku objaviti na internetu. Pokušala sam prakticirati sve metode, najviše vizualizaciju. No, u zadnje vrijeme, iz ne znam kojeg razloga, niti ta, meni omiljena metoda ne korespondira sa mnom, pa je i to nešto što me dodatno frustrira!

Oprostite na svim ovim pitanjima, ali ja naprosto moram dobiti Vaše odgovore!

Puno ljubavi Vam šaljem..

Dokle god nas brine što drugi misle o nama, ti nas drugi posjeduju. Nije li to upravo ono što se događa tebi? Zbog tvoje brige o tome što će drugi misliti, ti ne radiš ono u čemu bi mogla uživati! Brine te što će drugi reći na tvoje pjevanje?

Pogledaj motivacijska videa nekih od svjetski poznatih umjetnika, npr. video J. Lo. kojega sam i ja nedavno gledala. Kaže žena: „ Nakon niza osvojenih nagrada, svjetske slave, na stotine rasprodanih koncerata, na desetke snimljenih filmova, mnogi mi i danas znaju reći da ne znam niti pjevati, niti plesati niti glumiti!“

Zašto sam ti ovo apostrofirala? Naprosto zato, jer će se uvijek naći netko tko će te kritizirati. Uvijek!

Ali, spremnost na to je preduvjet za uspjeh! A, to je ono što znaju svi uspješni ljudi. Zato i jesu uspješni. Jer su ovo shvatili. Poznaješ li iti jednu osobu na ovome svijetu koju netko ne kritizira? Niti ja! Ha… Ha…

Što se tiče fakulteta ista stvar. Jesi li ga nastavila zbog sebe ili zbog drugih? Za 5 godina se nećeš gotovo nikoga s fakulteta sjećati. Hoćeš li dopustiti da oni koji ne igraju nikakvu ulogu u tvom životu određuju njegovu kvalitetu?

Toplo ti preporučam literaturu uz pomoć koje ćeš spoznati vlastitu vrijednost. Imaš na stotine autora i govornika koji pomažu ljudima da spoznaju tko su oni i tko su drugi ljudi.

Neka ti glasniji postanu oni koji već danas znaju tko si ti, a nisu te niti upoznali, od onih koji niti sami ne znaju tko su!

Draga Ana,

Na trećoj sam godini studija (Ekonomski fakultet)! Do sada je sve išlo dobro, međutim, sada, kao da je u meni nestala volja za učenjem… Učim, ali se ne trudim kao na prvoj i drugoj godini. Evo, sada mi je krivo što nisam učila istim žarom i u ovoj trećoj godini! Pitam se kako opet vratiti tu volju?

Fokusom na cilj. A prvenstveno spoznajom što se putem dogodilo. Dođi do tog odgovora. Moraš ga saznati, ako si iskrena prema sebi. Nisu ljudi lijeni. Ljudi naprosto nisu motivirani. Gdje si na tom putu izgubila motivaciju? Nitko nas neće motivirati, ako mi ne želimo motivirati sami sebe. Motiviraj se. Neka ti to postane prioritet. Kada to budeš svakodnevno radila, cilj će ti postati sve jasniji. I, fokus će ti biti na njemu.

A, onaj koji jasno vidi cilj, nema šanse da putem odustane!

I, znaj da će vrijeme svakako proći. Zar tome ne svjedočiš? A kojim ćeš ti putem? Ostati na mjestu ili napredovati?

Veliki pozdrav draga naša Ana!

Moj sadašnji dečko i ja imamo dijete. Ja sam se ove godine upisala na fakultet (imamo 18 godina), a on traži posao. Za razliku od mene koja se trudim biti najbolja mama, moj dečko i otac našeg djeteta, ponaša se kao da mu do nas nije stalo. Voli on svoje dijete, i mi njega volimo, naravno, ali se on ne drži dogovora i obećanja vezanih za naše dijete i našu budućnost.

Imam osjećaj kao da ga nije briga što će biti dalje i kako ću ja rješavati sve svoje obaveze: dijete, kuću i fakultet. Bojim se da ne cijeni moj trud u našem odnosu i odnosu prema djetetu… Npr. kada se trebamo dogovoriti da dođe kod nas, on odmah počne izmišljati razloge isprike govoreći da je bolestan, a onda čujem da je bio s prijateljima u kafiću!

Voljela bih da mi pomogneš savjetom, jer ne znam više što napraviti. Koliko se god ja trudila uvijek ispadne krivo… Hvala ti puno!

Naši se partneri ponašaju prema nama onako kako im to mi dopustimo. Zar ne?

Neće ti se ovo svidjeti, ali ja ću ti svejedeno reći. Može mu se! I, zato to nastavlja i raditi. Kakve posljedice snosi zbog tih svojih izbora? Kažeš kao da ga nije briga. I nije! Nema tu kao! Povjerujte ljudima kada vam pokazuju tko su. Nema tu kao! Njegovi postupci pokazuju jeli mu stalo ili nije!? Ne riječi! Djela! 

Misliš da ne cijeni tvoj trud. I ne cijeni! Opet djela, zar ne!? Što napraviti? Gledati djela ljudi! A, po njihovim djelima donositi mudre izbore. Kakve? Onakve kakve bi htjela da tvoje dijete sutra živi.

Jer i hoće! Promatrajući vas i vaš odnos.

Draga Ana,

kako oprostiti sama sebi svoje greške, koje su me dovele do toga da izgubim osobu koju sam najviše htjela i voljela u životu… Mogu se pomiriti da je kraj i da ta osoba više nije sa mnom, ali kako sebi oprostiti? Od sjećanja na ono što sam imala, a izgubila, gušim se u samoj sebi!

Zbog prevelikog tereta krivnje kojeg nosim izgubila sam se i ne znam kako to otpustiti. Svakoga me dana sve više proganja sve loše što sam napravila i uzima energiju za učenje i faks! Već sam tri mjeseca zatvorena u sobi gušeći se u samoj sebi i svojim pogreškama.

Hvala ti i prije nego odgovoriš, jer znam da si uz mene,

Lucija. 

Draga Lucija, ne možeš oprostiti sebi u prošlosti. Tamo više nisi! Opraštamo sebi u sadašnjosti. I to spoznajom da smo radili najbolje što smo znali. Ti nisi više ista osoba kao i onda. Ti tako promjenjena gledaš u prošlost i misliš da si mogla drugačije. A, nisi! Jer da jesi već tada bi napravila drugačije. Ako ovo shvatiš, krivnja će nestati. 

Spomenut ću pogreške, mada ja ne vjerujem u pogrešku. Samo u lekciju i rast. Ako već vjeruješ u pogrešku, znaj da svi mi griješimo. Nije uopće pitanje griješimo li… Pitanje je, hoćemo li iz toga učiti? I da li ćemo zbog svojih izbora koje smo donosili postati bolji ili ogorčeni. Ako danas znaš bolje, idi i radi bolje. I otpusti prošlost. 

Tamo nema više nikoga!

 Dragi studentice i dragi studenti, možda ovoga trena niste svjesni da ste i vi u stanju nekoga motivirati i inspirirati. Ali, jeste! Svojim primjerom i svojom pričom možete dotaknuti sve one koji će se u vašoj priči prepoznati, koja će ih gurnuti naprijed.

Ja sam sigurna da će nekome od vas vjetar u leđa i ona vjera koja mu je tako potrebna biti i ova, još jedna od vaših dojmljivih…

PRIČA O USPJEHU:

Poštovani, želim na samom početku, pohvaliti vaš portal i ideju da surađujete s Anom Bučević.

Iako sam ove godine završila fakultet i dalje pratim svaku Aninu objavu, jer se na taj način prisjećam ne samo svojih studentskih dana, već ujedno i dalje, mogu mnogo toga naučiti. Život mi se promjenio onoga trenutka kada sam odlučila raditi na sebi i svojim uvjerenjima. Svi mi prolazimo kroz određene životne faze sazrijevanja i svaka faza sa sobom donosi određene izazove.

Bila sam odličan đak u srednjoj školi, a zatim i kao student! Imala sam sve ono što mi je bilo potrebno kako bih bila zadovoljna i sretna: smještaj, hranu, novac, zdravlje, obitelj, prijatelje… U tim sam danima na sve to gledala kao logičnu svakodnevnicu, na nešto što je, samo po sebi tako normalno… za razliku od mog izgleda s kojim nisam bila zadovoljna! To sam svoje nezadovoljstvo pokušavala prikriti odjećom iz butika, statusnim simbolima i maskom samopouzdanja.

Sve sam činila kako bih se svidjela drugima, vjerujući da je to način da se svidim i sama sebi! Iako u dnu duše nisam bila sretna, redovito me polaganje ispita ispunjavalo, jer je fakultet bio moj životni cilj. I, onda sam, u danima kada mi je to bilo najpotrebnije čula za Anu Bučević.

Vjerovali ili ne, Anu je nama studentima, preporučila jedna naša profesorica koja je vjerovala da nam njezina učenja mogu itekako biti od pomoći! Sjećam se tog susreta. Čim sam stigla kući potražila sam meditacije Ane Bučević. Iz znatiželje sam ih počela prakticirati. U početku nisam vidjela nikakve promjene. Međutim, što sam više gledala i prakticirala Anina učenja, promjene su se počele događati.

Iako sam u ovu priču krenula s namjerom da privučem više novca, dobrih prijateljica, dobrog dečka… na tom sam putu otkrila nešto puno, puno vrednije. Naučila sam da sva naša nezadovoljstva dolaze od nas samih! U životu svi mi težimo imati što više novaca, želimo biti veliki u očima drugih, želimo da nas svi vole…

No, potrebno je sebi postaviti pitanje zašto sve to želimo? Čemu te vizije koje nosimo kroz život misleći da bi bili sretniji kada bi postale stvarnost? Na svom putu sazrijevanja naučila sam da je smisao naših života duboko u nama, našim mislima i uvjerenjima koje nosimo u sebi. Taj me put, na kojem sam izgubila i nešto vrijedno, naučio da cijenim svaki trenutak dana, zadovoljna s ovim što imam, da se ne vezujem za izvanjsko i da budem sretna i zahvalna na svemu što mi daje život!

Ja sam sretna, što sam uspjela pronaći sreću i zadovoljstvo sada, u ovom trenutku. Jer ovo što imam sada je upravo to nešto što sam nekada jako, jako željela imati.

Dragim studenticama i studentima bih poručila da vjeruju u sebe i da iz dana idu naprijed radeći na sebi! Dani studiranja su divni, zapravo svaka kockica u mozaiku života je divna, ali TO je potrebno shvatiti! Treba prihvatiti i činjenicu da su svakodnevni izazovi sastavni dio naših života zbog kojih nerijetko znamo biti uplašeni, u kojima nas zna uhvatiti trema, a u nekim trenucima, čak i depresija. Potrebno je samome sebi to priznati i onda raditi konstantno na sebi. Potrebno je zavoljeti sebe i okružiti se ljudima koji te vole i poštuju. Potrebno je imati jasan cilj kako bi cijeli život radio ono što najviše voliš.

I, za kraj ono najvažnije! Sve je ovo potrebno raditi s puno ljubavi, a onda će sve ostalo lijepo, doći samo po sebi!

Veliko mi je zadovoljstvo što na ovaj način mogu zahvaliti Ani čija su mi učenja pomogla da danas živim sretan i radostan život.

Veliki pozdrav!

Otvaramo prijave za „Studentski safari duha“ Ane Bučević

Komentari