Ana Bučević na početku svakoga x-ica tjedna

Piše
x-ica tim

Sep 10, 2018

Novi poker pitanja i odgovora Ane Bučević u rubrici studentski Safari duha.

Pozdrav Ana,
moj problem je, po svemu sudeći, moja podsvjest koja me čini jako nesigurnim kada na faksu trebam svojim kolegicama i kolegama izlagati svoj referat. Tražeći načine kojima bih pokušao riješiti ovaj problem, naletio sam na NLP tečaj (cijena malo visoka za studenta, radionica vikendom, svaki mjesec jedna). Zanima me tvoje mišljenje o NLP-u (neurolingvističkom programiranju), imaš li ikakvih iskustava vezanih za tu metodu?

Unaprijed hvala,
Ivan

Nemam iskustvo, ali naravno, znam što je NLP o kojem sam čula samo riječi hvale. Moje je mišljenje o NLP-u istovjetno mišljenju o svim metodama koje ljudi koriste u svrhu unapređenja svoga života. Dakle, sve što nam pomaže da živimo kvalitetniji i sretniji život zasigurno vrijedi prakticirati.

Kako smo svi mi različiti, tako su i metode koje biramo različite.

Moguće je susresti na desetine osoba koje su koristile različite metode, a s kojima su svi postigli sjajne rezultate. I to je poanta moga odgovora. Ako nešto daje kvalitetu u životu, onda to itekako vrijedi. Ali, nije zgorega napomenuti, da ono što te zanima ipak, traži propitkivanje kakve ta metoda daje rezultate.

A, to, što trenutno ne možeš sebi priuštiti neki tečaj, ne znači da ne trebaš sam raditi na kvaliteti svoga života. Ja prije dvadesetak godina nisam imala niti za internet, a kamo li za neki tečaj, ali sam usprkos tome, svakoga dana odlazila u biblioteku i čitala na stotine knjiga, koje su doprinjele kvaliteti moga života. Ako ne možeš ići jednim putem, postoji onaj drugi. Čak i besplatan.

Ali, ti si taj koji ga mora naći i njime s uvjerenjem kročiti.

Poštovani,
želja mi je prije svega, pohvaliti Vašu ideju i inicijativu da surađujete s Anom koja svojim savjetima zna kako pomoći nama studentima na našem putu do diplome!

Mene muči kako se i na koji način nositi sa svojim roditeljima koji me tlače iz dana u dan po pitanju fakulteta? Iako sam svjestan da to rade iz najbolje namjere, meni to odmaže, što sam im već više puta otvoreno i rekao. Obećali su mi da to više neće raditi, ali nisu dugo izdržali. Očito je to jače od njih! (Npr. mjere mi koliko sati dnevno učim, kada uđu u moju sobu pokušavaju vidjeti koji predmet učim itd. itd.)

Veliki pozdrav…

Znaš li što sam u sebi rekla kada sam na faksu položila svoj zadnji ispit? «Ajme lipote, nikada mi više otac neće reći jesi li učila, Ana? Ajde učit Ana!» To mi je zamisli, tada, u tim trenucima, bilo prvo što mi je palo na pamet.

Vjerujem da ti je iz ove moje istinite životne epizode sasvim jasno koliko te razumijem. A danas, kada sam i sama roditelj, itekako razumijem ne samo moga tatu, već i sve druge roditelje.

Tvoji roditelji naprosto misle da te, kako ti kažeš «tlačenjem», motiviraju ili barem tjeraju da učiš. No, tebe TO nebi smjelo nervirati, a još manje tjerati da se s tim boriš. Jer, upamti, sve protiv čega se boriš TO raste.

Zato, od sada, pokušaj svakoga puta kada ti TO ponovno kažu ili naprave, reći samome sebi da oni TO rade iz najboljih namjera. Probaj ih razumijeti, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog činjenice da je njihova namjera čista i u suštini dobra.

Zašto oni tebi TO rade? Jer žele svim srcem da završiš fakultet, jer vjeruju da ćeš time osigurati svoju budućnost, jer znaju koji ćeš predivan osjećaj postignuća imati onoga dana kada ga završiš itd.

Molim te sjeti se ovoga u tim trenucima. Tim svojim postupcima oni ti u stvari, žele dobro. Samo dobro. I ako tu njihovu «tlaku» uspiješ percipirati na ovaj način, vidjet ćeš kako će se tvoja emocija prema njima početi mijenjati i sve te manje nervirati. A, kada jednoga dana i ti postaneš roditelj, sve će ti ovo postati kristalno jasno. Do tada mi, molim te, vjeruj.

Draga Ana,
zadnje dvije godine mi se događa da, koliko god naučila za ispit, meni, kao po nekom nepisanom pravilu, dođe pitanje mimo svega naučenog. Evo, za zadnji sam ispit naučila baš sve što sam imala od zadanog materijala. Ali, kada sam izašla na ispit, opet me dopalo pitanje mimo naučenog gradiva. Dođem kući i imam što vidjeti… uočim da sam od ”metar” papira na stolu, slučajno preskočila baš tu jednu stranicu koja je skrivala odgovor na pitanje koje sam toga dana dobila. Muči me što to nije prvi puta da mi je upravo to nešto, što nesvjesno nisam naučila, došlo kao ispitno pitanje.

Pitam se jesu li moja uvjerenja da ću dobiti ono što ne znam toliko jaka? Ili sam možda toliko nesigurna u sebe da moje emocije kreiraju da se upravo to i dogodi. Voljela bih to promijeniti i bila bih Vam jako zahvalna da mi pomognete svojim odgovorom.

Veliki pozdrav iz BiH,
Lejla

Draga Lejla, kao kreatori svojih realnosti mi kreiramo uvjerenjima, ali i očekivanjem. To upravo sada radiš i ti. Kada ti se ta neka situacija dogodila prvi puta, pa onda drugi puta, ti si već trećega puta, ali i svakoga sljedećega nastavila očekivati da će se to isto ponovno događati. I zato se TO i događa!

Da, postavila si dobro pitanje. Tvoje uvjerenje da će ti se to opet dogoditi je toliko jako, da mu ti naprosto, svjedočiš. Ono što trebaš napraviti je pod hitno mijenjati TO uvjerenje. A, uvjerenja se mijenjaju afirmacijama, izgovaranjem onoga što želiš da se dogodi i prije nego tome svjedočiš.

Svakodnevno izgovaraj afirmaciju: «Dobila sam pitanja koja sam znala!». Svakodnevno TO izgovaraj! I očekuj, očekuj svim srcem, da će sljedećega puta biti drugačije. Ako ti se opet potkrade staro uvjerenje, nadglasaj ga novom afirmacijom. Budeš li ovo predano radila, sigurna sam da ćemo uskoro opet primiti tvoj mail, ali s lijepom vijesti da si uspjela promijeniti realnost.

Draga Ana,
kako se osloboditi straha od usmenog polaganja ispita?
Pozdrav!

Prvo moraš spoznati da strah u tebi ne nastaje sam od sebe, već je on izazvan tvojim mislima. Strah je uvijek posljedica naših misli!

Jedan od načina kojim se možeš osloboditi straha od polaganja usmenih ispita je svakodnevna vizualizacija. Naime, naše tijelo ne zna je li neku situaciju zamišljamo ili joj zaista svjedočimo u realnosti. Probaj ovoga trenutka zamisliti neki loš događaj i vidjet ćeš kako ćeš se cijela stresti.

Dakle, tijelo će ti fizički reagirati kao da se to dogodilo pred tvojim očima. Ista fizička reakcija dogodit će se i ako zamišljaš nešto lijepo. Osjetiti ćeš ugodu i lijepe emocije. To je dokaz da već sama vizualizacija ima moć nad našim fizičkim tijelom, ali i emocijama. Ukoliko svaki dan budeš marljivo vizualizirala sebe kako slobodno i opušteno odgovaraš usmeni dio ispita, tvoje će se tijelo polako, iz dana u dan, na to privikavati.

A, onoga dana kada dođe trenutak tvoga izlaska na usmeni ispit, tvoje će tijelo, a i ti, imati osjećaj da ste to odradili već 1000 puta bez straha. Straha neće biti, jer ćeš imati osjećaj da si to već odradila puno puta, mirno i opušteno. A, to i jesi. Vjeruj mi, nećeš vidjeti nikakvu razliku između onoga što si toliko puta vizualizirala i ovoga čemu svjedočiš otvorenih očiju.

Svima koji ste poslali pitanja našoj Ani zahvaljujemo, a Vas koji niste, pozivamo da ih pošaljete na našu mail adresu: urednistvo@x-ica.com.

Ukoliko ovaj tjedan niste dobili odgovor na svoje pitanje možda ono bude među onima koje ćemo objaviti na našem portalu idućega ponedjeljka.

Draga Ana, veliko hvala u ime redakcije xice i svih naših studentica i studenata kojima su Vaši mudri odgovori dragocjeni!

Pozivamo vas na prvi X-ica FEST

Komentari