EuroBasket: volonterski uspjeh 1

Piše
Daria Bićanić

Sep 15, 2015

EuroBasket van parketa

Utakmice, kao pobjede i porazi reprezentacija, bili bi nemogući bez pomoći dobrovoljaca ovog prvenstva – volontera. Više od stotinjak volontera neumorno je radilo danima i tjednima prije samog početka prvenstva, a onda i tijekom odigravanja utakmica po skupinama.

Osim domaćih Hrvata, među volonterima bili su još i Grci, Mađari, Slovenci, Britanci, Poljaci i Nijemci.

A što kažu sami volonteri…

Sati i sati provedeni u Areni sigurno će svim volonterima po nečemu ostati u sjećanju. Iskustvo s EuroBasketa za mnoge je bilo i poučno.

Jedni su naučili pravilo više o košarci, drugi kako organizacijski funkcionira veliko prvenstvo kojim dirigira jedna velika sportska organizacija kao što je FIBA, treći su naučili da ponekad uspješan posao ovisi o suradnji između nekoliko ljudi, dok su vjerojatno svi naučili da je volonterski posao neprocjenjiv koliko god naporan bio jer ono što ostane poslije prvenstva, utakmica, pobjeda i poraza, ništa ne može zamijeniti.

Volonteri su bili podijeljeni u nekoliko sektora, a Veronika Brček jedna je od vrijednih volontera medijskog sektora kojoj će EuroBasket ostati u sjećanju zbog složne ekipe s kojom će se nastaviti družiti i nakon prvenstva.

Moj zadatak je bio da svi novinari i reporteri imaju sve potrebne podatke kako bi kvalitetno izvještavali o EuroBasketu. Najvažnije je bilo na vrijeme podijeliti statistiku i rostere te smatram da smo svi volonteri obavili odličan posao.

Dnevno sam provodila oko deset sati u Areni, a te sate pamtit ću po odličnoj atmosferi i najboljoj i složnoj ekipi s kojom ću se sigurno nastaviti družiti i nakon EuroBasketa.

E da, i naučila sam puno toga o košarci.

Pitanje broj jedan koje je kružilo Arenom za vrijeme odigravanja prvenstva odnosilo se na najzgodnijeg košarkaša. Veronikin izbor je:

Dvoumim se između Hezonje  i Printezisa. Hezonja jer je prezgodan, a i zato što predobro igra. A Printezis jer mi je dao svoju bočicu i ima predobre tetovaže. Ma, ne znam.

Jedan od “najzaposlenijih” volontera zasigurno je bio simpatični Fran Bilić koji je detaljno opisao situaciju s EuroBasketa.

EuroBasket van parketa bio je vrlo neorganiziran pa se dosta toga improviziralo, pa su to radili i sami volonteri. Po meni, loša posjećenost utakmica rezultat je nedovoljne sponzorske i medijske pokrivenosti.

Uloga volontera bila je velika i mislim da su oni puno doprinijeli EuroBasketu jer su bili na nogama od 9 do 1 ujutro te su se izvrsno snašli.

Kao i za većinu Hrvata, i za Frana je utakmica sa Slovenijom bila najatraktivnija.

Utakmica koja je definitivno obilježila Arenu je utakmica Hrvatske i Slovenije. Nije to jedina zanimljiva utakmica, ali uzevši u obzir posjećenost i atmosferu u dvorani ova je utakmica bila najatraktivnija iako se u utakmici Hrvatske i Grčke gledala kvalitetnija košarka, ali i napetija završnica.

Damjan Rudež svaku je utakmicu odigrao katastrofalno, a najbolji među Hrvatima bio je Krunoslav Simon koji je prvi strijelac, asistent te treći skakač naše reprezentacije i on me oduševio.

Fran nije birao najzgodnijeg košarkaša iz opravdanih razloga. Ali zato, Zadranki Marini Benčić nije bilo teško odabrati omiljenog košarkaša.

Kao volonter bila sam u medijskom sektoru gdje sam dijelila rostere i statistike novinarima tijekom i nakon utakmica.

Volonterska ekipa bila je dobra, svi smo se snašli, družili, rugali i navijali, ispijali kave, stalkali igrače, slikali se na tribinama, komirali u centru itd. Svi smo se u svemu našli, čini mi se, tjedan dana ovog ukupnog druženja bia je čudo, stvarno odlično.

A košarkaš, Stipčević! Samo Zadar!

Ljubav prema košarci i želja za novim poznanstvima rezultat su dobro obavljenog posla volontera. Glavna koordinatorica svih volontera, draga Ivana Aničić, još jednom je uspješno podijelila zadatke svim volonterima.

Veronika, Fran i Marina samo su jedni od nekoliko stotina vrijednih ruku ovog EuroBasketa. Dojmove Mirte, Luke, Katije, Dore i Sare otkrit ćemo ubrzo.