Iskustvo autogenog treninga

Piše
Ana Leko

Apr 27, 2015

Svaki čovjek na autogeni trening reagira drugačije.

Razumljivo je da će nekim osobama nesumnjivo više koristiti, a netko će se teže prepustiti i imati „vjere“ u takav pristup samopomoći, no vrlo često i najveći skeptici promijene svoje mišljenje. Jedna polaznica ispičala nam je svoje iskustvo autogenog treninga.

Moj prvi susret s autogenim treningom bio je posve neplaniran. Osobno ne vjerujem u slučajnost, pa tako mislim da se naš susret dogodio baš u pravo vrijeme za mene.

Imate u životu raznih faza, uspona i padova, a ja sam tada bila u jednom, kako ja to znam reći – vakuumu. Nesanica, tumorne misli, iracionalni strahovi, potpuno nezadovoljstvo samom sobom bile su moja svakodnevnica. Ipak, sve to držite pod kontrolom dok ste u društvu, idete na posao, ali sve to je prisutno svakodnevno i polako vas izjeda.

Nakon niza knjiga samopomoći, beskrajno dugih razgovora s bliskim ljudima, pa čak i molitve, odlučila sam se odazvati pozivu jedne moje poznanice na uvodno predavanje o autogenom treningu. Dva sata prošla su mi u trenu i tada mi je sve to zvučalo tako jasno, ali u isto vrijeme i potpuno nemoguće.

Kao nevjerni Toma, imala sam puno pitanja i bila sam jako skeptična prema svemu tome, ali jedan tihi i uporni glas u meni ipak me je natjerao da dam priliku tim radionicama – jer što imam za izgubiti?

Danas, skoro godinu i pol dana nakon toga, odgovorno tvrdim da mi je to bio jedan od najboljih poteza u životu. Miran san, kontrola misli, otpuštanje negativnih emocija, napredak u prihvaćanju stvari i osoba oko mene, hrabrost u donošenju životnih odluka i promjena. Sve to samo je dio onoga što je autogeni trening donio u moj život.

Naravno, i dalje svaki dan naučim nešto novo, pa tako i kada je autogeni trening u pitanju. Rastem i razvijam se u daleko zadovoljniju i smireniju osobu i taj je osjećaj neprocjenjiv.

Ana Sesar, učiteljica razredne nastave

Komentari