Kako preboljeti smrt svojih voljenih

Piše
x-ica tim

Sep 02, 2019

Duboko vjerujem da smrt ne postoji, barem ne u obliku u kojem većina ljudi vjeruje da postoji.

Vjerujem da smo vječni! Da smo oduvijek i zauvijek, da kraja nema. Vjerujem da smo duša u fizičkom obliku, duša koja je odabrala ovo iskustvo. I, kada duša odluči otići, ona se vraća kući. Zaista vjerujem da su naši voljeni koji su nas napustili i dalje s nama. Uvjerila sam se tražeći potvrde i dobila sam ih.

Moj djed Jakov umro je kada sam bila mala djevojčica. Jako sam ga voljela. Umro je u svojoj kući, u snu. Tijekom odrastanja osjećala sam u duši da mi nešto nedostaje. Nismo se pozdravili. Zamolila sam svoga djeda da mi dođe u san. I došao je. Snažno smo se zagrlili. Od tog trenutka nikada mi više nije nedostajao zagrljaj. Znala sam da sam ga dobila.

Mojem je prijatelju umrla mama. Zamolila sam je da nam da znak da je među nama i da nas još uvijek vidi i čuje. Istog dana u restoranu sam zapazila umjetničku sliku potpisanu imenom i prezimenom njegove majke.

Poznajem i osobe koje su doživjele kliničku smrt, koje sa sigurnošću tvrde da postoji nešto više od našega fizičkog života.Također u meditaciji možete doživjeti iskustvo spoznaje da niste samo svoje tijelo. Ne vjerujem u smrt kao kraj, vjerujem da je to prijelaz iz fizičkoga u nefizički svijet.

Znam da nije lako i da nedostaju fizička blizina, poljubac, zagrljaj ili zajednički trenuci. No, već samo spoznajom da su naši voljeni uz nas i promjenom percepcije sve može postati lakše. Do promjene moje percepcije došlo je zahvaljujući dokumentarcu o jednoj majci koja je izgubila svoju jedanaestogodišnju djevojčicu u prometnoj nesreći. Majku su pitali kako to da je tako jaka, kako se tako „uspješno“ nosi s gubitkom i kako nije u depresiji i bez volje za životom. Njezin je odgovor promijenio moj život: „Moj je fokus na onome što sam imala, a ne na onome što sada nemam! Zahvalna sam jer sam bila majka jednoj predivnoj djevojčici jedanaest godina. Netko nema iskustvo majčinstva. Ja sam ga imala!“

Riječi ove majke snažno su utjecale na mene. Tada sam spoznala mogućnost promjene svoje percepcije i uvidjela sam da ćemo se osjećati onako kako gledamo na život.

Jednom sam u svojoj autorskoj emisiji Safari duha ugostila gospođu Karmen Weber Damjanić, autoricu knjige Dodir svjetla. Sve što je divna Karmen napisala u knjizi, ispričala je i u mojoj emisiji. Bolovala je od leukemije i u procesu izlječenja susrela je svog anđela čuvara. Tko sam ja da sumnjam u njezino iskustvo s anđelima? Zašto bih sumnjala u anđele? Ako postoje anđeli, onda postoji i nešto više od života na Zemlji.

Utjehu mi pruža i ono što sam na svom duhovnom putovanju naučila. Svima se nama postavi pitanje želimo li se vratiti natrag. Svima! Ovo može biti istina i ne mora, nije mi važno. Ono što je važno jest činjenica da mi je donijelo mir. Našoj je logici nepojmljivo da se mnogi koji odu ne žele vratiti. Ali ne svi! Ponetko se vrati, pa njegovo iskustvo nazivamo kliničkom smrću.

Vjerujem da duše koje se ne vrate spoznaju da su proživjele ovozemaljska iskustva, što je i bila svrha njihova dolaska. One također uvide da u nefizičkom obliku mogu više pomoći onima koje su iza sebe ostavili. U fizičkom obliku, u kojem smo ograničeni svojim umom, ne poimamo da duša zapravo bira otići.

Nitko ne odlazi slučajno.

Pomisao na prometnu nesreću u nama izaziva jeziv osjećaj. Možda je duša izabrala da živi sretno i zdravo i da u tom trenutku nesreće ode. Vjerujem da odabiremo i načine odlaska i da prelazak nije bolan jer duša brzo napusti tijelo. Dopustite sebi da tugujete. Ne držite tugu i bol u sebi. Isplačite je. Suze su zdrave i služe za otpuštanje napetosti. Također pokušajte tom otpuštanju tuge iz sebe ne zadavati vremenska ograničenja. Otvorite se za mogućnost dobivanja potvrda od preminule osobe jer ćete ih zaista osjećati i čuti. Vaši voljeni vam se ne mogu oglasiti prisutnošću ako i dalje mislite da ih nema uz vas!

Ne podudaraju vam se vibracije i zato je potrebno da promjenom svoje vibracije dopustite njihovu nefizičku prisutnost u fizičkom svijetu. Kada ih sanjate, znajte da su zaista bili s vama. Duboko vjerujem, ukoliko ste izgubili nekoga koga ste jako voljeli i još uvijek ga volite, da je ta osoba sada pored vas. Ta vas je osoba i uputila na ovaj tekst i ovim vam putem poručuje: „Tu sam!“

Neale Donald Walsh autor najljepših duhovnih knjiga, moj je najveći učitelj. Ako ste izgubili nekoga voljenog, od srca vam preporučujem njegovu knjigu Kod kuće s Bogom. Pružit će vam znanje i veliku utjehu.

Predstavit ću vam kratak opis knjige:

Što se uistinu zbiva ovdje, u ovom životu i što će se dogoditi kada se taj život okonča? Hoćemo li se ponovo sjediniti s voljenima koji su otišli prije nas? Hoće li nas dočekati Bog? Hoće li se dogoditi sudnji dan? Hoće li nam biti dopušteno ušuljati se u raj? Hoćemo li uopće biti svjesni onoga što se događa kada umremo? Hoće li se išta događati?

Evo, niza uzbudljivih i poticajnih odgovora na sveprisutna pitanja svakoga ljudskog bića.

Vaši najmiliji su uz vas! Otvorite um kako biste spoznali ovu mogućnost. Oni to željno iščekuju. Neće proći dugo, i dokazi će vrlo brzo stizati do vas.

FlixBus – novi kodovi

Komentari