Najbolje od Ane

Piše
x-ica tim

Apr 29, 2019

Ljubav se treba pokazati više djelima nego riječima. Sv. Ignacije Loyolski.

Duhovnost svetog Ignacija i danas nastavlja mijenjati živote žena i muškaraca koji čeznu za većom slobodom, koji žele dati i primiti ljubav na velikodušniji način – ljubav koja se očituje više kroz djela nego li kroz riječi.

Je li zaista vole svi oni koji govore da vole?

Pokušati riječima opisati ljubav zapravo je nemoguće. Zašto? Zato što su riječi ograničene, a ljubav nije. Zato što svako opisivanje ljubavi umanjuje ljubav. Prestanimo to raditi i počnimo je živjeti. Počnimo osjećati ljubav. Ni one dvije riječi „volim te“ nisu dovoljan opis ljubavi. Nisu. To je opet usmeni pokušaj izraza ljubavi. Ljubav se pokazuje djelima, ne riječima.

Zašto nam je toliko stalo do toga da čujemo „volim te”? Riječi su najlošiji i najnetočniji oblik komunikacije, a opet, toliko ljudi želi čuti to „volim te“. Što uopće znači voljeti? Zar ne kažemo da volimo more, da volimo sunce, da volimo cipele, automobile, djecu, roditelje itd.?

Izraz „volim te“ tako posve gubi svoju definiciju. Ili ih ima više? Zar je isto voljeti partnera i voljeti banane? Dajem vam ovaj primjer da biste shvatili kako te dvije riječi u dvjema različitim rečenicama imaju posve drugi smisao.Zašto su nam onda toliko važne? Jer su nam važnije riječi od djela. A, djela su ta koja pokazuju tko smo ili koliko smo voljeni. A, kada djela pokazuju, riječi nisu potrebne. Riječi tražimo kada nema djela. Jer tada ne znamo, nemamo potvrde ljubavi pa je želimo verbalizirati. Reci mi da me voliš jer nisam siguran/na pa to trebam čuti. Zapitajte se zašto to želite čuti.

To se ne traži, to se treba dobiti. Predivno je ako partner sam i riječima iskaže ljubav, ali tražiti to i biti nesretan ako toga nema, pokazatelj je vaše nesigurnosti da ste voljeni. Uvijek su djela ta koja pokazuju ljubav, nikada riječi. Riječ može izgovoriti svatko. Svakog trenutka. Čovjek je u stanju jedno reći, a posve drugačije se ponašati. Zar ne znate one ljude koji su u stanju tući svog psa i reći da ga vole? Zar ne znate žene koje dobiju udarac pa kažu da ih partner voli? To nije ljubav. Ljubav ne boli. Niti jedne sekunde, niti jednog trenutka.

Voljeti znači dati slobodu. Voljeti znači da netko pored vas može biti onaj tko uistinu jest. Voljeti znači da drugom biću može biti samo ljepše uz vas nego bez vas. Voljeti znači razumjeti, podržati…

Ljubav nema negativnu emociju, nema nisku vibraciju.

Vole li zaista svi oni koji govore da vole? Ne. Djela im mogu biti posve drugačija od riječi. Zato i dolazi do zbunjenosti oko toga što je ljubav. Riječi su nam postale važnije od djela. Nemam ništa protiv izražavanja ljubavi riječima „volim te“. Koristim ih i ja. Ali, vibracija iza tih riječi jest ono što je važno, ne same riječi. Nikada se nisam bojala reći „volim te“. Kada god sam osjetila da volim, to bih i izrekla.

Mnogi se ustručavaju ili čak boje izgovoriti „volim te“. Zašto? Jer su izašli iz sadašnjeg trenutka. Jer još uvijek ne znaju što je strah. Ne plaše ljude te dvije riječi, njih plaše scenariji koje rade u svojim glavama zbog tih dviju riječi. Mnogi ljudi kažu „volim te“ očekujući isti odgovor. I, prije negoli to izgovore, pitaju se: „Što ako mi ne odgovori isto to, što ako je prerano, što ako žurim, što ako se partner uplaši zbog mojih riječi?“ itd. Ljubav to ne radi. Ljubav kaže „volim te“ jer je u tom trenutku ljubav. Ljubav sebi ne postavlja ova pitanja. Zašto ne kažete „volim te“ ako to osjećate?

Uvijek birajte istinu. U miru smo tek kada su nam riječi, misli i djela u skladu. Ako kažete „volim te“ samo da biste dobili isti taj odgovor, zapitajte se volite li vi uistinu ili ste u nekakvom kompromisu ljubavi. Volim te ako i ti voliš mene. Ako ti ne voliš mene, ne volim više ni ja tebe. Kako li je samo zamorno igrati te igre u takvoj izmišljotini koju nazivamo ljubavlju! Zato ljudi i kažu da ljubav boli. Ne boli ljubav, boli iskrivljena verzija ljubavi.

Kako ćete živjeti ljubav u svoj njezinoj punini ako se ne prepustite ljubavi? Je li zdravije reći „volim te“ i ne dobiti isti taj odgovor, pa znati na čemu si ili igrati neke igre vrijedne scenarija špijunsko-detektivskih filmova sa zapletima od kojih, garantiram vam, nećete imati mir? A, ljubav je mir. Kažite „volim te“ kada to osjetite. Naprosto kažite.

Vi budite ljubav jer samo takvi ćete moći pravu ljubav i živjeti. Samo iskrenim davanjem možete u svom životu imati partnera koji iskreno daje. Kakva li je iluzija misliti da nešto gubimo ako uvidimo da primjerice partner ne dijeli iste emocije kao i mi! Zašto misliti da gubimo ako smo spoznali, odmah na početku, da nećemo primati ljubav kakvu smo u stanju dati i kakvu znamo da zaslužujemo? Nije li bolje odmah na početku shvatiti sve, a ne nakon mjeseci ili nekoliko godina? Čega se bojite? Istine? Ne.

Bojite se svojih uvjerenja da nikada nećete naći partnera/icu kakve znate da zaslužujete. Plašite sami sebe svojim mislima. A, istine se ne treba bojati. Ona oslobađa. Istina je ljubav, ljubav je istina. Živite svoju istinu da biste živjeli ljubav… Kada živiš ljubav, ti ZNAŠ da je živiš, ne treba ti izvanjska potvrda.

Nisu svi niti u stanju odmah verbalizirati ljubav, tako da ponekad kada na svoju izjavu o ljubavi ne čujete odgovor „volim te“, to ne mora značiti da s druge strane nema ljubavi. Obratite pozornost na djela. Djela su važnija od riječi. Zar ne svjedočite stotinama situacija kada ljudi kažu „volim te“, a ljubavi nigdje? Stoga vam te dvije riječi i trebaju biti najmanje mjerilo ljubavi. Kada postoje djela ljubavi, riječi nam nisu ni potrebne. Jer svakim djelom ljubavi vi čujete: VOLIM TE!

Zašto još uvijek ne znamo što je ljubav? Jer pričamo o ljubavi kada ljubavi nema. Tvrdimo da živimo ljubav, a to što živimo nije ljubav. Govorimo da osjećamo ljubav, ali ono što osjećamo nije ljubav. Vibracijski ne osjećamo ono što govorimo da osjećamo. I to primjećujemo i kod drugih. Zato smo zbunjeni oko toga što je ljubav…

Da bismo spoznali što je ljubav, možemo ići i putem spoznaje toga što nije ljubav.

LJUBAV nije bol. Nije patnja, nije ego, nije ljubomora, nije posesivnost, nije zatvor, nije svađa, nije tuga, nije usamljenost, nije nesigurnost, nije vrijeđanje, nije natjecanje itd. Sve to nije LJUBAV! I sasvim je u redu doživjeti sve ovo jer će nas to naučiti što ljubav uistinu jest. A, kako će nas naučiti? Iskustvom. Jer ćemo pokušavati sebe zavarati da živimo ljubav, ali nećemo biti sretni. I onaj glasić u nama neće ušutjeti nikada. Neće. Možete ga pokušavati zatomiti čak i godinama, ali on će i dalje biti uporan. Do zadnjeg daha. Vaša duša cijeli će vas život podsjećati na to tko ste i što je ljubav jer to je svrha duše. Zato se ona ne umara. To je jedino što je i došla raditi. Podsjetiti vas tko zaista jeste. Ali, ne radi vaša duša ništa mimo vas. To ste i vi izabrali.

Vaša duša i vi bili ste jedno. Odluka je da se dolaskom na ovaj svijet razdvojite u fizički i nefizički dio. I taj vaš nefizički dio zapravo ste opet vi. I vi u biti podsjećate sami sebe. Hoćete li slušati pitanje je koje je najvažnije. Lijepa je spoznaja da ste čitanjem ovog teksta odlučili slušati svoju dušu.

FlixBus popusti za studente

Komentari