Stjepan Večković – sopile, roženice

Piše
x-ica tim

Jan 08, 2019

Za čitatelje naše xice Stjepan je za osmu priču iz čudesnog svijeta starih, hrvatskih, tradicijskih glazbala odabrao…

Stjepan Večković poznat kao multi instrumentalista na 30-ak tradicionalnih glazbala, te vrsni glazbenik i solista Ansambla LADO predstavljao nam je tijekom protekla dva mjeseca Stare godine hrvatska tradicijska glazbala.

Kao šećer na kraju, sačuvao je sopile ili roženice, kako se slično glazbalo naziva u Istri, a koje je do danas sačuvano na području Kvarnera, Kastavštine, Vinodola, te na otoku Krku.

 SOPILE

1

Sopile su staro tradicijsko glazbalo slično današnjoj oboi koje predstavljaju preostatak starog europskog “šalmaja”, glazbala koje se razvilo negdje krajem srednjeg vijeka, a čije su glavne osobine bile dvostruki udarni jezičak u pisku i čunjasta duplja duž čitavog instrumenta.

To primitivno glazbalo nestalo je sasvim iz prakse europske glazbene umjetnosti oko godine 1700. kada ga zamjenjuje, daleko razvijenije glazbalo oboa.

Stari “šalmaj” ostao je tek tu i tamo u Europi samo kao pučko glazbalo (npr. u Švicarskim Alpama, te u Abruzzima u Italiji gdje se naziva “piffero” … i naravno, kod nas u Istri i Kvarneru).

Karakteristika sopila je dvostruki udarni jezičak, izrađen iz trstike, i konusna, čunjasta svirala, izrađena iz drveta. Dijelovi sopile su: pisak, špulet, prebiralica i krilo. Postoje vela i mala sopila, ili debela i tanka, jer se sopile uvijek sviraju u paru. Sopci sopu najčešće u tri prigode.

Prva i najznačajnija njihova uloga bila je da sviraju uz “tanac” nedjeljom ili blagdanom kada bi se mladež skupila na trgu ili pred crkvom nakon večernje sv. mise. Za vrijeme sviranja sopci udaraju nogama dajući time ritam i sebi i plesačima. Ponekad pod noge podmeću i dasku da se bolje čuje.

Druga prigoda koja nije mogla proči bez sopaca bili su svatovi, a treća prigoda je bilo sviranje u crkvi. U tu svrhu su sopile posebno ugađane na jednoglasno sviranje. Sopci su svirali za vrijeme čitave službe Božje, a i u procesijama (npr. za Tijelovo). Sopci su uvijek bili cijenjeni i često su dugo bili pamćeni parovi sopaca koji su se istakli svojom virtuoznošću i specifičnošću sviranja.

Premda dosta jednostavno, sopile su glazbalo neslućenih mogućnosti, te vrlo prodornog zvuka. Sopile su glazbalo koje je i dan danas i te kako “živo” u folkloru Kvarnera i otoka Krka. 

ROŽENICE

2

Roženice su staro tradicijsko glazbalo, također slično današnjoj oboi, a koje je do danas sačuvano na području Istre. Poput sopila, i roženice su preostatak starog europskog ‘’šalmaja’’.

Karakteristika roženica je dvostruki udarni jezičak, izrađen iz trstike, i konusna, čunjasta svirala, sastavljena od nekoliko komada izrađenih iz drveta. Roženice su glazbalo vrlo prodornog zvuka i uvijek ih sviramo u paru (velika i mala). Premda su roženice, na prvi pogled, vrlo slične sopilama s otoka Krka, ipak postoje razlike između ta dva glazbala.

Razlikuju se po vanjskim detaljima izrade, piskovima, tehnici sviranja te karakteristici zvuka. Zvuk sopila je malo “čvršći”, “robusniji”, dok je zvuk roženica za nijansu “nježniji”. Uz roženice se vrlo često pjeva, a zanimljive su kombinacije istovremenog sviranja roženice i šurli ili roženice i miha. Roženice su glazbalo koje je, uz mih i šurle, i dan danas “živi” u folkloru Istre.

Do novog čitanja, pozdrave Vam šalje,

Vaš,

Stjepan

Komentari