Zašto mladi trebaju čitati?

Piše
Vedran Mikulić

svibnja 24, 2021

Mnoga istraživanja ukazuju na to da su širina i dubina vokabulara mladih najbolji prediktori njihove aktualne i buduće sposobnosti čitanja, a onda i učenja i svladavanja onoga što se pred njih postavlja kao zadatak.

Danas se, više nego ikada, kao društvo i kao pojedinci, moramo okrenuti obrazovanju kao najvažnijem pogonskom motoru čitanja i buđenja znatiželje mladih ljudi. Polazeći od teze da je znanost moćno sredstvo našeg uma u borbi protiv neznanja i nerazumijevanja, u knjizi Znati(želja): Zašto mladi trebaju čitati popularnoznanstvenu literaturu, i to odmah?, autorica maturantice Vedrane Stantić i sveučilišne profesorice Anite Peti-Stantić (Naklada Ljevak, 2021.) ističe se važnost podizanja znanstven prosvijećenosti i produbljivanja interesa mladih za razumijevanje mjesta znanosti u današnjem društvu.

S obzirom na to da pisanje i pismenost, a onda, dakako, i čitanje i načitanost, omogućuju razvoj znanosti i precizan prijenos intelektualnih dostignuća jednoga naraštaja, jedne zajednice drugoj, neovisno o tome je li zajednica vremenski ili prostorno udaljena od one koja proizvodi pisani tekst, mlade se poziva na čitanje popularnoznanstvenih tekstova, a njihove učitelje na korištenje takvih tekstova u redovitom obrazovnom procesu. Naime, oslonimo li se u kontekstu obrazovanja samo na usmeno, što je postala dominantna praksa u nas, gubimo mogućnost provjere razumijevanja i kritičkoga mišljenja.

Kad znamo da naš mozak nije unaprijed pripremljen za čitanje, ali je zbog svoje neuroplastičnosti sposoban za čitanje, znamo i to da je čitanje složena aktivnost kojom se u našem mozgu povezuju neuronske mreže za jezik i za vizualnu percepciju koje jačaju što više čitamo, a slabe što manje čitamo. S tim u vezi, čitanje bilo kojeg teksta koji nadilazi razinu osnovne informacije, a osobito popularnoznanstvenog teksta kao složenog prepletišta općeg i specifičnog znanja, pa i vokabulara, uvelike ovisi o atmosferi u društvu koja može pozivati na čitanje ili ne.

Uz to, mnoga istraživanja ukazuju na to da su širina i dubina vokabulara mladih najbolji prediktori njihove aktualne i buduće sposobnosti čitanja, a onda i učenja i svladavanja onoga što se pred njih postavlja kao zadatak. Kad to znamo, šteta bi bilo u današnjem ubrzanom društvu ne iskoristiti popularnoznanstvene tekstove kao izvanserijsku mogućnost poticanja znatiželje i motivacije za saznavanje i čitanjem, a onda i produbljivanjem intelektualnog vokabulara pojedinca.

Premda se može činiti da je takav vokabular potreban svima, u svijetu u kojem svi čitamo znatno više nego ikada prije, u svijetu u kojem se traži aktivno sudjelovanje u demokratskim procesima i u odlukama o vlastiom životu, intelektualni vokabular ne treba nam za sporazumijevanje dok kuhamo ručak, dok kupujemo namirnice, dok se dogovaramo za kavu i slično, no dalje od toga ovisi o tome što je komu svakodnevica. Kako je prebrz život i prebrzo odrastanje tjeraju na površnost, a površnost je jedna od najvećih neprijateljica općeg znanja, vjerojatno ćemo se s lakoćom složiti da je cilj poticaja na čitanje popularnoznanstvenih tekstova razumijevanje uloge znanosti u našim današnjim društvima, razvoj intelektualnog vokabulara i podržavanje vlastite znatiželje kao glavne poluge za zadovoljan i uspješan intelektualni život bez obzira na to što tko u tom životu radio.

Naime, kad bi više ljudi bilo znanstveno prosvijećeno, znatno bi većem broju ljudi bio poznat i razumljiv veći broj riječi općeg intelektualnog vokabulara, a razumjeli bi i više terminologije specifične za probleme s kojim se suočavamo, a to je bez sumnje vrijedno svakog truda.

Tema ovogodišnjeg Zagreb Book Festivala je “Želim tvoju priču”. Program započinje danas – ponedjeljak, 24. svibnja, s predavanjem i druženjem Anite Peti-Stantić i Nenada Rizvanovića pod nazivom “Čitajmo, da ne ostanemo bez riječi!”

Više o programu ZBF-a pročitajte OVDJE.

Foto: Pixabay

Izvor: universitas-portal.hr

Komentari