Zemlja kontrasta – Vijetnam

Piše
Ena Jurić

Jun 28, 2020

Ako vam se putuje negdje daleko, drugačije, egzotično i za nevjerojatno malo love, dobrodošli u Vijetnam! 

Vijetnam je država koja se proteže gotovo 2000 km u dužinu te zahvaljujući svom položaju, očite su razne klimatske oscilacije od sjevera do juga države. Od rižinih polja, kilometrima dugih pješčanih plaža preko planina do pustinja, Vijetnam ima ponešto za svakoga! 🙂

1

U Vijetnamu sam provela mjesec dana, obišla ga uzduž i poprijeko te iznosim svoje osobno mišljenje i doživljaje s puta 🙂

1

Viza za Vijetnam

U Vijetnamu sam provela točno onoliko koliko mi je viza dozvolila. Viza se dobija online, a poželjno je da se prijavite nekih tjedan dana prije putovanja, za svaki slučaj. (Evo link koji sam koristila kako bih dobila vizu za Vijetnam: http://www.vietnamvisapro.net/). Stiže za nekih par dana na mail, nakon što platite određenu sumu toj stranici. Ostatak, tj. 25 dolara za single entry, na šalteru za vize na aerodromu.

1

Valuta 

Valuta u Vijetnamu je vijetnamski dong (1 euro oko 25 000 vijetnamskih donga). U Vijetnamu ste milijunaš s doslovno 38 eura! Ovo mi je bio prvi put da se susrećem s takvom valutom te sam se jednostavno pogubila. Kasnije mi je bilo lakše prolazeći kroz azijske države, jer sam shvatila kako je u dosta država slična konverzija novca u euro.

1

Promet u Vijetnamu

Najčešće prijevozno sredstvo je skuter. Svatko tko dođe u Vijetnam ili kupi svoj skuter, ili ga iznajmi. Skuteri izlijeću jedan ispred drugog, trube, guraju se… Tolika je gužva da je to često nepodnošljivo. Zastoji na cestama su neviđeni…Također se voze po troje-četvero na skuteru, što nam je na početku bilo čudno i smješno, ali kad se navikneš… Više te ništa ne dira. Viđali smo i bebe na skuteru, peteročlanu obitelj, pse i svakakve vrste ”tereta”. Kao i u gotovo svim slabo razvijenim azijskim državama, promet u Vijetnamu je čisti kaos. Pogotovo u dva najveća grada, Hanoiu i Ho Chi Minhu (Saigonu). Prednost ima onaj brži, tj. onaj koji prije uleti ili kako se oni nekim svojim nepostojećim signalima dogovore. Non-stop se trubi na cesti, također ne zato jer je neka opasnost na cesti nego jednostavno jer im je to znak komunikacije. Od kojeg te bole uši i glava dok se malo ne privikneš. Srećom prošla sam prvo kroz Indiju pa mi Vijetnam nije bio neki kulturološki šok.

Izrezak

Prelazak cestu se činio kao sigurna smrt, dok nismo malo navikli te smo uspjeli prijeći ceste bez pretjerane panike, ali gotovo uvijek uz držanje za ruku s prijateljima 😀 Bitno je naglasiti da se cesta nipošto ne smije pretrčavati (kao na Balkanu), nego se krene pa se tako zastajkuje svakih korak-dva, dok se pušta određen broj skutera ispred sebe. Tako opet napraviš par koraka te pustiš još koji skuter. I tako sve dok ne pređeš cestu. Tijekom čitavog procesa prelaženja ogromne ceste možete držati jednu ruku u zraku da bi vas vozači vidjeli, budući da je tolika gužva da je jednostavno nemoguće sve primjetiti i na sve reagirati. Iskreno, ne znam kako smo se na to uspjeli naviknuti i preživjeti čak vožnje skuterima u takvom prometu bez ikakvih ozljeda. To mi je bio glavni strah. Upravo zbog toga sam i uplatila putno zdravstveno osiguranje 😀

Aplikacije koje se koriste za zvanje taxija ili taxi skutera su Grab, i Uber. Cijene Graba su jako povoljne, od 1-3 eura. Uber je također bio povoljan, ali smo većinom koristili Grab.

Je li Vijetnam siguran za solo putnike?

Vijetnam je nadasve siguran. U mjesec dana imala sam samo jedan ”incident”, i to je bio zbog novaca, budući da nas u Aziji većinom gledaju kao ”bogate bijelce” i hodajuće bankomate. Jednom kad dođete, shvatit ćete da je koncentracija solo putnika u Vijetnamu ogromna. Većina su zapravo backpackeri i napravili su si svoje zajednice, pogotovo po Hanoiu i Saigonu. U tim velikim gradovima nalaze se party ulice za backpackere te ćeš se rijetko osjećati izolirano ako putuješ sam. Dapače, ponekad sam se samo htjela odmoriti od svih novih druželjubivih lica koje susrećem apsolutno svaki dan (a to dolazi od potpunog ekstroverta :D).

Izrezak

Klima u Vijetnamu

Kao što sam spomenula, kišna sezona vladala je Vijetnamom kroz nekoliko dijelova kad sam bila tamo. Zapravo čudno mi je bilo da je kiša padala samo 2 dana u čitavih mjesec dana. Već sam u prethodnom blogu o Baliju spomenula da sada kad sam iskusila kišnu sezonu kroz nekoliko azijskih država, uopće mi to više nije neki faktor u odlučivanju gdje ću ići. Te kiše ne padaju po cijele dane, nego su većinom pljuskovi koji relativno brzo stanu. Barem je tako bilo kada sam ja bila, možda se klima mijenja pa sa sigurnošću ne mogu reći kada bi bila kišna, a kada sušna sezona. Ali, jedno je sigurno – vlaga u zraku je ogromna, pogotovo za vrijeme tih kiša. Tako da kad se budete pakirali, jednostavno zaboravite išta preusko, denim materijale, i sve u čemu ne možete ”disati”. Najviše sam nosila haljine, pamučne majice te široke hlače/hlačice. Zato nam je bilo nezamislivo vidjeti Vijetnamce u zimskoj odjeći, s rukavicama, stožastim šeširima i pokrivenim svim dijelovima tijela. I sve za to vrijeme kada mi nismo mogli disati od vrućine i sparine. Naime, njima nije bilo hladno, nego oni toliko cijene bijelu put, jer ju smatraju privilegijom, da na sve moguće načine pokušavaju pokriti kožu od sunca i dodatnog tamnjenja. Čak koriste i losione za tijelo za izbjeljivanje, što nam je svima bilo teško za pojmiti jer smo tražili totalno drugačije losione i higijenske potrepštine.

Izrezak

Hosteli u Vijetnamu 

Hosteli u Vijetnamu su definitivno highlight putovanja. Osim što su odlični, nestvarno su jeftini. Kad vam kažem da sam odsjela u hostelu u Da Lat-u za 1 euro po noći ili u prekrasnom hostelu s jacuzzijem i nekoliko bazena u Mui Ne-u za 2 eura po noći, biste li mi vjerovali? U apsolutno svakom hostelu kojeg platite 3 i više eura imate i besplatan doručak! Svi smo to jako cijenili pa smo se svaki dan dizali u 7-8 kako bismo stigli na doručak 😀 Također ćete gotovo svugdje naći happy hour free drinks ili all you can drink ponude u hostelima, ili neke varijacije na temu ”popij 10 piva u 10 minuta i osvoji besplatnu noć u hostelu”, gdje vas vaš hostel želi ubiti, doslovno. Većina hostela će vas razmaziti bazenom i besplatnim doručkom, tako da smo nakon Vijetnama imali velika očekivanja za sve azijske destinacije i većinom se razočarali gdje god smo otišli. Realno, ovo sam vidjela samo u Vijetnamu! Hosteli su također okupljališta backpackera, tako da ćete backpackere željne zabave najčešće naći u Vietnam backpacker lancima hostela.

Na slici je hostel s jacuzzijima i nekoliko bazena koji sam platila samo 2 e po noći.

Izrezak

Jedino što me zapravo nerviralo u životu u hostelima jest hrkanje. Svaki dan će barem jedna osoba hrkati, a što soba ima više ležaja, to je i veća vjerojatnost da će netko hrkati. Nakon nekoliko neprospavanih noći i živčanih slomova, kupila sam čepiće za uši, a kad ni oni nisu pomogli, ‘ladno sam budila svakog tko hrče, bez ikakvog srama i gižnje savjesti te savjetovala da se okrene na bok i da nas spasi sve od neprospavane noći. Opet. Čak se znalo dogoditi da ljudi mjesečare, pričaju u snu ili čak galame. Zato sam ja bila tu da im kažem da im onda mjesto nije u sobi s 15 drugih ljudi koji zbog njih ne mogu spavati. Sorry not sorry.

Hrana u Vijetnamu

Vijetnamska ulična hrana je nevjerojatno jeftina i ukusna i možete naći baš na svakom koraku.

Izrezak

Većina vijetnamske hrane se zasniva na konceptu riže i nudla (rižinim rezancima ili instant rezancima). Od mesa smo najviše viđali piletinu, ali na svejeru smo viđali i da jedu pse. Čak mislim da su nam jednom i poslužili pseće kobasice, uz sve naše napore da rukama, nogama i uz google translate dokažemo da ne želimo jesti psa. Engleski im je toliko slab da nas jednostavno nisu razumjeli. Još nešto što me uz pse šokiralo, jest to da sam na jugu Vijetnama vidjela da služe i zmijsko meso na nekim jelovnicima. Čak su nudili i zmijsku krv u nekim oblicima…Pa ‘ko voli nek izvoli.

A ovako izgledaju lokalni restorančići na ulici. Obitelj sjedi na malim plastičnim stolcima i dijeli hranu s zajedničkog stola.

Izrezak

Definitivno nešto jako neobično i zanimljivo za vijetnamsku gastronomiju su također egg coffee i egg beer, a.k.a. kava/kakao s jajetom te pivo s jajetom, točnije pjenom od žumanjka. Prvi put kad sam to čula, mislila sam ”Bože sačuvaj, šta sve neće izmislit” ali sam s ekipom neustrašivih travelera odlučila probati oboje, i zapravo mi se kakao s jajetom svidio. Ipak se bazira na slatkom (šećeru dodanom u tu pjenu), tako da na kraju i ima smisla. Pivo s jajetom mi se nije svidjelo, jednostavno mi nije išlo zajedno. Ova ”poslastica” je tipična za Hanoi pa nemojte otići tamo, a da ju niste probali 😀

Izrezak

Kad mislimo o kavi, većina nas možda ne pomišlja na Vijetnam. Ali ta zemlja, je, kažu, pretekla Brazil i tako postala najveći svjetski izvoznik kave. Vijetnam je poznat po više vrsta kave, ali najpoznatija bi bila vijetnamska kava sa slatkim kondenziranim mlijekom. Poznata Ca phe sua da se priprema se na poseban način i to pomoću metalne filter šalice. Filter šalica, u koju se prethodno doda kava, postavlja se na staklenu čašu, u kojoj se nalazi kondenzirano zaslađeno mlijeko, a zatim se dodaje vruća voda. Nakon što sva voda prođe kroz filter koji je na šalici, u kavu se dodaju kocke leda. Cijena kave se kreće od 15000-25000 VND. (oko 1 euro).

Izrezak

Bun Cha je vrlo popularno vijetnamsko jelo koje potječe iz Hanoija, a obično se sastoji od rižinih nudla, grilane svinjetine, lišća od mente i umaka. Često se poslužuje sa prženim rolicama (spring rolls), biljem i klicama. Uz pho juhu, bun cha je jedno od najpopularnijih izbora za ručak među lokalcima. Također košta oko 1 euro, ovisi gdje, ali neko npisano pravilo je da što ”siromašnije” mjesto izgleda, to je jeftinije 😀

Post o Vijetnamu ne može proći bez bahn mi-ja. Naše religije 😀 Bahn-mi je baguette sendvič koji je postao toliko popularan da ćete ga naći apsolutno na svakom koraku vijetnamskih ulica. Definitivno najpopularnija ulična hrana. Obično košta 1-2 eura i ukus ovisi o tome što stavite u njega. Nekad bih našla štand gdje nude avokado i piletinu s medom, a nekad salamu, mesne nareske, sir i jaja sa salatom po izboru i začinima. Dobili smo dojam da se s bahn mi-jem ne može pretjerati pa smo tako stavljali sve što su nam i nudili s lokalnih štandova. Stvarno unosan biznis za Vijetnamce, nema šta, a nama se lice ozarilo kad god bismo vidjeli bahn-mi štand, posebno poslije burnog partija 😀 Da vam bliže dočaram, voljeli smo bahn-mi kao što volimo pojest dobar mastan burek nakon izlaska. 😀

”Kraljica ulične hrane” ili Pho je vijetnamska mesna juha s rižinim rezancima, povrćem i dodatcima. Ako ste skeptični prema azijskoj kuhinji ipak probajte. Većina ljudi je bila oduševljena ovom tradicionalnom juhom te su uvijek dolazili kod lokalaca po još. A košta manje-više oko 1 eura. Možete se pripremiti s piletinom, svinjetinom, govedinom, uz dodatak mladog luka te lišća mente, klica i limete….Što god imaju 😀

Ono što me u Vijetnamu nije zadovoljilo je to što imaju jako male porcije hrane. Jug je tu bio nešto bolji od sjevera, ali mislim, ako cura od manje od 50 kg ostane gladna, kako će se tek najesti neki k’o od stijene odvaljen Balkanac? To sam se pitala cijelo vrijeme, a čak sam pitala i na oko stasite dečke koje sam upoznala putujući, kako se najedu u Vijetnamu. Jednostavno je, samo naruči više porcija. Ionako su jeftine pa ćeš dvije porcije platiti 2-3 eura, i opet svi sretni. To sam i radila mjesec dana dok sam bila u Vijetnamu. Shvaćam da su Vijetnamci niži, sitniji, mršaviji…Ali, mislim…građeni su kao i ja, samo što ja valjda imam balkanski želudac i apetit, a oni su tako jednostavno navikli. Baš me zanima, ako je netko bio u Vijetnamu, je li naišao na isti problem kao i ja? Molim vas javite mi u komentarima 😀

Izrezak

Dolazak u Vijetnam

Nažalost, moj prvi susret s Vijetnamom je bio frustrirajuć. Letim preskupim letom iz Nepala do Hanoija te stižem na aerodrom gdje se sve doima hladno. Saznajem da apsolutno nitko ne priča engleski. ”Ovo će biti zabavno”, pomislih. Prvo, na jako lošem engleskom mi govore da moram platiti vizu 50 dolara, a ne 25, jer sam navodno bookirala multiple entry vizu, umjesto single entry. Čudim se te joj nudim 25 dolara za normalnu vizu, a ona ne prihvaća. Već sam digla samo ovih 25 dolara te me naravno bankomat oderao za 3% od dignute sume. Ok, sad moram na bankomat još jednom da mi skinu dodatnih 3% s kartice, jer kad sam vidjela njihovu valutu, nije mi bilo dobro. Nisam se snašla koliko bih dignula, budući da je bio prvi put da se susrećem s toliko slabom valutom u odnosu na euro. Nisam jednostavno u tom trenutku posmilila da dignem sad tu 200 eura jer zbilja to ne bih imala gdje staviti te bih se osjećala nesigurno s tom lovom, točnije s 5 milijuna vijetnamskih donga! Zato preporučam odmah da se digne onoliko koliko bankomat dopušta, da se ne gubi non stop taj postotak s kartice. Tako mi je drugi put bankomat vratio karticu, a pojeo novac. Pomoć sam tražila od barem 7 ljudi, nitko ništa. Apsolutno. Nitko nije čak htio ni nazvati broj sa strane koji se zove u takvim situacijama. Tako da me policijski službenik morao odvesti na bankomat na drugom kraju aerodroma da dignem još 25 eura za vizu. Nakon što je ta agonija završila, izašla sam van u nadi da ću pronaći neki bus do grada. Naravno, nemam koga pitati, nitko ne priča engleski. ”Pa gdje sam ja to došla?!”  mislim u sebi dok pokušavam pročitati što piše na kojem busu. Situaciju je otežao najveći pljusak koji sam u životu vidjela. Tako da sam se nakon mukotrpnog procesa za vizu jednostavno predala u ruke nemilosrdnim taksistima koji su me oderali za 20 eura do centra, dok je bus košao oko 2 eura 🙂 Tek sam stigla, a već sam se osjećala poraženo. Ipak situacija nije bila tako crna jer stižem u odličan hostel ”Babylon garden” (3 eura po noći, bazen, buffet doručak i besplatan sat piva) te se upoznajem s ekipom putnika u mojoj sobi. Odmah me pozovu na obilazak grada i besplatno pivo uz beer pong u hostelu.  ”Tko sam ja da kažem ne?” S njima provodim sljedeća dva tjedna putovanja 🙂

Obilazak Hanoija 

Iskreno, Hanoi me se nije nešto posebno dojmio. Krenuli smo u obilazak, a sve se nekako činilo tužno, hladno i sivo. Ljudi su djelovali hladno i nisu previše obraćali pažnju na nas, osim teta koje su prodavale neke suvenire po ulici pa su nas vukle za rukav i ljutile se nad nešto ne kupimo. Tipična Vijetnamka izgleda upravo ovako – stožasti šešir, marama koja prekriva dio lica te tradicionalni ”nosač” tereta na jednom ramenu. Nekoliko puta sam primijetila da žene vode biznise te da su one uglavnom odgovorne za vođenje bilo čega.

Izrezak

Prijatelji iz hostela i ja smo počeli obilazak Hanoija kroz Old Quarters – backpacking party scenu. Tu se mogu naći različite vrste barova, klubovi te lokalni barovi gdje sva ekipa sjedi na jako malim plastičnim klupicama tipičnim za Vijetnam i pije piva od 20 centi iz velikih cinsterni. Te cisterne smo kasnije nazivali ”5k beers” (jer je jedno pivo koštalo 5000 vijetnamskih donga = 20 centi). Da, samo 20 centi. Definitivno zemlja s najjeftinijim alkoholom od svih azijskih zemalja koje sam posjetila i to ju čini rajem za backpackere na budžetu 😀

Izrezak

Otišli smo do poznate Train street – ulice pune kafića i restorančića, kroz koju prolazi vlak. Ne bi to bilo ništa toliko čudno, da vlak ne prolazi baš tik do tebe! Nekoliko sekundi prije prolaska vlaka, vlasnici restorana i kafića miču stolce te se svi bez ikakve žurbe i panike polako pomaknu s pruge, stanu uza zid i mirno čekaju da prođe vlak. Kada vlak prođe, kao da se ništa nije ni dogodilo, svi nastave normalnim životom. I tako svaki dan.

Izrezak

Polucija u Hanoiju je nezavidno visoka. Jedva da se išta vidi iz daljine kada se popnete na neku zgradu da biste vidjeli pogled. Zato gotovo svi lokalci nose zaštitine maske – često u različitim bojama i s Hello Kitty i Anime simbolima. Šetnja uz park i rijeku su jedne od glavnih aktivnosti za opuštanje u Hanoiju.

Izrezak

Ha Long Bay

Posjet Ha Long Bay-u smo bukirali preko online stranice te nas je koštao 15 eura 1 dan, a u turu je uključen prijevoz do luke busom, trajekt do otoka, kayaking, ručak, slobodno vrijeme za plivanje u Ha Long Bay-u, party na brodu te povratak u hostel.

Izrezak

Ono po čemu je Ha Long Bay poseban, jesu stijene koje ponosno izviru iz mora.

Izrezak

Izrezak

Cat Ba

Cat Ba je najveći otok na Ha Long Bay-a i jedna od glavnim turističkih atrakcija za weekend getaway. Upravo to smo mi i napravili. Bukirali smo bus koji nas je odvezao do luke te trajektom došli do Cat Be.

Izrezak

Iznajmili smo skuter za 3 eura dnevno te krenuli u obilazak. Posjetili smo špilju, downtown s mnoštvom kafića, restorana, karaoke barova, uživali na prekrasnim plažama te plivajući tik do poznatih stijena koje izviru iz vode. Na Cat Bi sam čak probala prvi put voziti skuter, neslavno, ali probala 😀

Izrezak

Iz Cat Be putujem natrag u Hanoi te iz Hanoija u Hue avionom Viet Jet za nekih 20ak eura. Slično će vas koštati i autobus koji vozi 10+ sati, tako da sam se odlučila za  low cost avio opciju.

Hue 

Povijesno najbogatiji grad Vijetnama, Hue nudi mnoštvo aktivnosti. Bio je glavni grad Vijetnama čak 143 godine. Hue je grad koji je najviše stradao tijekom mukotrpnog vijetnamskog rata. Navedene dane provodim s Pascalom, kirurgom iz Švicarske kojeg sam upoznala tako što je sjedio sam za stolom u restoranu te sam mu se odlučila pridružiti uz doručak 😀 I  tako smo zajedno nastavili putovati Vijetnamom 10ak dana. Iznajmili smo skuter i krenuli u obilazak grada.

Izrezak

Krećemo u napušteni vodeni park – Abandoned water park gdje se kao djeca igramo trčeći okolo i spuštajući se niz tobogane u džunglu! 😀

Izrezak

Kroz definitivno najjaču zgradu koju smo ikada vidjeli – zgradu u obliku ogromnog zmaja! Prolazili smo mu kroz usta, utrobu, otkrili i napušteni klub i bar, nešto nevjerojatno.

Izrezak

Čak smo se popeli na krov! 😀 Tu morate paziti, jer nekad imaju zaštitari koji nikom ne daju da uđu, a nekad ih nema. Mi smo imali sreću da nikog nije bilo, osim tipova koji su naplaćivali parking.

Izrezak

Tu smo upoznali lokalca (ali backpackera) Sonyja te smo ga pozvali da se pridruži našoj travel squad. Sony je na kraju putovao s nama dok se svi troje nismo rastali na izlazu iz Vijetnama.

Izrezak

Najbitnije što Hue nudi jest Hue Imperial City, dobro očuvana utvrda s kompleksom mnogih hramova, vrtova, jezera…Tu smo proveli gotovo čitav dan.

Izrezak

Izrezak

Također vrijedno posjeta su Perfume rijeka te grobnica kralja Khai Dinh-a. Apsolutno svaki milimetar kraljeve grobnice je toliko raskošno ukrašen, da nisam znala kud bih prije pogledala. Ulaz je nekih 5 eura.

Izrezak

Hoi An 

Autobusom iz Hue-a, stižemo do osobno najljepšeg grada Vijetnama. Zamislite grad pun šarenih lanternih, uličnih lampica, butika sa ručno rađenom odjećom baš po vašoj mjeri na svakom koraku…Pravi mali raj za fotografiranje 😀

Izrezak

Po dolasku sam saznala da u Hoi An dolaze ljudi koji žele napraviti odijelo po mjeri te platiti triput manje nego u Europi. Zbilja, u Hoi Anu možete sve. Sve što vam padne na pamet, samo ako imate dovoljno love. Osobno je bio i najskuplji grad Vijetnama, budući da je bio krcat turistima koji su došli po svoje ručno rađene unikatne haljine te odijela. Haljinice te komade odjeće koje smo na marketima u Hanoiju nalazili za 3 eura, sada smo viđali za čak 25-30! Tako da, ako idete u Hoi An, pripremite i novčanik ako želite nešto kupiti.

Izrezak

Jedan dan sam otišla do rijeke i provozala se malim tradicionalnim čamcima neobičnog oblika. Bila sam sama, iako vozač čamca nije znao engleski, svejedno sam uživala u vožnji.

Izrezak

Doveo me do partija na vodi, kroz gustu šumu palmi na vodi te smo svi zajedno plesali i pjevali. 😀 Zamislite taj trenutak, sama, usred ničega okružena veselim lokalcima koji puštaju muziku na razglas iz ogromnih zvučnika na vodi… Tad sam, možda više nego ikada, osjećala iskrenu slobodu.

Izrezak

Da Nang 

Tjedan dana poslije, iz Hoi Ana stižemo do Da Nanga, grada na obali gdje smo namjeravali provesti nekoliko dana sunčajući se na plaži. Check in-amo se u neki prekul hostel za 3 eura po noći s doručkom te odmah krećemo u istraživanje grada.

Zapravo, ono što mi se najviše svidjelo u Da Nangu jest ogromni svijetleći most u obliku zmaja (koji vikendima ispušta vodu i vatru iz usta)! Zbilja, zmajevi su velik dio azijske kulture i možete ih vidjeti posvuda!

Izrezak

Vrijeme u 10. mjesecu je bilo odlično, svaki dan oko 28-30 stupnjeva, sunčanje, kupanje – ma show. Iako su Vijetnamci mislili da nismo normalni, jer je to za njih ”zima” ili low season. Lokalci se ne kupaju niti sunčaju, nego se sakrivaju od sunca iz ranije spomenutih razloga.

Izrezak

Da Nang je bogat instagram kafićima sređenim na najzanimljivije načine. Od onih koji izgledaju kao labotariji u kojima se pravi kava s okusima kokosa i vanilije, do onih u kojima sjedite usred jezera, okruženih ribama…Da, Da Nang nudi mnoštvo ovakvih scenarija. Također su nešto skuplji, to je bio prvi put da sam kavu u Aziji platila 3 eura. Mislim da nisam ni u Parizu toliko platila kavu, ali još jedan dokaz da nesvakidašnji izgled kafića privlači kupca i diže cijenu.

Također, Da Nang poznat po Marble mountains koje sam istraživala s dečkom iz Njemačke kojeg sam upoznala u hostelu, a s kojim sam dijelila free spirit te ljubav prema hramovima i zmajevima. Bili smo sretni kao djeca kad smo vidjeli sve te vijetnamske hramove i Buddha skulpture. 😀 svi ti detalji budističkih hramova te jednostavno ostave bez daha.

Izrezak

Također, pun je špilja s kipovima pored kojih ljudi ostavljaju poklone za bogove, novac, cvijeće, pale svijeće…

Izrezak

Na Thrang 

Na Thrang je realno bilo razočarenje, grad u kojem nismo ništa posebno vidjeli osim plaže i hrpe Rusa koji su okupirali čitav grad. Bilo je jako čudno gledati apsolutno sve natpise na ruskom, nego vijetnamskom i engleskom. Doći u restoran i biti poslužen od Vijetnamca koji prvo krene pričati ruski s vama te vam posluži jelovnik napisan ruskim pismom…Također radnici svih beauty i spa salona, restorana, barova, čak i supermarketa – apsolutno svi pričaju ruski! Lokalci. Pričaju. Ruski! Kasnije smo saznali da Vijetnamci tamo uopće ne idu jer to više ne smatraju njihovim, nego ruskim gradom!

Nisam požalila što sam otišla u Na Thrang, jer sam tu upoznala upoznala djevojku Alice iz Danske, koja je postala moj ride or die suputnik te s njom putujem sljedeća čak 3 tjedna. Alice i ja smo ubrzo shvatile da smo jako slične i da ćemo biti nerazdvojne. S njom sam provela dosad najviše vremena od svih putnika koje sam dosad upoznala. Sljedeći dan smo otišle u shopping na lokalni market u Da Nangu te nam je to ubrzo postala omiljena tradicija – shoppingiranje na lokalnim marketima u svakom sljedećem gradu u koji smo došle (što je značilo povećanje ruksaka za 4 kg!)

Da Lat 

Da Lat je definitivno bilo iznenađenje cijelog Vijetnama. Tu smo došli jer su nam drugi putnici rekli da apsolutno moramo posjetiti ovo predivno mjesto i bili su u pravu. U Da Lat-u je nešto hladnije pa je to jedino mjesto gdje nam je navečer trebala duga pidžama u čitavih mjesec dana, budući da se nalazi na višoj nadmorskoj visini. Ono što morate, ali apsolutno morate vidjeti ako ikad dođete u Da Lat, jest Crazy house (Luda kuća)!

Izrezak

Kuća izbajke ili kompleks kuća koju je jedna nevjerojatno talentirana arhitektica izgradila uz pomoć svog tima te sve svoje vizije pretočila u stvarnost. Ona još uvijek živi u toj kući (točnije u kući sa slike iznad), ali ostale sobe iznajmljuje za od 30ak eura po noći. Crazy house je kompleks bajkovitih, nerealnih zgrada, gdje svaka soba ima svoju temu.

Izrezak

Tako smo prošli kroz sobu žirafe, sobu podvodnog svijeta, tigra, medvjeda, klokana, mravi… Ova kuća je stvarno pravo oličenje umjetnosti te mi je ostala u sjećanju kao najdraža zgrada u Vijetnamu. Ulaz košta nekih 3 eura.

Izrezak

Navečer smo posjetili Maze bar ili Labirint bar. Mislila sam da me nakon Lude kuće ništa više neće oduševiti, ali Vijetnam je još jednom pokazao da ima nešto što nema nigdje drugo na svijetu. Naime, kad uđete u labirint bar, odmah se izgubite u tami i uskim hodnicima, a iz uglova vam vire kojekakve strašne lutke, životinje, paučina…Kao da ste u nekom hororu, ali nije toliko strašno kad ste s prijateljima. Strašno je kad se izgubite pa morate naći izlaz 😀

Izrezak

Iz nađeg odličnog hostela je svaku noć išao besplatan kombi prijevoz do i od Maze bara. Iz hostela kojeg smo plaćali, nećete vjerovati, 1 euro po noći! Da! 1 euro po noći! Nevjerojatno što sve u Vijetnamu možete za nekoliko eura, kažem vam.

Izrezak

Još jedan nevjerojatan hram koji smo posjetili jest Linh Phuoc Pagoda. U tom kompleksu se može vidjeti mnoštvo Buddha i zlatnih kipova. Nisam mogla vjerovati što sam sve vidjela u tom hramu.

Izrezak

Mui ne 

Mui Ne mi je jedan od najdražih dijelova Vijetnama. Egzotika, palme, bazeni, backpackeri, čak pješčane dine i blatne rijeke! S nevjerojatno mnogo sadržaja, ubrzo je postao jedna od omiljenih destinacija gotovo svakog backpackera. U Mui Ne-u smo odsjeli u jednom od najboljih hostela u kojima sam bila, Mui Ne Hills Backpackers, a to sve za 2 eura po noći. Zamislite nekoliko bazena na različitim levelima, jacuzzija s pogledom na more i okruženim palmama. 2 eura po noći. Čak nakon svakog kupanja u bazenu dobiješ i čisti ručnik. Mislim, zbilja, ni sama ne vjerujem što smo sve doživjeli u Vijetnamu. Ne znam kakva palača bi nas onda dočekala da smo plaćali 10 eura po noći. A opet, ne možeš a da se ne zapitaš kako bijedno ti ljudi žive, ako im 2 eura pretstavlja neku zaradu…

Plaža nam je udaljena samo 5 minuta hoda od hostela, a kada bi bilo prevruće ležati na plaži i gorjeti pod vijetnamskim suncem, samo smo se premjestili u hlad uz bazene našeg najdražeg hostela. U blizini se čak mogla naći i masaža cijelog tijela za 4 eura (sat vremena).

Jedan dan smo platile 5 eura svaka te imale vodiča koji nas je u džipu proveo kroz sve atrakcije ovog prekrasnog mjesta. Prvo na popisu nam je bio Mud stream ili blatna rijeka, zbilja imaš osjećaj kao da hodaš po vodi!

Izrezak

Ulaz je 1 euro. Stvarno sam uživala u ovom čudu prirode, svakako nešto što nisam dosad vidjela, a ostavilo je velik trag na mene.

Zatim su nas u našem too cool džipu odvezli do ”ribarskog sela” (The fisherman’s village) gdje smo vidjeli hrpu brodića na vodi koji jednostavno tamo stoje i ne idu nigdje. Bilo ih je toliko puno na jednom mjestu da nije djelovalo realno.

Izrezak

Ako ste mislili da pustinje i Vijetnam ne idu zajedno, tu sam da vam kažem da će vas Vijetnam još jednom iznenaditi. Naime, riječ je o ”White sand dunes” i ”Red sand dunes” (o bijelim i crvenim pješčanim dinama) koje su nas, još jednom, oborile s nogu.

Izrezak

Razlika je trebala biti u boji, ali mi tu razliku nešto nismo ni primjetili, koliko nam je zapravo bilo kul da smo u pustinji usred Azije 😀 Zalazak sunca smo dočekali na crvenim pješčanim dinama i trenutak je bio zaista magičan 🙂

Izrezak

Ho Chi Minh City (Saigon)

Ho Chi Minh je ludilo. Od ludog prometa, ljudi, zgrada, noćnog života…Apsolutno svaka stavka je pretjerana, preglasna, prevelika, preluda. To je HCMC ili Saigon. Ako ste mislili da je Hanoi lud, HCMC je tu da vam dokaže suprotno. Ono što mi se zbilja svidjelo u ovom gradu jest buran noćni život. Naravno, ulice namjenjene backpackerima koji su apsolutno uvijek spremni za dobar provod. Jeftin alkohol, glasna muzika, pijani backpackeri – to je Saigon. Nemam nešto puno fotki Saigona jer smo tu većinom partijali (ups). 😀

Vietnam, it was a pleasure! Until we meet again ❤

Hvala na pažnji! 🙂 

Izrezak

Za više fotografija i priča s putovanja, te ako imate bilo kakvih pitanja, klik na insta link 🙂 https://www.instagram.com/ena_juric/?hl=hr

Komentari