Zašto Maja Marić želi otići?

Piše
Ana Leko

Aug 07, 2015

Maja Marić na svom je blogu misusovo objavila predivan članak Zašto želim otići koji je okupirao medije. Maja u tom tekstu govori o konkretnim nematerijalnim razlozima zbog kojih je sve sigurnija u odluku o odlasku iz Lijepe naše. Kako i sama kaže u tekstu, Maja teži nečemu banalnom i sitničavom – jednostavno želi živjeti. Reakcije medija i čitatelja na tekst Zašto želim otići su iznad svih Majinih očekivanja.

Moram priznati da su reakcije šokantno pozitivne. Kako inače izgledaju komentari na našim portalima, očekivala sam salve negativnih reakcija. Ugodno sam iznenađena jer osim pozitivnih komentara dobivam poruke ljudi koje sam dotakla, ljudi koji razmišljaju kao ja, ali i mnogo Hrvata koji su već otišli, kako kažu, upravo zbog ovakve situacije, pozdravljaju me i nude mi pomoć ako dođem baš tamo gdje oni jesu.

O medijskoj pozornosti Maja nije ni razmišljala i bila je iznenađena kada su je razni portali kontaktirali za objavu.

Sada vidim kako to izgleda kad post zaživi svoj život. U neku ruku je lijepo i to mi je ogroman kompliment, a s druge strane konstantno razmišljam da ja nisam rekla ništa posebno novo – previše ljudi se ovako osjeća i točno to misli. Vjerujem da je tekst buknuo i zato što je tema popularna, to svakako, ali nije zato napisan. Stvarno sam očekivala da će me pročitati tih stotinjak ljudi koji prate blog i to je sve. Mislim da njegova popularnost samo pokazuje koliko ljudima tema nije dosadila – jer konstantno razmišljaju o tome. Tako da je ova čitanost kompliment meni, ali i crveno svjetlo svima koji bi trebali raditi na zadržavanju ljudi u Hrvatskoj. Jer ako ljudi tako uzimaju k srcu moj post, onda stvarno nešto u njima previre.

Majine reakcije nakon silne medijske pozornosti oko teksta su oprečne. Neskromno priznaje kako joj je drago da se tekst čita, da se mnogo ljudi u njemu pronašlo i da to pokazuje kako njezini postovi i sam blog ipak nešto vrijede.

Blog sam i počela pisati prije samo mjesec dana jer sam vidjela da opet od mog volontiranja (a kamoli plaćenog posla) ništa pa sam ga koristila kao ispušni ventil – pišem o onom što me smeta, što me dotakne, o onome o čemu razmišljam i nikad nisam razmišljala o tome da bi moglo izaći van granica toga. Ali da je lijepo – to svakako je!

Iako post ima pomalo pesimističnu notu Maja Marić vjeruje da ipak postoji neka nada za promjenu, ali samo ako se ljudi odluče pokrenuti.

Prije sam iskreno vjerovala, stalno iznova. Zato sam tu završila fakltet, zato sam se i vratila u Slavonski Brod jer sam stalno željela pružiti svom gradu priliku. Htjela sam sama dokazati i sebi i drugima da nije sve tako crno, da se može dobro živjeti u Hrvatskoj. Nažalost, u ovih 5 godina od završetka školovanja, svaki puta kada sam ja vjerovala da će biti bolje, dobila sam po glavi.

Post je pesimističan, ali samo zato što u njemu nisu obrađene sve strane odlaska. Ja se u postu nisam niti dotakla analize života u koji bih trebala otići. Čak i ovo što pišem je isključivo individualno i subjektivno – pisala sam o onome što meni smeta, što ne znači da mora smetati i drugima.

Zašto želim otići

U sjeni velike vojne parade u Zagrebu, a zatim i slavlja Dana pobjede u Kninu, sa sigurnošću mogu reći da nikada nisam bila sigurnija da želim otići iz lijepe pobjedničke slobodne Naše. Što prije. Bježat glavom bez obzira kao toliko tisuća ljudi u zadnje dvije godine. Već neko vrijeme razmišljam o tome, a od kada sam rodila, moja želja se samo povećala jer imam osjećaj da se utapam i da je moja obaveza pružiti tom djetetu ipak nešto više. Više od ovoga što sada mogu. I prije nego krenete s osudama, materijalna dobra su mi zadnja na listi.

Naravno, pošto po prirodi uopće nisam živčana, skroz mi je jednostavno bilo odlučiti da više ne želim biti ovdje i sad sjedit i čekat da se nešto dogodi. Da se pokrenemo. Da padne kap koja će preliti čašu. Imam i tu divnu kvalitetu da kad odlučim da mi nešto ne štima, ubijem sama sebe u pojam kritiziranjem svega – život u mojoj glavi postane nepodnošljiv. A nepodnošljiv je sada već više od godinu dana. Razmišljala sam što me to sve smeta, zašto baš toliko želim otići, zašto imam osjećaj da je ovo gdje jesam, najgore od svih mjesta gdje mogu biti?

Pročitajte cijeli post Zašto želim otići!