Bloger Krule: Što ja mislim o studentima?

Piše
Domagoj Vušak

Aug 11, 2015

Bloger Krule je za portal X-ica poručio studentima da ne poginju glavu, da uče od drugih i uživaju, te poručio da se vesele onome što tek dolazi.

Kako bismo studentima olakšali u njihovom prelasku iz akademskog u poslovno doba, kontaktirali smo jednog od najpoznatijih hrvatskih blogera. Bloger Krule, koji svojim statusima uveseljava gotovo 70 tisuća ljudi na svom Facebook profilu, otkrio nam je što znači uživati u poslu i životu, te kako s osmijehom na licu prolaziti pored životnih nedaća.

>>> X-ica posjetila izložbu Leonarda da Vincija

Vrlo osebujnim odgovorima, Bloger Krule je vrlo jasno objasnio svoje stavove, a nas je dobro prodrmao. Odlučili smo da nećemo “dirati” pitanja i odgovore da ne izgubimo čar kojim Jadranko Hodak, odnosno Bloger Krule, uveseljava sve nas.

Svjesni smo da svoj drugi “posao” radite iz zabave. Crpite li inspiraciju iz svakodnevnih životnih situacija ili Vam ideje jednostavno padaju na pamet?

– Svakako dobar dio inspiracije za pisanje crpim iz svakodnevnog života, koji je satiričan sam po sebi… a drugi dio crpim iz mašte koje mi ne manjka i koja je glavna za onaj dio izmišljenih likova i njihovih radnji o kojima pišem.

U Vašim statusima nerijetko pokazujete ljubav prema “čudnim susjedima” i opisujete detalje koje rijetko tko primjećuje. Vesele li Vas male stvari u životu?

– Jebem ja svakog koga na današnji dan male stvari vesele. Politika nam ga žešće zapaprila u guzicu, a onda nam se još plasira „Uživajte u malim stvarima, one čine život!“… ma bravo. Penzioneri krepavaju od neimaštine… ljudima noge vire iz kontejnera… nitko si ne može priuštiti 2 tjedna mora s obitelji… plaće se ne isplaćuju… nezaposlenost… u bolnicama otpada žbuka… neki rade na crno ne bi li preživjeli… a isti ti bi se trebali veseliti malim stvarima, poput… leptira koji je sletio na rame, nježno mahnuo krilima te odletio u nepoznato… ili zagrljaju voljene osobe uz zalazak sunca. Ljudi… manite se tih sranja… život je kod nas okrutniji nego ikad. Da se razumijemo, nije sreća u ogromnim količinama novca… al jebote, pa da bar imamo normalan životni standard, tad bi i priča o malim stvarima imala smisla… do tad, meni je sve to ka da sam u septičkoj, a veseli me cvijet koji raste iz betonskog zida, pola metra iznad mojih usta, do kojih je razina govana. Cvijete moj, dok se ja ne izvučem iz govana, drugi nek ti se veseli. Samo hoću reći, više od svega bi me veselio jedan sasvim normalan prosječni životni standard… ništa više, ništa manje.

Situacija u Hrvatskoj nije bajna, a visokoobrazovani mladi ljudi napuštaju zemlju. S druge strane, djelujete kao vječiti pozitivac, što sigurno nije lako. Kako biti pozitivan u situaciji u kakvoj jesmo? Što možete poručiti današnjim studentima koji se, eventualno, boje budućnosti?

– Evo… zašto idu van, što se ne ostanu veseliti malim stvarim? O tome vam govorim. To su oni koji razumiju što sam u prethodnom pitanju odgovorio. Ljudi idu trbuhom za kruhom, a od svega je najžalosnije da ga doma ne mogu naći, to je najžalosnije. Što se tiče studenata koji se boje budućnosti… upravo vi, budući stručnjaci, ste ta budućnost, pa ispada da se bojite sami sebe. Nemate se što bojati bilo čega, samo hrabro i odvažno naprijed… imajte stav… ne dajte na sebe… onda će vas i drugi cijeniti. U poslu vjerujte ljudima s iskustvom, učite od njih, ako nešto ne znate, takve pitajte… dobit ćete odgovor i znanje. Budala i jebivjetara se odmah manite. Dok god zabijate glavu u pod, do tad će vas svi jahati i biti ćete glavna budala u firmi u kojoj radite. Nailaziti ćete na ljubomorne kolege s diplomama, takvih se najviše čuvajte i bit će ih više nego što ste ikad mislili. S radnicima budite uvijek dobri, počastite ih katkad pićem, a ne da ste škrta pi**etina, sjedite s njima, popričajte o svemu… dobar odnos s radnicima je garancija zdrave radne okoline. Uzvišenih intelektualaca sam se nagledao koliko hoćeš… sve šupak do šupka… kojima je ispod časti bilo sjesti sa radnicima. Sve u svemu… veselite se onome što dolazi… puno je zanimljivije od bubanja knjige, i to danima, do 6 u jutro.

Za sebe kažete, a mi u to ne sumnjamo, da obožavate građevinu, odnosno posao koji radite. Je li recept za sretan život raditi ono što volimo i trebaju li današnji studenti težiti svom snu ili raditi tamo gdje im se pruži prilika?

– Čisto sumnjam da netko studira medicinu, a veliki je ljubitelj strojarstva. Znači, svako studira ono što sutra želi i voli raditi. Ne birajte radno mjesto, uzmite prvo koje vam se nudi. Zašto? – Zato što će vam takav posao omogućiti da se krećete među ljudima, a onda ćete već negdje čuti kako netko nudi posao, pa ga lako promijenite. Evo moj primjer, ja sam nakon faksa 6 mjeseci radio kao skladišni radnik… sve dok jedan kolega nije rekao kako njegova žena radi u građevinskoj firmi i traže inženjera… i tako sam otišao dalje. Ako ste doma i birate poslove koji vam se nude, vi ste samo doma i osim matere i ćaće vi niste upoznali nikog. Ako ste fakultet upisali samo zato što su vam to rekli mater i ćaća… od vas ništa, vjerujte mi, uzalud vam silne godine studiranja… odmah odjebite faks i radite ono što volite raditi… ono u čem se vidite. Danas bar ima večernjih škola, možete završiti zanimanje koje vas je oduvijek privlačilo.

Da možete ispočetka, koje bi promjene napravili? Ili bi jednostavno sve ponovili?

Ako sam nešto u životu i u*ebo, a nema ko nije, život ti uvijek pruži priliku da to i ispraviš. Gledaš samo da što manje u*ebeš, samo zato da što manje imaš za ispravljati… al da ćeš u*ebat, oćeš garant, kad tad. Kao što jednom davno reče moj prijatelj „Život je poput stabla. Kad se rodiš, ti si korijen. Lijepo ti je, imaš vlage, pod zemljom si, siguran… a onda rasteš u stablo… imaš djetinjstvo, to je onaj ravan dio stabla gdje nema ni jedne grane… odrastaš, punoljetan si, pojavljuju se grane. Bit svega je završiti u krošnji, gdje ima sunca. Na tom putu, ulazit ćemo u krive grane, no uvijek se možeš vratiti i krenuti prema krošnji. Problem je taj, ljudi uđu u krivu granu, onu bliže zemlji, onu što je u hladu i nikad ne vidi sunca, ali se ne vrate nazad i ne krenu prema krošnji!

Kratko i jasno… da ga *ebeš, piči ka krošnji pa i kad odeš u krivu granu.
Pozdrav svima!

Komentari