Crtica iz života putnice: Kada rijetki nađu rijetke
Piše
Kristina Josić
Pamela Konjevod, poznatija kao Skinny Chick, govori o zaljubljivanju, jednom šarmantnom Ameru i putnim nedaćama koje idu uz to.
Totalno si moderna mačko, majke mi. Jesan, šta jes, jes.
Ako želite biti travel blogger ili bloger općenito, budite svjesni da ćete provesti na tisuće sati radeći na njemu i oko njega, puno je to energije. Najviše vremena odlazi na kompliciranu stvar zvanu – društvene mreže. Moja malenkost ima samo određeni kapacitet, stoga sam odlučila biti najviše prisutna na Facebooku, otkud je sve i krenulo, nešto malo na Twitteru, ali najviše na Instagramu, što zbog fotki, što zbog kul zajednice koju si stvorih ondje.
Upoznavanje
Tamo sam zapratila jednog brkonju a.k.a. Travestache prije deset mjeseci. Amer, činio se lik kul skroz na skroz. I tako viđim ja u neka doba zime da je u Sloveniji pa reko’ iden ja ga pozvat na pivo ako će prolazit kroz Zagreb. Dočepa se on Hrvatske, ali ništa od naše pive. Ode on doma za praznike, vrati se i opet ništa od naše pive. O sunce ti poljubim! Nedugo zatim mu se auto pokvari na putu prema jugu i vrati se natrag u Zagreb. Kazna božja.
U međuvremenu, naš je slavni putopisac Boris Veličan pokretao novi TV projekt za koji je trebao strance u Zagrebu. Pošto san dobra kakva jesan, spojila sam dvojicu brkonja. Proveli smo nas troje par dana zujeći okolo, prepričavajući doživljaje i pripiti se noću spuštali i gubili po Sljemenu u snijegu do koljena. Nakon što ga je Veličan ugostio, ponudila san se i ja. Morala san, ipak sam ja nesamoprozvana kraljica kaučsurfinga u Hrvata. Čo’ek je umjesto 2-3 dana ost’o gotovo 2 tjedna. Vodila san ga u Kumrovec i na Sljeme. A ostatak vremena smo provodili razglabajući o svemu i svačemu, pogotovo bloganju i gledajući filmove do zore. Di priča postaje zanimljiva, pitaš se?
Od Hrvatske do Iraka zajedno
Jedno veče’, sasvim spontano ispunjeno alkoholom, majke mi, sasvim spontano. U prepunom klubu, u magli, bila sam opet totalno moderna i poljubila ga. Barem on tako tvrdi. Odlučio me otet sa sobom i poveo me s ostatkom grupice do Plitvica nakon kojih sam produžila do Zadra, pa do Splita. Ne sekiraj se, vratila san se kući.
Em sam završila na hitnoj u Zadru s dijagnozom bronhitisa, em nisam imala nikakve dokumente, a planirao je preko granice, em sam putovala s jednim od svojih džukela. Odstopirala san nazad kući.
Bila je čudna vibra, kao da smo se rastali. Nisam imala mira. Stoga san uskoro digla glavu i palac pravac do Skopja da se nađemo. U međuvremenu, tijekom naših mnogobrojnih e-mail prepiski prije puta san čo’eka pokušavala umirit. Kao, mali, ne opterećuj se, neću se ja nakačit na te, neš se ni ti na me. Biti će nam zabavano malo putovat skupa i aj’ bok. Planirala san bit na putu maksimalno 3 tjedna. Rastali smo se nakon 6 zemalja i 63 dana puta.
I sad kako da ja tebi objasnim šta znači putovati s nekim dva mjeseca i provoditi 24 sata zajedno? To ti je kao da dejtaš s nekim u svom gradu 6 mjeseci, u najboljem slučaju. Putovali smo skupa autom, busom, avionom i autostopom. Nagovorila san ga da posjetimo Irak, on mene na osmodnevno planinarenje u Turskoj (nema veze šta san imala samo marte i japanke od obuće i najduže planinarila na Sljeme).
Bez cenzure
Putovanja su specifičan način da nekoga upoznaš. Nema skrivanja, nema pretvaranja. Pokazuješ sve najbolje i sve najgore od sebe. Nije tako jednostavno kako se možda na prvu čini. Brkonja je sa mnom prošao dva teška PMS-a, puno suza, puno smijeha, puno piškenja, kakenja, gladi, neispavanosti i dubokoumnih rasprava. Još me vodio na službeni dejt u svakoj zemlji. Bio je najbolji travel buddy kojeg san ikada imala. I sam je tvrdio isto za mene. Naime, nismo se poubijali međusobno.
Za malo dublji uvid u sve avanture ćeš me morati zapratiti na blogu pa čekati da sve te priče dođu na red da te sada ne smaram. Ima toga previše za ispričati odjednom.
Kako završavaju bajke?
Uvijek govorimo, nećemo se zatelebat. A kad ono, k’o telad. Sama sam već punih 5 godina, a on tip frajera kakvi još nisu počeli rasti na stablu. Je li bilo neizbježno? Vjerojatno. Ima li priča sretan kraj? Naravno da nema, ne živin ja bajku. Ali možda to nije ni poanta, možda je poanta u priči.
Autorica teksta: Pamela Konjevod – Skinny Chick Travelling
Foto: Travelstache
