Svi smo mi ljudi, ali rijetko tko je… čovjek

Piše
Karlo Andonov

Dec 17, 2015

Azgan Qenaj, pripadnik albanske nacionalnosti, dugogodišnji je žitelj grada Zagreba te vlasnik pekarne Romaj na zagrebačkoj Trešnjevci. Već dulji niz godina pekarna Romaj, na Azganovu plemenitu pobudu, dariva ljude slabijeg imovinskog stanja besplatnim kruhom. Takvim je činom Azgan stekao kultni status na cjelokupnom trešnjevačkom području te mnogi stanovnici spomenutog zagrebačkog kvarta znaju tvrditi kako je upravo Azgan Qenaj istinski dobrih duh njihove gradske četvrti.

Njegovu su humanost na djelu prepoznale i pojedine institucije pa je Azgan za svoju čovjekoljubivost 2009. godine nagrađen “Ponosom Hrvatske”, prestižnom nagradom koja se svake godine dodjeljuje hrvatskim građanima koji se iskažu nesebičnim postupcima i djelima kojima promiču ljudsku dobrotu. Azgana je navedeno priznanje potaknulo i duboko inspiriralo da i dalje nastavi sa svojim plemenitim ciljem – pomoći svakome kome je pomoć potrebna. Opće je poznata činjenica kako pekarna Romaj brine o nekoliko desetaka obitelji nižeg ekonomskog statusa te kako im bespoštedno pomaže kako da na što lakši način prebrode svoje teške svakodnevnice.

” Imam penziju 1600 kuna i bila sam u situaciji u kojoj nisam imala ni za najnužnije. Moje dvoje djece nije pitalo imamo li i koliko. Za njih mora biti. Azgan je odmah uskočio, a nikada neće reći da sam mu dužna.”

Ipak, trešnjevačkog je dobročinitelja, usprkos iskazanoj dobroti, država u nekoliko navrata kažnjavala. Unatoč nevjerici svih onih koji su upoznati s Azganovom životnom filozofijom, državna inspekcija bila je nepopustljiva te je vlasnik Romaje bio prisiljen poplaćati izdane kazne u iznosu višem od tristo tisuća kuna, a sve zbog doniranje kruha – siromašnima.

” Ne mogu ja, zaboga, neprodani kruh navečer, kad zatvorim pekaru, staviti u vreću i baciti ga u smeće, to bi me boljelo više od ičeg! Svakog mi dana dolazi od 12 do 17 obitelji, sirotinja koja zna da na moj kruh može svakodnevno računati. To su uglavnom uvijek iste obitelji, ali dolaze i novi, nek’ dolaze.”

Međutim, usprkos životnim nedaćama koje su ga pogodile, Azganu posljednjih dana smiješak ne silazi sa lica; naime, na snagu je stupio izmijenjeni Pravilnik o PDV-u zahvaljujući kojem će doniranje hrane biti oslobođeno od plaćanja PDV-a te se očekuje da će trgovci, kojima se doniranje do sada nije isplatilo, sad u većoj mjeri donirati hranu. Azgan Qenaj je svojom dugogodišnjom gestom, uistinu, zaslužio naklon do poda, ali i poveću dozu poštovanja zbog svojih nesebičnih djela kojima svijet oko nas mijenja -nabolje.

” Najbolji dio života dobra čovjeka su ona bezimena, nezapamćena djela dobrote i ljubavi.”

William Wordsworth