Yaya: Mi smo ta perspektiva koje nema

Piše
Ana Meštrović

Dec 21, 2015

Uoči Božićnog koncerta Jinxa koji će se održati 25. i 26. prosinca popričali smo s Yayom o izboru pravog fakulteta, o njezinim studentskim danima i o tome kako biti student u zemlji u kojoj naoko nema perspektive. Otkrila nam je i zašto čitav život sjedi na dva stolca i zašto nikada nije mogla ni željela odlučiti između pjevanja i slikanja.

Nema druge nego činiti ono što te proganja pa makar sjedio na dva stolca čitav život, kaže Yaya, objašnjavajući svoje umjetničke porive prema slikarstvu i prema pjevanju. Slikarstvo je rad na sebi, a pjevanje pred punom dvoranom je magija. Komadić te magije možete kušati 25. i 26. prosinca u Vintage Industrial baru, gdje će Jinxi promovirati novi album.

Diplomirala si slikarstvo na ALU. U tom razdoblju, 90-ih godina, studenti s ostalih fakulteta dolazili su slušati neke vaše profesore jer su bili genijalni. Kakvo je tvoje iskustvo studentskog doba? Što posebno pamtiš?

Rado se sjećam toga doba. Jako sam htjela na Akademiju i bila sam najsretnija kad sam ju upislala iz drugog pokušaja. To je svakako kreativno okruženje gdje sretneš svoje srodne duše. Imala sam sreće što mi je mentor bio Zlatko Keser kojeg smatram jednim od najbitnijih profesora i umjetnika.

Bi li opet upisala slikarstvo na ALU da se sada upisuješ na fakultet?

Naravno.

Misliš li da je studiranje nužno? Što bi rekla svojoj kćeri po tom pitanju?

Bitno je da se nadograđuješ pogotovo dok je još uvijek besplatno. Znanje je moć bez obzira o čemu se radi. Uvijek ćeš sresti nekog učitelja koji će utjecati na tvoj život.

jinx3

Primjećuješ li neku razliku između današnjih studenata i sebe? Što bi savjetovala studentici Yayi koja studira danas u Hrvatskoj, odnosno studentima?

Ma samo radi ono u čemu uživaš i što te proganja. Nema druge. Sve drugo je pogrešno i loše djeluje na čovjeka. U Hrvatskoj nije lako jer se čini da nema perspektive, ali moramo shvatiti da smo mi ta perspektiva i da svojim djelovanjem mijenjamo stvari na bolje. I treba pokušati mijenjati i sebe i okolinu.

Kako jedna slikarica završi u pjevačkim vodama? Kako se i zašto dogodila ta “karijerna digresija”? (Ili to ne vidiš kao digresiju?)

Od malena sjedim na dva stolca, a i dalje mi je dobro. Nikad nisam htjela, a ne bih ni mogla odlučiti. To su dvije srodne, ali praktično skroz različite stvari. Kroz umjetnost se izgrađujete, razmišljate, produhovljujete… Pjevanje je direktan kontakt s ljudima gdje razmjenjujemo energije i nešto si uzajamno dajemo.

Sada, nakon 20 godina Jinxa svima nam je jasno da bi bilo šteta tog tvog glasa da ga nisi podijelila sa svijetom, no jednako tako znamo da nisi nikada (za)pustila slikarstvo. Sve ove godine paralelno voziš na oba kolosijeka. Je li razlog samo financijski ili ne? (Ili uopće nije financijski?) Bi li kao akademska slikarica mogla dovoljno zaraditi za život?

Hahaha…. naravno da ne! Ali to sam znala oduvijek. Nisam proračunata, samo sam dovoljno luda da znam da to treba raditi i bok. Radije si kupim repro materijal ili boje nego neku torbu ili komad garderobe… kužiš…to me više veseli. Zadnje dvije godine sam malo intenzivirala likovni dio i nadam se da ću uskoro imati neki materijal za izložbu. Ali postavit ću je tek kad budem zadovoljna. Ne želim biti ničim uslovljena ili ovisna o nečemu. Jako je bitno da ljudi shvate da moraju sami djelovati koliko god mogu. Ne očekujte od nikoga ili od neke institucije nešto slično, to je klopka i osjećate se bespomoćno. Nije to lako, ali je jedino ispravno. Treba biti inicijator.

samo yaya

Slikanje je puno intimniji čin od pjevanja pred publikom i utoliko si zanimljivija “običnom puku”. Jesu li to dva lica Yaye – introvert i ekstrovert?

Mislim da jesam oboje. To je punjenje i pražnjenje. Ja sam akumulator haha…Kao introvert se punim kada slikam. Dok je koncert vrsta obreda gdje se energije miješaju i svi zajedno činimo neku magiju i atmosferu. Budem jako umorna nakon koncerta, ali ispunjena pozitivom.

Što ti daje pjevanje, a što slikanje?

U prethodom odgovoru na neki jednostavan način objašnjavam… Slikanje je rad na sebi, a koncerti su trenutak kad osoba mora pokazati tko je i što je, mora zaraziti publiku haha…

Što možemo očekivati od novog albuma na kojem trenutno radiš s Jinxima?

Dosta mi je zahtjevno trenutno. Album će biti razigran i opet zaražen nekim retro utjecajima. Sad sam u studiju i nije mi baš jednostavno. Naravno da će, kad se to sve završi, biti veselo i prpošno i nitko neće skužit kak mi je zapravo bilo teško otpjevati neke stvari… haha, ali tako to ide.

Jinxi najavljuju dva koncerta u Vintage baru, 25. i 26. prosinca. Kako je provesti obiteljske blagdane radno?

Joj ne znam… jako je zbrkano. Kraj polugodišta, pokloni, probe, snimanje, intervjui… aaaaaa… samo da prođe to ludilo.

Veseliš li se koncertu u Vintage baru na Božić?

Pa da. U Zagrebu je zahtjevno i posebno. Tu smo doma.

Komentari