Neopisivo – Hrvatska

Piše
Daria Bićanić

Jan 31, 2016

Otvaranje Europskog prvenstva u Poljskoj dodatno je išlo na ruku svim „nevjernicima“ u ovu novu hrvatsku generaciju. Norveška, reprezentacija koja nikada nije bila na europskom tronu prva je nanijela Hrvatima poraz. Već nakon prvih utakmica po skupinama bilo je jasno da na najjačem rukometnom prvenstvu svatko može dobiti svakoga. Na kraju je tako i bilo. Nakon pobjeda protiv Islanda i Makedonije, u drugom krugu dočekali su nas oni – Francuzi. Od sredine prvog poluvremena Tricolori su pokazali svu svoju moć, snagu, brzinu i uvjerljivost. A onda, nakon Titija i Karabatića, slijedila je utakmica protiv domaćina Poljske. Dvorana Tauron u Krakowu bučila je poljskim navijanjem i mislili smo da neće biti lako. Ta utakmica vodila nas je u polufinale. Nije bilo dovoljno samo pobijediti, morali smo napraviti jedanaest golova razlike za prolaz u polufinale. Reklo bi se – znanstvena fantastika. Ali, kako je rekao Pero Metličić: “Sanjati nije zabranjeno.”

Ostvaren san

Hrvatski rukometaši ne samo da su utišali 15 000 navijača na tribinama, oni su ostavili u čudu cijeli rukometni svijet. Povijesni rukometni podvig napravila je hrvatska mladost. Odigrali su utakmicu o kojoj će se godinama pričati. Brutalna i srčana predstava Hrvata uvjerljivo nas je odvela u polufinale gdje su nas čekali Španjolci.

Imali smo ih, ali na kraju nismo izdržali. Ne možemo priznati da su bolji, da su moćniji, da su kvalitetniji, ali moramo priznati da su ovu polufinalnu utakmicu odigrali odlučnije i zaslužili finale protiv Nijemaca.

Nama je ostala borba za broncu. Suparnik Norveška. Pobijedili nas jesu na otvaranju Europskog prvenstva, dovovljan motiv da ih mi pobijedimo na zatvaranju istog prvenstva. Sa Stevanovićem na golu i zgusnutim i čvrstim plavim dresovima u obrani, naši „Kauboji“ izdržali su zadnjih 60 minuta ovog prvenstva i donijeli nam medalju. Bronca je oko vrata, bronca je nagrada za čudo koje su priredili u Poljskoj. Možemo reći da je u Poljskoj ispisana sportska i rukometna povijest.

Nakon prolaska u drugi krug, malo tko je vjerovao novoj rukometnoj generaciji. A onda, od utakmice s Francuskom pa do kraja prvenstva, hrvatski rukometaši doslovno su ostavili srce na terenu. Sreća, ponos i odlučnost na licima hrabrih rukometaša ponovno su nam vratili onaj osjećaj – Mi smo Hrvatska! Mi smo iznad svih!

Sportska čuda se događaju. Sport zato i volimo. Hrvatska je od danas započela novo poglavlje našeg rukometa. Nikad nećemo zaboraviti sve medalje Line Červara, Vlade Šole, Pere Metličića, Renata Sulića, Mirze Džombe i Ivana Balića. Oni i jesu zaslužni što danas imamo nove generacije koje i dalje drže Hrvatsku među najvećim rukometnim zemljama svijeta.

Hrvatska su Stevanović i Alilović, Čupić i Horvat, Štrlek, Mamić i Slišković, Šebetić i Kopljar, Duvnjak i Karačić, Kozina, Cindrić, Kovačević, Brozović, Marić. Ovo su imena koja će nas nositi u novim pobjedama.

Ponosni smo na našu broncu. Ponosni smo na grb na dresu. Iznad svih, Hrvatska!

Foto: Domagoj Duvnjak (fb)