Hoćemo li početi unajmljivati članove najuže obitelji?
Piše
Igor Rudan
Kompanija “Obiteljska romansa” Ishiija Yuichija, s motom “Više od stvarnog”, upošljava stotine profesionalnih glumaca koji su spremni odigrati bilo koju ulogu u životu nekoga kome je privremeno potreban član obitelji.
Zbog sve duljeg životnog vijeka, razlika u odabiru karijere, čestih putovanja, zahtjevnog radnog vremena, života na više mjesta, povećanog standarda i socijalne sigurnosti, institucija braka došla je pod pritisak. U brak se stupa sve rjeđe i kasnije, a stope razvoda u nekim su najrazvijenijim zemljama počele premašivati i 70 posto.
To potiče jedan od najizraženijih trendova 21. stoljeća: porast samačkog života. Takav je život u prošlom stoljeću bio rijetkost, često viđen i kao problem. Danas, međutim, gotovo petina ljudi u visokorazvijenim zemljama živi sama. Predviđa se kako će vremenom samci postati najčešćom kategorijom kućanstava u bogatim državama.
Ipak, mnogi ne žive kao samci svojevoljno, već spletom okolnosti. Stoga često imaju potrebe za članovima najuže obitelji. Muškarca koji ubrzo nakon umirovljenja postane udovac možda čekaju još dva ili tri desetljeća samoće, pa ima potrebu za zamjenskom ženom. Mladoj samohranoj majci, čija kćer je žrtva bulinga jer nema oca, dobro bi došao zamjenski otac, tj. muškarac koji bi djevojčicu dovodio svaki dan u školu. Razvedenom muškarcu srednjih godina, pozvanom na večeru sa svojim nadređenima i njihovim suprugama radi razgovora o promaknuću, pomogla bi zamjenska supruga. Starici bez unučadi zamjenska unučica bi uljepšala subotnji odlazak na tržnicu. Neudanoj sredovječnoj poslovnoj ženi tijekom ljetnih i zimskih praznika pomogao bi muškarac, koji bi spriječio njezine roditelje i okolinu u ispitivanju ima li ikoga na vidiku za udaju.
Uočavanjem tog problema, u Japanu su se počele pojavljivati kompanije koje upošljavaju školovane glumce kako bi privremeno, ili čak na dulje vrijeme, glumili članove najuže obitelji ljudima koji su takvo društvo voljni platiti. Jedna od njih, kompanija “Obiteljska romansa” Ishiija Yuichija, s motom “Više od stvarnog”, upošljava stotine profesionalnih glumaca – od djece pa sve do stogodišnjaka – koji su spremni odigrati bilo koju ulogu u životima, na sprovodima, vjenčanjima ili putovanjima, za bilo koga u Japanu kojem je privremeno potreban član najuže obitelji.
U intervjuima New Yorkeru i Atlanticu, Ishii je pojasnio kako je kompaniju nazvao po eseju Sigmunda Freuda “Obiteljska romansa neurotika” iz 1909. godine, o djeci koja razviju čvrsta uvjerenja kako su im roditelji neki glumci, a ne biološki roditelji.
Međutim, u Ishiijevoj kompaniji pravilo je kako ni jedan glumac ne smije igrati ulogu za više od pet obitelji, jer to postaje iscrpljujuće. Naime, ljudi koji plaćaju ove usluge traže “idealnu” kćer, sina, muža, suprugu, oca ili majku, a takvu je ulogu vrlo teško igrati dulje vrijeme, za više ljudi.
Naime, u svaku se ulogu – baš kao i u filmu – glumci moraju dobro uživjeti, temeljem želja naručitelja koje su precizirane u vrlo opsežnom upitniku, a uključuju čak i zajednička sjećanja na prošle dane. Također, Ishii je iznenađen brojem mladih žena koje odustaju od ulaganja truda i vremena u emotivnu vezu, te radije plaćaju glumce kako bi im bili savršeni zaručnici nekoliko puta tjedno. Neki plaćaju cijelim skupinama glumaca putovanja na luksuzne destinacije kako bi, na slikama za Facebook i Instagram, glumili njihove zgodne prijatelje i prijateljice.
Među neobičnijim zadacima, Ishii je organizirao predstavljanje zamjenske “bebe-unuka” jednom starcu na samrti, jer je termin za porod pravog unuka bio tek dva mjeseca kasnije. Japanka oboljela od anoreksije tražila je muža koji će pred njom jesti goleme količine hrane, što ju je smirivalo.
Jedna je žena počinila preljub, a njezin je muž zahtijevao susret s drugim muškarcem, želeći se obračunati. Tada se Ishii prerušio u člana poznate japanske bande Yakuza, a s njim je došla i žena koja je glumila njegovu borbenu suprugu. Ispričao se mužu svoje klijentice, a ovaj ga se nije usudio napasti, čime je izgladio situaciju.
Najzahtjevniji zadatak odradili su za jednu ženu koja nije bila heteroseksualna, ali roditelji su na nju vršili pritisak da se uda za muškarca. Ishiijeva kompanija organizirala joj je lažno vjenčanje, na kojem je Ishii bio mladoženja, a ostali su glumci glumili njegovu stranu obitelji.
Vrlo često se događa da zahvaljujući glumcima, koji preuzmu ulogu žene koja je napustila supruga, ili sina koji je pobjegao od kuće zbog svađe s roditeljima, naručitelji počnu znatno bolje shvaćati perspektivu članova svoje obitelji koje su iz nekog razloga izgubili, a nisu je bili u stanju razumjeti dok su živjeli zajedno i bili emotivno povezani.
Ishiiju je najzanimljivije što, iako najam člana obitelji košta barem 50 dolara po satu, njegovi glumci vrlo često nastavljaju igrati uloge za naručitelje i bez honorara, jer se među njima nakon nekog vremena razvije istinska povezanost, koje se više nisu spremni odreći.
