Konjukcija Saturna i Plutona: Virus koji će promijeniti svijet

Piše
x-ica tim

Mar 21, 2020

U pozadini svega niče drugačija svijest, svijest dobrote, empatije i zajedništva. Svijest koja spaja umjesto da odvaja. Svijest konekcije sa svima. Iluziji odvojenosti dolazi kraj.

Zato smo prošli stvarnu fizičku odvojenost i izolaciju, kako bismo spoznali svu njenu besmislenost, zato da bismo spoznali kako je u podlozi sebičnosti jedan užasan strah koji razara dušu, zato da bismo izabrali između puta empatije ili puta straha.

STRAH

Toliko je moćan.

Neke ljude tjera na iracionalno ponašanje. Pa kupuju na stotine rola toaletnog papira. Bojeći se nestašice. I užasavajući se spoznaje da bi im život bio ugrožen bez toaletnog papira? Nevjerojatno je do kojih sve granica seže ljudski iracionalni strah. U svojoj nepatvorenoj veličini. Strah odvaja ljude. Pa se ponašaju grabežljivo, sebično, bez imalo osjećaja za druge.

IZOLACIJA

Prostor i vrijeme koje provodimo u društvu sa sobom. I onima s kojima smo povezani partnerskim i krvnim vezama. Biti s ljudima koji su dio našeg krvnog plemena trebalo bi biti nešto ugodno, nešto što donosi osjećaj sigurnosti i mira. Ili, biti sa sobom, svojim mislima, u miru i sigurnosti vlastitog doma, s vremenom za sve ono što inače ne stignemo ili ostavljamo za sutra. Mir, ugoda, opuštanje. Pa ipak, neki to doživljavaju kao zatvor. Restrikcije, zabrane i ograničenja. Odvajanje. I zatvaranje. Supresija sloboda.

Sve nabrojano jest Saturn. Jaki Saturn. Saturn koji je u svom sjedištu, Jarcu. No, početkom godine, u tom se znaku dogodio susret Saturna i Plutona, nakon 500 i nešto sitno godina.

Astrolozima je bilo jasno da će ova 2020 biti godina kolektivnog generalnog restarta. Možda je bolje reći – formatiranja. Jer Pluton se tiče centara moći, od država, vlada, korporacija, financijskih središta moći, svih onih represivnih sustava koji utječu na slobodu svakoga od nas. Slobodu kretanja, financijsku slobodu i još razne druge slobode. Saturn u Jarcu rigidno drži svoje pozicije moći.

A, Plutonova je zadaća da te centre moći poništi. Kako? Pa na način da ih prvo ojača do točke takvih restrikcija, zabrana, ograničenja, straha, izolacije, represije da to ozbiljno počne utjecati na kolektivnu svijest čovječanstva. Koje je uglavnom, do sada, bilo u fazi lagodne uspavanosti. U kojoj je svatko gledao svoj mali komadić „dvorišta“, služeći svatko svome „gazdi“, poslodavcu, za mrvicu komocije, uz, dakako, osnovno preživljavanje. I, sada jedan virus ozbiljno prijeti da tu komociju dovede u pitanje, i ne samo komociju, već i samo – preživljavanje.

I, tu ulazi u priču strah (opet Saturn). Potrebno je, naime, puno straha kako bismo se probudili iz letargičnog sna o životu za koji će se uvijek netko drugi pobrinuti (država, vlada, turistička sezona, gospodarski trednovi). Samo strah koji ruši uljuljkanost svih materijalističkih zabluda i u pitanje dovodi fizički opstanak sebe i svojih bližnjih je dobar strah za kolektivni evolucijski preokret.

bnmnb

20. ožujka, u jeku sve restriktivnijih mjera i sve veće izolacije jednih od drugih, zemlje od zemlje, naroda od naroda, čovjeka od drugog čovjeka, Sunce ulazi u Ovna, počinje proljeće. Dva dana nakon toga, 22. ožujka Saturn ulazi u Vodenjaka kada kolektivno krećemo u ciklus razumijevanja teme zajedništva. Shvaćanja koliko je empatija zapravo važnija od ekonomije. I kako i sama ekonomija ne ovisi o institucijama i ljudima na poziciji moći već o moći kolektiva. To Vodenjak jest: energija kolektiva.

Kao najvažniji motor ne samo preživljavanja, već i cjelokupne evolucije. Znate, teško će evoluirati onaj tko u strahu kupuje zadnje primjerke dječjih pelena, njih 20, i ostaje mrtav hladan na zamolbu majke u redu iza da joj prepusti barem jedne. Netko tko je toliko zaleđen u svom „saturnovskom“ strahu koji mu/joj ne dopušta ni mrvicu empatije nužne za osjećaj zajedništva, teško će proći na ovom našem kolektivnom testu.

Jer, konačni cilj i jest svojevrsni kolektivni update, svojevrsna nadogradnja kolektivne svijesti prema principu altruizma i kulture zajedništva, prvo s pripadnicima svog „nacionalnog plemena“, a onda i šire, prema cijelom čovječanstvu. Zato smo svi u istom stanju za koji se koristi toaletni papir. I zato je toaletni papir tako snažan simbol količine straha i otpora tom procesu. Ukratko, tko ih ima u pričuvi za cijeli komšiluk, zgradu ili ulicu, taj teško da je spreman na ovu našu zajedničku, kolektivnu lekciju.

„Svijest ovce“ u nama bori se između programirane potrebe da slijedi masu i „vođe“ koji ju, dakako, drže na kratkoj uzici potičući strah.

U pozadini svega niče drugačija svijest, svijest dobrote, empatije i zajedništva. Svijest koja spaja umjesto da odvaja.

Svijest konekcije sa svima. Iluziji odvojenosti dolazi kraj. Zato smo prošli stvarnu fizičku odvojenost i izolaciju, kako bismo spoznali svu njenu besmislenost, zato da bismo spoznali kako je u podlozi sebičnosti jedan užasan strah koji razara dušu, zato da bismo izabrali između puta empatije ili puta straha.

U najdubljem dijelu naših bića mi jesmo povezani s cijelom kreacijom a odvojenost od nje i od drugih je iluzija. Iluzija koju um prihvaća kao „činjenicu“, Iako ju kvantna fizika već sada zapravo sve više opovrgava. Materijalistički pogled na postojanje, svijet i naše mjesto u njemu postaje sve više svojevrsni evolucijski „škart“, kolektivno uvjerenje kojemu je gotovo istekao „rok trajanja“. A, kako kolektivna uvjerenja uvjetuju način na koji nešto gledamo, tako nam ovo kolektivno uvjerenje u ovoj situaciji ni malo nije na pomoći.

Jer MORAMO misliti na druge, paziti kako ne bismo svojim neodgovornim ponašanjem zarazili druge, nanijeli štetu nekom DRUGOM ili čak utjecali na nečiji život. Ne možemo, ne smijemo više misliti samo na sebe. Nije li to zapravo, divna lekcija.

Svojevrsni magisterij ovdje na Zemlji, u ovo vrijeme, vrijeme Korone, virusa koji nije ovdje samo kako bi zarazio tijelo, virus je to koji je kolektivno „zarazio“ umove ljudi na Zemlji, uzrokovao pojedinačne i kolektivne strahove do točke gubitka kontrole i potpuno iracionalnog ponašanja ili – najdivnijih i najplemenitijih dijela koje je čovjek u stanju napraviti za drugog čovjeka.

Virusa koji nije ovdje kako bi razdvojio ljude, već ih iznova spojio. Prvo sa sobom, s najdubljim dijelovima njihovih bića, a onda sa svima drugima. Ljudi ipak nisu samo statistika, što god o tome rekli brojevi na papiru, ili u digitalnoj formi. I zato, nemojte dopustiti da strah promijeni odnos koji imate sa sobom.

Ako ostanete ili postanete ljudsko biće kojemu je stalo do svakog drugog, strah će postati mudrost.

Saturn to jest, mudrost stečena u trenucima krize, izolacije, samoće, odvajanja. Od 10. svibnja Saturn će krenuti retrogradno i iznova 2. srpnja ući u Jarca iz kojega će, nakon 28. rujna, kada iznova kreće direktno, konačno i izaći 17. prosinca te ući u Vodenjaka.

U ljeto i ranu jesen ćemo, dakle, ponavljati one lekcije koje smo ostavili nezavršenima, a koje se tiču krize koju smo imali i imamo početkom godine a kraj godine ćemo dočekati, nadam se, osvježeni kolektivnim upgradeom koji bi mogao u velikoj mjeri utjecati na cijeli svijet. Naprosto više nećemo biti isti. I to je dobro. Jer samo drugačiji ljudi mogu izgraditi drugačiji svijet.

Sigurna sam da će taj svijet nakon ovakvog kolektivnog iskustva biti i ljepši i slobodniji. Promjene koje budu implementirane u kolektivnu svijest utjecat će na promjene koje će biti implementirane u organizaciju života ljudi, država, vrijednosti, novca, zdravlja, sigurnosti i još štošta toga drugoga.

Bit će to promjene koje će uključivati više stvarnog zajedništva i stvarne suradnje, promjene u kojima dotadašnji centri moći neće više imati toliku moć. Za to nije potrebna kolektivna revolucija već, jednostavno, kolektivnaevolucija.

Gordana Kovačević – Goga je rođena u znaku Ovna.

Pripadnik je tzv. baby book generacije, u vrijeme Beatlesa i seksualne revolucije Djece cvijeća, a netom prije vijetnamskih strahota. Odrasla na Azri i novom valu osamdesetih, djetinjstvo je provela u predgrađu Osijeka, na Jugu II, školovala se u Gimnaziji i završila višu učiteljsku školu na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. 

Nakon nekoliko godina traženja sebe u nekom poslu, otkriva radio. Bila je to ljubav na prvi pogled (ili na prvi sluh) koja traje i dan danas. Astrologijom se intenzivno bavi petnaestak godina, objavljujući autorske tekstove u astrološkim časopisima. Negdje putem (1999.godine), završava program Internationa College of Astrology u USA, usavršavajući na taj način svoje teorijsko znanje.

 U praksi do sada broji nekoliko tisuća analiziranih osobnih horoskopa, uz želju da još puno uči, ali i da, dio onoga što zna o Astrologiji, podijeli i s drugima.

Komentari