Što strah od potresa i korone radi našem mozgu?

Piše
Mateo Galić

Mar 16, 2021

Usprkos svoje nevelikosti, glavni emocionalni sklop mozga koji zbog oblika badema nazivamo amigdala (po jedan u sljepoočnom režnju obiju polutki velikog mozga) ima ključnu ulogu u stvaranju i procesiranju emocija, napose najstarije i najjače emocije straha, a ta se njegova uloga moćno odražava na naše ponašanje i fiziološke funkcije. Pojednostavljeno, u amigdala dolaze osjetni signali iz svih osjetila, a kao rezultat njezinog procesiranja u suradnji s nekolicinom drugih struktura velikog mozga, napose moždanom korom čeonog režnja, inzulom, ventralnim strijatumom i prednjim cingulumom, nastaju osjećaji, skupa sa svojim psihološkim i tjelesnim komponentama, te se pokreće reakcija borbe ili bijega (fight or flight response).

Hoće li se i u kojoj mjeri ta reakcija pokrenuti zavisi o emocionalnoj reaktivnosti amigdala i našoj svjesnoj kontroli koju vršimo moždanom korom čeonog režnja. Naime, ako ne reagiramo na šum iz grma, može se dogoditi da smo napravili lažno negativnu procjenu koja će nam ugroziti egzistenciju ako iz grma iskoči medvjed. Ako pak reagiramo na svaki šušanj (lažno pozitivna procjena), bit ćemo anksiozni i stalno živjeti u nelagodnoj tjeskobi.
Nije neobično da evolucija „voli“ varijante gena koji promiču anksioznost budući da je bolje imati stotinu lažno pozitivnih uzbuna, nego samo jednu lažno negativnu zbog koje ćemo izgubiti život. Jedinke koje prepoznaju i reagiraju već i na same nagovještaje prijetnji iz okoline žive dulje i imaju više potomaka od onih koje se moraju suočiti sa stvarnom prijetnjom. Slijedom navedenoga, negativne se emocije poput anksioznosti i niske razine raspoloženja (depresivnosti) ne trebaju automatski smatrati poremećajima, jer se barem do neke mjere radi o prilagodbenim evolucijskim mehanizmima, a ne patološkim promjenama koje odmah treba liječiti.

Strah i depresija, nada i povjerenje

Disfunkcija amigdala uzrokuje da prag za nesvjesno uvjetovanje straha postane previsok ili prenizak. Nedavni potresi i pandemija Covida-19 doveli su u velikog broja ljudi do hiperreaktivnosti amigdala, odnosno niskog praga za njihovu aktivaciju. Zbog hipereaktivnih amigdala, odnosno hipoaktivne prefrontalne moždane kore (kojom svjesno pokušavamo kontrolirati strah), mogu nastati različita anksiozna stanja.

I u vrijeme prije navedenih nepogoda su podatci upućivali da je najmanje jedna od 10 osoba u godini dana doživjela napadaj panike, a sad je taj postotak zasigurno i veći. Većina se ljudi od sporadičnog napadaja panike oporavi i bez stručne pomoći ili liječenja, no kod nekih se s vremenom razvije i panični poremećaj jer ne mogu više jasno razlučiti prijeteće podražaje od neutralnih, pa se javlja neprimjeren strah od određenih objekata, osoba ili situacija.

Jubilarni 20. Tjedan mozga od 15. do 21. ožujka

Iako vrlo neugodni, napadaji panike nisu izravno opasni po zdravlje, a mogu se očitovati kroz bilo koji oblik anksioznog poremećaja (generalizirani anksiozni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, socijalne fobije) ili se javiti izolirano. U napadaju panike kojega vrhunac nastupa uobičajeno nakon desetak minuta, a gotovo nikad ne traje dulje od tridesetak, pored osjećaja velikog straha (od gubitka kontrole, otuđenja od okoline i drugih ljudi, smrti) amigala snažno aktiviraju autonomni živčani sustav, napose njegov simpatički dio, pa bolesnik osjeća ubrzan rad srca, pritisak ili bol u prsištu, hiperventilira, može imati osjećaj obamrlosti, nedostatka zraka ili gušenja, mučninu, valove vrućine ili hladnoće i slično.
Budući da pozornost usmjerava na te tjelesne simptome i za njih traži pomoć i liječenje, katkad nije jednostavno odmah postaviti točnu dijagnozu.

Mnoge takve osobe također postaju zabrinute zbog mogućeg budućeg napadaja panike, pa često postanu i depresivne. Ako ste se prepoznali u ovom opisu i mislite da to stanje prelazi mogućnosti vaše prilagodbe, odnosno prepoznavanja i nadziranja vlastitih iskrivljenih misli i uvjerenja, javite se svome liječniku.
I dok su negativne emocije poput straha, anksioznosti i depresivnosti poglavito povezane s povećanom vjerojatnošću preživljavanja u okolnostima prirodnih ugroza poput potresa i zaraznih bolesti poput Covida-19, pozitivne su emocije poput nade, ljubavi i povjerenja povezane s povećanim reproduktivnim uspjehom i brigom za potomstvo, kao i boljom suradnjom i gospodarskim uspjehom.

Brojni su pokusi potvrdili da namjerno izazvane pozitivne emocije nakon npr. provocirane anksioznosti poništavaju negativne (the undoing hypothesis), pa nije čudno da su ljudi koji imaju uspješne i skladne odnose zdraviji, otporniji na stres, brže se oporavljaju i dulje žive. Ljudi su najdruštvenija bića od svih društvenih životinja, pa im epidemiološke mjere poput zabrane okupljanja teško padaju zbog umanjivanja mogućnosti ostvarivanja prijateljstva, ljubavi, radosti i suradnje zbog čega ne mogu napuniti „baterije“ pozitivnim emocijama.

Gledati manje vijesti

Budući da ne možemo pobjeći od situacije u kojoj se nalazimo (pandemija COVID-19 je globalna, a ni za potrese ne možemo nikad biti sigurni kad će se i gdje dogoditi), jedan od najučinkovitijih načina za bolju regulaciju emocija je preusmjeravanje pozornosti: tako se smanjuje usredotočenost na negativne misli i strepnja za budućnost, piše universitas-portal.hr.

Umjesto pasivnosti i stalnog gledanja u zaslone i pametne telefone otiđimo u prirodu sami ili s prijateljem, slušajmo glazbu, pročitajmo knjigu. Izvrsni načini za bolju emocionalnu regulaciju su također promjena kognitivne procjene vlastite situacije (sagledavanje „šire slike“), distanciranje (npr. promatranje situacije iz perspektive treće osobe) i podešavanje emocionalnih odgovora, npr. kroz zdrav humor.

Ako nisu pretjerani, tjelovježba i povećana količina sna (napose REM sna, stadija u kojem se javljaju brzi pokreti očiju), također su dobri načini koji će povećati našu otpornost u ovo stresno vrijeme budući da smanjuju reaktivnost amigdala. Dodajmo i D vitamin u kapima ako prekomjerno boravimo u zatvorenim prostorima. I možda najvažnije od svega, vjerujmo da ćemo naći načina kako isplivati iz poteškoća te da dolaze bolja vremena.

O svemu navedenome i puno više možete pročitati u knjizi „Uvod u neuroznanost emocija i osjećaja“ (izdavač Naklada Ljevak, rujan 2020).

Foto: Pixabay