Sebičnost kao vrlina

Piše
x-ica tim

Aug 26, 2019

Kako ste je dosad definirali? Kao nešto dobro ili nešto loše? Jeste li odgajani tako da sebičnost smatrate manom ili pak vrlinom? Jesu li vam govorili da je Bog prvo sebi bradu stvorio ili su vam govorili da je žrtva put ka sreći?

Vjerujem da je riječ sebičnost omražena onima koji je pogrešno definiraju. Jednako tako vjerujem da postoje dvije vrste sebičnosti: egoizam i samosvijest (ljubav prema sebi). Ova prva vrsta sebičnosti – egoizam – znači da osoba sebi daje više slobode negoli ostalim ljudima, tj. upotrebljava dvostruka mjerila. Takve osobe karakterizira potraga za osobnim interesima, pri čemu ne uzimaju u obzir interese drugih i ne brinu o štetnosti vlastitog ponašanja prema drugim osobama. Takvu sebičnost apsolutno ne podržavam.

Ova druga vrsta sebičnosti zapravo je samosvijest. To je ljubav prema sebi, želja da se ostvare vlastiti snovi, želja da se živi život onako kako osoba to sama želi. Da slijedi svoje snove, svoje želje. No, ljudi često drugima zamjeraju samosvijest jer je poistovjećuju s egoizmom. Odsad pa nadalje pišem i govorim isključivo o drugoj vrsti sebičnosti, onoj koja ne šteti drugima. Egoizam je tema za neku drugu kolumnu.

Vjerujem da postoje dvije vrste ljudi. Oni sebični i oni koji to ne žele priznati. Svi smo mi sebični. Svi! Svi krećemo od sebe. Uvijek! Samo većina ljudi to ili ne želi priznati ili još nije shvatila o čemu je riječ, pa osuđuju one koji su toga svjesni i sukladno tome se ponašaju.

Evo pojašnjenja:

Kada želimo uraditi nešto za sebe, nešto što će nas ispuniti, usrećiti i pomoću čega ćemo biti u vortexu, ljudi će nam često reći da smo sebični. A, sada slijedi paradoks: vi primjerice želite ići u kino, a većina vaših prijatelja želi te večeri ići u kazalište. Jedan hoće na jedno mjesto, ali njih sedmoro želi ići na neko drugo mjesto. Vi ne želite u kazalište, nego radije sami odlazite u kino! I oni će vam reći kako ste vi sebični jer vi želite ići kamo vi želite, a ne tamo kamo oni žele!

Dakle, vi ste sebični jer želite ići kamo vi želite, a oni, NARAVNO, nisu sebični jer žele da idete kamo bi oni željeli?! E, da, i njih je više. Mora da su oni u pravu i da je njihova odluka bolja od vaše. No, nisu li i oni onda sebični? Zar oni ne žele da bude kako oni žele?

Evo, drugog primjera: postoje ljudi koji vole pričati o svojim problemima. Njih ne zanimaju rješenja, oni bi samo s vama vrlo rado pričali o problemima. Takvi ljudi vjeruju da imaju pravo drugima nametati svoje probleme. I, ako kojim slučajem vi ne želite sudjelovati u takvom razgovoru, vi ste sebični. Da, da, vas će prozvati sebičnima jer ne želite slušati o njihovim problemima, a oni nisu sebični što vam nameću svoje probleme. Shvaćate li? Zar i to nije sebičnost?

Dragi ljudi, svi smo mi duboko u sebi „sebični“! Svi imamo želje. Pa, sljedeći puta kada vam netko kaže da ste sebični jer radite nešto što vi želite, zastanite i zapitajte se, nije li ta osoba sebična u svojoj želji!? Ti si sebičan jer želiš kako ti hoćeš, a ja nisam sebičan jer bih htio da je kako ja hoću. Sve smo pogrešno razumjeli.

Prihvatimo da svi živimo subjektivno, percipirajući život iz vlastitog gledišta i da sve što radimo, radimo prvo radi sebe. Autor koji objavi knjigu objavi je za druge, ali prvo je zadovoljio svoj poriv i svoju želju da napiše knjigu. Majka Tereza, divna žena koja je toliko davala i činila drugima, radila je također i iz poriva da se ona osjeća bolje. Pomaganje drugima nju je činilo sretnom.

Majke se bezuvjetno daju svojoj djeci jer ih vole, ali i one tada imaju osjećaj zadovoljstva zbog osjećaja da su dobre mame. Uvijek sve kreće od nas samih. I to nije ništa loše. Ne dajte se uvući u uvjerenje da ste sebični ako vam je važno kako se vi osjećate. I drugima je isto važno kako se oni osjećaju, samo to nisu još shvatili. Vi sada jeste. Samosvijest znači voljeti sebe! Voljeti sebe znači shvatiti da je Izvor u vama!

Voljeti sebe znači voljeti Boga.