Danas obilježavamo blagdan Svih svetih

Piše
Mateo Galić

Nov 01, 2019

Blagdan Svih svetih, koji također nazivamo i Sisveti ili Sisvete (ili na latinskom Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je Rimokatoličke crkve, kojom se slave svi sveci, bez obzira jesu li već kanonizirani ili nisu.

Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje.

Spomen na sve svece počeo se slaviti od 4. stoljeća, a prvi su tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni u Antiohiji. Taj se običaj, naveden i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.), do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.

Papa Grgur IV. (731. – 741.) premjestio je blagdan Svih svetih na 1. studenoga, kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom Samhain, koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.

Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.

U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.

U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Tradicija je da se tog dana obilaze groblja, koja se ukrašavaju posebnim vijencima i paljenjem svijeća uz molitvu za mrtve. No, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog.

Osim u Katoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi.

On što je nedovoljno poznato jest činjenica da je blagdan Svih svetih posvećen, osim kanoniziranim svecima, i velikom broju onih koji nisu stavljeni ni na oltar, ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Neupadljivi, zaboravljeni ljudi, koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost – majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, ljudi svih zanimanja, svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče, jer to i jest prvi smisao posjeta grobovima.

Najrasprostranjeniji katolički običaj na blagdan Svih svetih je posjet grobovima preminulih članova obitelji i prijatelja, na kojima se stavlja cvijeće i pale se svijeće uz molitvu.

Španjolski su svećenici još 1748. dobili povlasticu da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise – jednu za koga god žele, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. godine proširio na cijelu Crkvu.

Najneobičnije običaje njeguju u Meksiku – dok većina svijeta taj blagdan štuje tiho, Meksiko se cijeli šareni, ali i buči zbog vatrometa i slavlja.

Taj blagdan, koji Meksikanci zovu Dia de los Muertos, obilježavaju dvodnevnim proslavama koji su kombinacija katoličke tradicije i predkolumbijske kulture. Prvi je dan posvećen malim anđelima (angelitos), odnosno umrloj djeci. Idućeg dana, koji se kod katolika obilježava kao Dušni dan, Meksikanci odaju počast i prisjećaju se odraslih pokojnika.

Uobičajeno je da se obitelji okupljaju na veselim svečanostima na lokalnim grobljima, gdje se izrađuju posebni raskošno uređeni mini-oltari. Održavaju se i parade s puno raskošnih vijenaca, sezonskog cvijeća i specifično urešenih jezivih figura kostura. Čitav dan Svih Svetih, kao i čitavu noć diljem Meksika se održavaju razne religijske ceremonije uz – vatromet!