O smrti i životu

Piše
x-ica tim

Jun 30, 2020

Većina ljudi ne voli i ne želi razmišljati o smrti. Ovdje pod riječju razmišljanje ne mislim na aktivno mišljenje o smrti, već na prihvaćanje prolaznosti života. Šteta!

Istinski žive oni koji znaju da će jednom doći kraj i oni koji su osvijestili da u jednom trenutku sve može biti gotovo. Ignoriranje činjenice da nas jednog dana neće biti i da će otići oni koje volimo može dovesti do žaljenja za propuštenim trenucima i onim što ste voljenima željeli i mogli reći. A, niste! Zato je potrebno osvijestiti što je ovozemaljski život, da on završava, i tek tada možete postati doista živi.

Osobno se ne plašim smrti jer ne vjerujem da ona predstavlja kraj, već jedan novi početak. Mojemu je miru pridonijela i knjiga ”Kod kuće s Bogom”, autora Nealea Donalda Walscha, u kojoj sam pročitala da se svima nama zapravo postavi pitanje želimo li se vratiti u ovozemaljski život.

Ovo, naravno, uopće ne mora biti istina, ali, po mome mišljenju, jest bit vjere. Ako i nije istina, meni služi. Meni je donijelo mir i gubitak straha od smrti. Zašto bih se plašila odlaska, kada ću se moći vratiti ako budem željela?! Prigrlila sam ovo kao istinu.

Gledala sam mnogo dokumentaraca o osobama koje su se vratile u ovaj život. Zanimljiv je odgovor većine – bilo im je divno na onoj strani. Kada osvijestite da će jednom doći kraj, posve drukčije gledate na život. Zahvaljujući toj spoznaji počinjete živjeti punim plućima i svaki trenutak gledate kao dar.

Više ništa i nikoga u svom životu ne doživljavate „zdravo za gotovo“, a posebno ne obitelj. Često im govorite da ih volite, grlite i ljubite jer znate da jednog dana nećete moći. Znam u nekim trenucima jako zagrliti mamu i tatu i reći u sebi:

„Ana, zapamti ovaj zagrljaj. Ana, ovog se zagrljaja prisjeti kada ih jednom ne bude. Ovo je zagrljaj za koji mnogi ljudi kažu da bi sve na svijetu dali da mogu još jednom zagrliti svoga roditelja. Ovo je zagrljaj koji ću preduhitriti, tako da mi ne nedostaje!“

Oni ne znaju što govorim u sebi. Sada će saznati čitajući ovu knjigu. Ali, ne moraju niti znati, jer taj zagrljaj moj je dar sebi. Isto radim sa svima koje volim. Ne dopuštam da život prođe mimo mene, a da svakoga dana onima koje volim ne pokažem koliko ih volim.

Osvijestite da vam se od jutra do popodne život može potpuno promijeniti, i to odlaskom voljene osobe. Zato iskoristite svaki životni trenutak. Promatrajte sunce, nebo, ljude, život… Udahnite i recite: „Dišem. Ja dišem!“ Gledajte i recite: „Ja gledam!“ Pjevajte i recite: „Ja pjevam! Živ sam!“ Volite i recite: „Ja volim!“

Osvijestite život!

Od danas slavite život – zagrlite svoje dijete, poljubite supružnika, recite roditeljima da ih volite, pošaljite poruku ili pismo, nazovite dragu osobu… Nije bitno što će ta osoba pomisliti i hoće li vas možda čak i pitati: „Što je s tobom? Što se događa?“ Poslije ćete objasniti, a prvo je upitajte: „Znaš li koliko te volim? Znaš li koliko si mi uljepšao život? Hvala ti za sve! Hvala ti!“

Osjetite emociju ljubavi i zahvalnosti. U tom trenutku osjetit ćete život. Da, to je život koji ćete osjetiti kada osvijestite da postoji i ono što nazivamo smrt. Emocije se pamte jer na njima se grade uspomene, koje su temelj života. Emocije su početak i kraj, alfa i omega.

Ne dopustite da žalite za bilo čim. Ne dopustite da doživite trenutak u kojem ćete se pitati zašto voljenima niste pokazali ljubav.

Dragi ljudi, živite život!

Plešite kao da nitko ne gleda, pjevajte kao da nitko ne sluša, živite život! Život nisu novi automobil, cipele, haljina ili kuća s bazenom. Sve je nebitno u odnosu na emocije. Život je onaj trenutak u kojem proživljavate emocije ljubavi.

I, zapamtite – u posljednjim trenucima svoga života nećete misliti o odjeći, cipelama, nakitu, kućama niti automobilima. Nećete misliti na ugovore niti poslove koje ste sklopili ili niste. Mislit ćete na svoje voljene. A, tada se nemojte pitati: „Zašto nisam onima koje volim rekao koliko ih volim?“. I, zato još danas mislite na neumitnu istinu, da dolazi sutra!

Živite život kako biste na kraju bili ponosni na sebe! Živite tako da oni koji su ostali za vama znaju koliko ste ih istinski voljeli.

Od srca vam želim da u zadnjim trenucima života kažete sebi: „Vrijedilo je!“

Komentari