Čuvajte se mišje groznice

Piše
Mateo Galić

Apr 11, 2017

Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom, poznata i kao “mišja groznica”, akutna je virusna bolest koja se manifestira vrućicom, krvarenjima i oštećenjem rada bubrega, a nerijetko zahtijeva i bolničko liječenje. S obzirom na sve veći broj oboljelih osoba neophodno je pridržavati se preporučenih mjera sprječavanja zaraze.

Premda je hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HGBS) poznata još od davnine kao bolest s različitim nazivima, interes za nju naglo je porastao u Korejskom ratu (1951. – 1954. godine) kada se pojavila u obliku velike epidemije i “pokosila” gotovo tri tisuće vojnika Ujedinjenih naroda.

Slična bolest s različitim kliničkim manifestacijama opisana je širom svijeta, pa se prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije od 1982. godine naziva jedinstvenim imenom. Radi se o akutnoj zoonozi endemskoj u Europi i Aziji od koje godišnje u svijetu oboli između 150 i 200 tisuća ljudi, s izraženom tendencijom porasta novooboljelih. Uzročnici HGBS-a su virusi Hantaan, Puumala, Dobrava i Seoul te spadaju u veliku porodicu Bunyaviridae i u rod Hantavirus, koji su ime dobili prema prvom izoliranom uzročniku ovog sindroma.

Rezervoar zaraze predstavljaju divlji mišoliki glodavci kod kojih virusi ne dovode do pojave simptoma, a svaki tip virusa u pravilu prenosi određena vrsta glodavca. Čovjek se zarazi udisanjem aerosola inficiranog njihovim izlučevinama (poput mokraće ili sline), pa je bolest zbog toga i dobila narodni naziv “mišja groznica”.

Do češćeg pobola obično dolazi u godinama velike brojnosti navedenih glodavaca (tzv. mišje godine) nakon prethodno blage zime, na što mogu utjecati razni klimatski, prehrambeni i dijelom nepoznati čimbenici. Bitno je naglasiti da se infekcija ne prenosi među ljudima. Do širenja među glodavcima i posljedične zaraze čovjeka dolazi bez posredovanja, ponajviše udisanjem kontaminiranog zraka, a rjeđe konzumacijom zaražene vode i hrane. Pod najvećim su rizikom izletnici, poljodjelci, lovci, osobe koje profesionalno ili iz drugih razloga borave u šumskim predjelima te vojnici.

Simptomi oboljelih od mišje groznice su vrućica, pojava krvarenja i zatajenje rada bubrega. Budući da efikasno cjepivo ne postoji, za sprječavanje HGBS-a treba se pridržavati određenih mjera za smanjenje i otklanjanje rizika:

• Izletnici bi prvenstveno trebali zaštiti svoju hranu i piće od glodavaca iz prirode te pokušati izbjeći izravno ležanje na šumskom tlu, unos vode iz neuređenih šumskih izvora i diranje uginulih šumskih životinja.
• plodove koji se jedu sirovi obavezno prije konzumacije operite u vodi.
• Osobe koje uz zgradu imaju drvarnice, ostave ili staje trebali bi obratiti pažnju na obvezatno pranje ruku nakon svake aktivnosti u tim priključim zgradama; također, pri njihovom eventualnom čišćenju treba maksimalno izbjegavati stvaranje prašine, budući da tlo i okolni predmeti mogu biti kontaminirani izlučevinama mišolikih glodavaca. To se može postići korištenjem lagane maske preko usta i nosa te vlažnim i opreznim čišćenjem.
• Sva hrana pohranjenja u smočnicama obavezno se mora čuvati od pristupa glodavaca.

Izvor: plivazdravlje.hr