Na današnji dan rođen je Mišo Kovač

Piše
Mateo Galić

Jul 16, 2017

Na današnji dan, 16. srpnja 1941. godine, u Šibeniku je rođen jedan od najpopularnijih i najprodavanijih hrvatskih pjevača, Mate Mišo Kovač.

Mišo Kovač je pjevač s najviše prodanih ploča i ostalih nosača zvuka zabavne glazbe u Hrvatskoj, ali i diljem bivše Jugoslavije. S više od 20 milijuna prodanih ploča tijekom 47-godišnje glazbene karijere, uz brojne glazbene i diskografske nagrade, jedan je od najpoznatijih i najkarizmatičnijih hrvatskih pjevača.

Počeo je obradama stranih uspješnica, da bi nastavio naglašeno emotivnim pjesmama uglavnom tipičnog mediteranskog, dalmatinskog melosa te suradnjom s klapama. Vrhunac popularnosti doživio je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, no i danas ima značajnu odanu publiku.

Premda glazbena kritika više cijeni njegove ranije i manje poznate radove, popularnost je stekao emotivnim i zabavnim melodijama, poput “Ostala si uvijek ista”, “Svi pjevaju ja ne čujem”, “Ako me ostaviš” i drugima.


Svojom popularnošću, karizmom, beskompromisnim i često osebujnim stavovima te uspjesima stekao je status hrvatske glazbene legende.

Rođen je u Šibeniku tijekom talijanske okupacije Dalmacije u Drugom svjetskom ratu kao drugo dijete Zrinke i Jakova Kovača. Rastao u obitelji s bratom Ratkom i sestrom Blankom. Kao dijete odrastao je na šibenskoj ulici u kojoj su u isto vrijeme živjeli i Vice Vukov i Arsen Dedić.

Kao mladić trenirao je nogomet kao vratar te je počeo braniti za juniorsku momčad HNK Šibenika, sanjajući o profesionalnoj nogometnoj karijeri u Hajduku. Bio je i navijač Hajduka, često putujući brodom iz Šibenika u Split.

Čuvši nastupe šibenskog pjevača Ljube Lučeva, šesnaestgodišnji Mišo polako odustaje od nogometa i posvećuje se glazbi. Slušao je tada popularne talijanske izvođače Luciana Tajolija, Tonyja Dellaga i Adriana Celentana te Amerikanca Johnnieja Raya.

Završio je srednju industrijsku školu, izučivši zanat tapetara. 1961. na natjecanju “Prvi glas Šibenika” podijelio je naslov najboljega s Mirkom Vukšićem, budućim gitaristom grupe Mi, a za nagradu je odabrao singl Elvisa Presleya.

Vojni rok u JNA odslužio je u Beogradu, gdje je subotama navečer pjevao zabavljajući ročnike i prijatelje. Sve što je naučio, po povratku u Šibenik, htio je pokazati rodnom gradu. Nakratko se priključio lokalnim sastavima, a u baru Hotela Marjan čuo ga je i Ivo Tijardović.

Kad su ugasle sezonske gaže, spakirao je kofere i vratio se u Beograd. Prve dvije noći proveo je na klupi u parku kod Jugoslavenskog dramskog pozorišta, a onda se u posuđenom smokingu pokušao izboriti za gažu. I uspio je. Nastupao je samo povremeno i želja da snimi ploču u Beogradu mu se činila nedostižnom.

Zato je otišao u Zagreb. Pero Gotovac, ondašnji direktor Jugotona, ponudio mu je prvi ugovor. Dobro primljena singlica s Mišinim prepjevom Raya Charlesa ‘I can’t stop loving you’ i na drugoj strani ‘Tu che sei di primavera’ odškrinula mu je vrata estrade.

Počeo je pjevati na festivalima, a uspjeh je došao 1969. na Vašem šlageru sezone s pjesmom Đorđa Novkovića ‘Više se nećeš vratiti’. Singl se prodao u više od 200.000 primjeraka, a zvijezda je bila rođena.

Pet puta je proglašavan pjevačem godine, a 1989. godine proglašen je za osobu godine u bivšoj Jugoslaviji. Okušao se i glumačkim vodama glumeći s Radom Šerbedžijom u filmu “Poslijepodne jednog fazana”.

Tri je puta izbjegao smrt, 1971. godine imao je prometnu nesreću, 1999. pokušao se ubiti, a 2011. godine imao je srčani udar.

Pokušaj samoubojstva bila je samo kulminacija nagomilane tuge i očaja zbog gubitka sina – objasnio je kasnije Mišo Kovač, koji se nakon relativno brzog oporavka vratio nastupima u velikom stilu.

Početkom rata u Hrvatskoj Mišo Kovač strastveno je počeo isticati svoje domoljublje, a u tom duhu odgojen je i njegov sin Edi. Kao 16-godišnjak Edi se prijavio u specijalnu postrojbu Hrvatske vojske Škorpioni. U proljeće 1992. godine stradao je pod čudnim okolnostima.

Nakon Edijeve smrti više me ne zanima život – često je ponavljao Mišo, a priznao je poslije i da se zbog sinove smrti počeo fizički i psihički ‘urušavati’.

Na tabletama je bila i Mišina supruga Anita, a nakon nekog vremena osvijestila se i sama sebi rekla da tako više ne ide. Brak se raspao, a priču o tome što se točno dogodilo njihovom sinu, pjevač nikad nije ispričao do kraja.

Od prve supruge Ljubice Komadine razveo se nakon četiri godine braka, te se godine 1973. vjenčao sa Splićankom Anitom Baturinom, Miss Jugoslavije, s kojom je 1975. godine dobio sina Edija, a dvije godine poslije i kći Ivanu. Supruga i njihovo dvoje djece pojavljuju se zajedno s njim u spotovima za pjesme “Ako me ostaviš” i “Malo mi je jedan život s tobom”.

Nakon smrti sina Edija, brak s Anitom se raspao te je kratkotrajno pokušao ostvariti ljubavnu vezu s 30 godina mlađom astrologinjom Silvijom Conte Calvi Marković. Nakon oporavka i povratka na scenu, nova Kovačeva životna pratilja postala je Lidija Pintarić, koju je upoznao 1998. i s kojom se i oženio te su i dalje u braku. Kovač je u više navrata naglasio svoju privrženost i zahvalnost Lidiji i važnost njihove veze i braka za njegov oporavak i povratak na scenu.

Komentari