Studentsko istraživanje odvelo ih u zatvor

Piše
Nikolina Oršulić

Nov 05, 2015

Dvije hrabre studentice zagrebačkog Pravnog fakulteta, Ana Krakan i Doroteja Jačmenica Pušenjak, osjećale su potrebu da pred kraj svog akademskog obrazovanja ostave nešto za sobom. Stoga su odlučile istražiti problem djece čiji su roditelji na izdržavanju zatvorske kazne, a svega toga ne bi bilo da, kako kažu, sudbina nije tu uplela svoje prste.

Nakon što je Doroteja pogledala emisiju Paralele gdje je bila zastupljena problematika djece čiji se roditelji nalaze na izdržavanju kazne zatvora, bio je dovoljan jedan telefonski poziv i sve je bilo dogovoreno – podići ćemo tu problematiku na razinu natječaja za Rektorovu nagradu. Sve što je uslijedilo nakon toga bilo je jedno izuzetno iskustvo koje će nam, vjerujemo, oblikovati daljnja karijerna usmjerenja.

Istraživanje ih je odvelo u tri različite penitencijarne ustanove – Zatvor u Zagrebu, Kaznionicu u Lepoglavi i Kaznionicu u Požegi – u kojima su intervjuirale 64 roditelja-zatvorenika. Želeći prikazati ovaj problem iz više perspektiva, provele su i anketu javnog mnijenja na 930 ispitanika, razgovarale sa stručnjacima različitih usmjerenja i organizirale radionice o ljudskim pravima s djecom osnovnoškolskog uzrasta.

Nastojale smo istraživanjem obuhvatiti problematiku ove specifične grupacije djece s više aspekata kako bi ponudile širu sliku zatečenog stanja. Istraživanjem je uključena životna situacija 123 djece. Zanimao nas je prije svega neposredan kontakt djeteta s roditeljem-zatvorenikom, kako ga ostvaruje, gdje, koliko često, u čijoj pratnji, na koji način, kakav je sadržaj posjete, i slično. Nismo se nikako htjele pomiriti s konstatacijama kako interes pravnika prestaje nakon odlaska roditelja-zatvorenika u zatvor. Razdoblje koje slijedi nakon izricanja kazne zatvora posve je novo polje interesa i izazova, kako za socijalne radnike, psihologe te ine stručnjake, tako i za pravnike.

Pozitivni pomaci

Unatoč humanim naporima da se raznim zakonima, konvencijama i strategijama zaštiti socijalno ranjive skupine, djeca čiji su roditelji na izdržavanju kazne spadaju u skupinu koja nekako ostaje u pozadini. Sudeći prema literaturi koju su iscrpno proučile i razgovorima sa stručnjacima, na Zapadu je došlo do pozitivnih pomaka, a i Hrvatska je započela svoj rad na inkorporiranju inozemnih teorijskih zasada i prakse u domaći kaznenopravni i obiteljskopravni sustav.

Nikako ne možemo konstatirati da je sadašnja praksa viđanja djeteta s roditeljem-zatvorenikom nehumana. Pomaci su vidljivi, ne u mjeri u kojoj su zamjetni u inozemstvu, ali krećemo se svakako prema naprijed.

Uprava za zatvorski sustav, Ured pravobraniteljice za djecu, udruga RODA, ali i mnogi drugi, ulažu svoje vrijeme i posao u promicanje delikatnog položaja ove djece. Opremaju se i uređuju prostorije za posjete djece, organiziraju prigodna događanja za djecu s roditeljima-zatvorenicima, provodi se educiranje roditelja-zatvorenika, objavljuju se radovi i održavaju skupovi. Svi uključeni teže unaprijeđenju položaja ove djece i stvaranju pozitivnog iskustva pri posjetu roditelju-zatvoreniku.

Razgovori u zatvoru

Razgovori unutar zidina zatvora i kaznionica bili su potpuno novo iskustvo za Doroteju i Anu te su ostavili veliki utisak na njih.

 Susrele smo se zaista s različitim profilima ljudi, s različitim životnim pričama, različitim potrebama, različitim uzrocima njihova izdržavanja kazne zatvora, ali s istim interesom – dobrobiti njihove djece. Naš osnovni cilj je bio pristupiti zatvorenicima prvenstveno kao roditeljima, ne obazirući se na „zatvorske aspekte“. Roditelji-zatvorenici su takav naš pristup nagradili iscrpnim izvještajima i pričama, te pozitivnim povratnim informacijama. Odaziv je bio i više no zadovoljavajući, ali materijal i informacije s kojima smo raspolagale je bio neočekivano velik. Ljudi su nam se maksimalno otvorili, bilo je i suza i smijeha, utjehe i povjeravanja.

Unatoč rešetkama, roditelj je roditelj

Posebno ih se dojmila svjest roditelja-zatvorenika o položaju njihove djece i briga koju za njih iskazuju. Oni žele pričati, žele pomoći, žele raditi na sebi kako bi bili bolji roditelji.

Tako vrijedi spomenuti jednog oca-zatvorenika iz Kaznionice u Lepoglavi koji, unatoč tome što je u kaznionici, ne prestaje raditi na unaprijeđenju svojih roditeljskih kompetencija samoinicijativno čitajući stručnu literaturu, sudjelujući u programima i na sastancima roditelja-zatvorenika u okviru konkretne ustanove. Dijete ima pravo na dobrog roditelja neovisno gdje se on nalazio.

Odaziv roditelja-zatvorenika na programe poticanja roditeljskih kompetencija zatvorenika je gotovo apsolutan. Mlade pravnice Doroteja i Ana apeliraju na što redovitije i dugotrajnije provođenje takvih programa. U svom istraživanju posebnu su pažnju posvetile i prostorijama za posjete djece jer one imaju veliki značaj u oblikovanju djetetova iskustva i prilagodbu novonastaloj životnoj situaciji, ali i djeci rođenoj u zatvoru.

Je li novorođenom djetetu mjesto u zatvoru?

Prema sadašnjem zakonodavnom rješenju, dijete rođeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora majke, može ostati s majkom-zatvorenicom do navršene treće godine života. No, pitanje boravka novorođenog djeteta u zatvoru podiže mnogo prašine. Ana i Doroteja naišle su na mnoga razilaženja i prijepore kako u stručnoj, tako i u laičkoj javnosti.

Važno je reći kako majka u djetetovim prvim godinama života ima odlučan utjecaj na razvoj djeteta, pa je iz tih razloga bitno djelovati na izgradnji prostornih kapaciteta i njihovu opremanju potrebnim resursima kako bi svako dijete raslo u okruženju primjerenom najranijoj fazi djetinjstva.

Kako bi to što bolje funkcioniralo, potrebno je educiranje djelatnika penitencijarnih ustanova kako bi razvili socijalne, pedagoške i komunikacijske vještine u radu s djecom s kojom dolaze u neposredan dodir.

Neprihvatljiv medijski tretman

Mediji ponekad nisu svjesni razorne moći koju njihovo izvještavanje ima na socijalno najranivije skupine. Ana i Doroteja smatraju da mediji pri izvještavaju ne vode računa o djeci.

Uočile smo neprihvatljiv medijski tretman ove djece i neprimjerenu kvalitetu zaštite njihove privatnosti, časti, ugleda, dostojanstva i najboljeg interesa djeteta prilikom medijskog izvještavanja. Redovito se prvenstvo pridaje donošenju ‘krvi na novinski papir’ pred zaštitom djeteta kao punopravnog subjekta sa svim pravima.

Razmjeri požrtvovnosti, marljivosti i truda koji su ove dvije studentice uložile u višemjesečno istraživanje su zapanjujući, stoga ne čudi što su za svoje djelo osvojile Rektorovu nagradu, a njihov rad proglašen je jednim od najboljih studentskih radova u prethodnoj akademskoj godini. No, nadaju se da neće na tome stati.

Želimo vjerovati kako će se na naš rad nadovezati inicijative drugih ljudi, udruga, organizacija i institucija, jer samo zajedničkim skladnim djelovanjem možemo potaknuti stvarne promjene nuđenjem dobro razrađenih potencijalnih rješenja aktualnih problema. Svjesne smo realnih mogućnosti i činjenice da se ništa ne mijenja preko noći. Ono što je važno jest penjati se prema boljem, težiti kvalitetnijem oživotvorenju prava ove djece i poticati sadržajnost njihova životnog okruženja. Želimo evoluciju, ne revoluciju. Samo na taj način, zajedničkim naporima, možemo dosegnuti najviše standarde najboljeg interesa svakog djeteta, zaključile su Ana i Doroteja.

Svi rezultati istraživanja dostupni su u objavljenoj verziji njihova rada pod nazivom  DJECA U SJENI: OD MARGINALIZACIJE DO AKTUALIZACIJE – Društveni i pravni položaj djece čiji su roditelji na izdržavanju kazne zatvora.