I mi svoje kečere imamo!

Piše
Jelena Prpoš

svibnja 25, 2016

Iako na prvu ovaj sport izgleda izrazito nasilo, borbe kečera su iscenirane, imaju planirani završetak, a svi potezi profesionalnih hrvača izvode se tako da se protivnika zaštiti i ne povrijedi. U ovoj glumačko-borilačkoj priči, svjedoče junaci iste, najvažnije su tri stvari. Fleksibilnost, kreativnost i snaga.

Ozljeda nema zato što se mi dobro pripremimo. Ako bi netko išao nespreman u ring onda bi se vrlo vjerojatno i ozlijedio. Mi ne dopuštamo takve stvari. Tek osoba koja se dobro pripremi može ući u ring.

Bojan Subanović koji nam je pojasnio ovaj najvažniji uvjet za ulazak u ring tek je jedan od prvih hrvatskih kečera kojeg vodi ljubav prema ovom sportu i želja za animiranjem publike. Veliku popularnost poput onih američkih još ne uživaju jer je ovaj sport u Hrvatskoj tek u svojim začecima.

U Hrvatskoj je priča s publikom i ringom počela 2005 .godine. Prve kečere smo gledali još kao djeca na TV-u. Zatim smo igrali razne video igice da bi se na kraju i sami okušali u ringu, govori jedan od začetnika Antonio Ilić.

U početku ih je bilo tek dvoje. No, ubrzo se društvo hrvatskih kečera proširilo te su se u njihove mlade živote uvukle svakodnevne akrobacije, borbe i naporni treninzi. Treniraju dva puta tjedno, a prije samih nastupa i intenzivnije. Sve ovisi o tome koliko tko brzo uči te koliko je spretan i okretan u ringu.

Moj omiljeni potez je suplex, potez bacanje iza leđa. Klasičan početak meča je klinč, udarac u trbuh i bodyslam. To je kada borac borca diže na ramena i zabija ga u ring.

A na nastupima tek slijedi pravi show. Naime, tada dobro uvježbane poteze začine i atraktivni kostimi hrvača. Dečki vole jarke boje, tetovaže, razne opake maske, a kako se šale, nekada uskoče i u tajice.

Duga kosa mi nije samo imidž već mi daje i moć, hvali se jedan od boraca.

Uz prepoznatljiv imidž, ovi su se mladići na svjetski poznate kečere ugledali i kada je riječ o odabiru imena pod kojim nastupaju.

Moje umjetničko ime je Dario Cena, od osnovne škole me tako zovu, po mojem najdražem hravču Ceni. Uzeo sam svoje ime i njegovo prezime.

Kroz ime, lik i poteze u ringu ovi profesionalni hrvači nastoje publici prikazati svoj karakter. Time ovaj sport mnoge podsjeća na kazališnu predstavu. A zato ga i vole. Prvenstevno jer je to gluma. I to ona dobro uvježbana s kaskaderskim elementima. Dobro to znaju i dame koje su se i same okušale u ovoj avanturi.

Cure nekad znaju biti i bolje. Što se tiče fleksiblinih poteza, one koje su trenirale ples imaju puno veće prednosti pred nekim tko je ogroman i težak, pojasnila nam je Suzana.

Zato se ovi momci nadaju da će se njihovim jakim snagama uskoro pridružiti i veći broj dama. No njihove želje ne staju samo na tome. Rado bi ovo društvo da imaju novi ring. Konopi im i nisu profesionalni, a prostor u kojem treniraju ima nizak plafon pa im to otežava skakanje s konopa i dodatne vratolomije.