Kada ljubav nije ljubav

Piše
Petra Haleš

Feb 04, 2021

Zaljubljenost mijenja našu uobičajenu moždanu kemiju. Naš je mozak tada pod utjecajem koktela hormona i stvara neuronske veze tipične za stanje zaljubljenosti koje traje od 6 mjeseci do 3 godine, ovisno o osobi i uvjetima života. Sve nezdrave stvari u vezi uglavnom počinju NAKON tog razdoblja jer smo u tom razdoblju “drogirani” moždanom kemijom pa neke partnerove osobine previdimo. A i puno smo tolerantniji – opet zahvaljujući moždanoj kemiji.

Dakle, zaljubljenost jest droga u pravom smislu te riječi i utoliko djelujemo pod njezinim utjecajem. Da, hormoni utječu na naše ponašanje, međutim, i naša vlastita slika o sebi igra značajnu ulogu. Barem bi trebala. U slučaju emotivno zrele žene, ona bi trebala biti presudna.

Naprosto fascinira koliko je ženski rod u stanju sam sebe zavaravati kad se radi o ljubavi. One će sve prije nego priznati da ju muškarac u kojeg je zaljubljena ne voli i/li ne poštuje. Ma koliko inteligentne i/li obrazovane bile, sklone su naglo oboliti od lobotomije. Primjera iz života je masu.
Ono kad joj brani da se druži sa svojim prijateljima pa ih ona zaista i prestane viđati.
Ono kad ju ne podržava u životnim izborima.
Ono kad ju kritizira i vrijeđa, a ona sretna jer ju ne tuče.
Ono kad su njezini roditelji luđaci, a njegovi sveci.
Ono kad ona potroši dobar komad života u vezi s oženjenim muškarcem koji se nikada neće rastati. I obično svi to vide osim nje.
Ono kad si nađe prvog frajera na kojeg je naletila jer je “išta bolje nego ništa”. Uglavnom podsvjesno.
Ono kad joj je jednom već razbio glavu, a ona se vratila po još.
(Ono kad žena jednostavno ne drži do sebe. Točka.)

U životu često griješimo iz neznanja, a ako je neznanje još potpomognuto nemanjem ideje o samopoštovanju, često je rezultat zlostavljanje. Zlostavljanje nije samo masnica pod okom ili izbijeni zubi. Zlostavljanje može biti seksualno, psihološko (vrijeđanje, omalovažavanje) i financijsko (uskraćivanje financijskih sredstava na bilo koji način). A i zanemarivanje je također oblik zlostavljanja!!

Što je uopće zdrava veza? Kako se drži do sebe u vezi? Prvo, tri su stvari bez koje niti jedna zdrava veza ne može opstati, a to su: komunikacija, povjerenje i poštovanje. Tvoja veza bi trebala biti tvoje sretno mjesto, tvoje utočište kojem se vraćaš kada stvari ne idu baš najbolje, a i kad idu najbolje pa se imaš s kim veseliti. I najzdravija veza će nekada imati nezdrave elemente: svađe, nerazumijevanja, povređivanje osjećaja, loša komunikacija…itd. ALI veza NIKAKO ne bi trebala biti IZVOR jada, tuge i frustracije, a kamoli nasilja bilo koje vrste.

Kada bi ti se trebale upaliti crvene lampice:

1. Kada partner kontrolira tvoje odluke: obitelj i prijatelje s kojima se viđaš, odjeća koju nosiš, knjige koje čitaš. To je zlostavljanje.
2. Kada te tjera na aktivnosti zbog kojih se osjećaš nelagodno: seksualne aktivnosti ili aktivnosti bilo koje druge vrste. Također, ako te tjera da se osjećaš loše zbog seksualnih aktivnosti ili osjećaja.
3. Kada viče, izderava se i otresa se na tebe.
4. Kada ti prijeti na bilo koji način ili te zastrašuje.
5. Kada već ima vezu ili još gore, brak, a s tobom se želi viđati tajno. I obično ima neki “dobar” razlog zašto je to ok.
6. Kada ti uskraćuje razumijevanje, seks ili financije. I to ne zato jer je zaista onemogućen.

Da parafraziramo Tolstoja: svaka sretna veza je sretna na isti način, a svaka nesretna je nesretna na svoj način. Život je jedan i nemoj trošiti mladost na kretena koji to nije zaslužio. Bolje biti kvalitetno sam, nego u nekvalitetnom odnosu. Najveći paradoks života je da zdrava veza dođe upravo onda kada volimo i poštujemo sebe toliko da nam je najdraže društvo ono vlastito. I nema iznimke ovom paradoksu, nemoj izgubiti najbolje godine misleći da si ti ta iznimka.

Ljubav prema samome sebi se uči, nitko se nije rodio s tim znanjem. Također, većina nije imala tu sreću da su ih tome podučili roditelji. No ni to nije razlog za odustajanje od voljenja sebe. Ima ona jedna poznata Oscara Wilde-a koja kaže da je ljubav prema samome sebi početak doživotne romanse. I jest. Jedino dvije osobe koje drže do sebe mogu ostvariti kvalitetan odnos, ostalo su sve bučkuriši. Nažalost, bučkuriši su puno  češći nego zdravi odnosi pa nemojmo pasti u zamku mišljenja da je nešto dobro (i normalno) ako je često i uobičajeno. Jer nije. Jer poanta odnosa je rast, ništa drugo i ništa treće.