Na današnji dan rođena je Majka Terezija
Piše
Prika Vican
Na današnji dan, 27. kolovoza 1910. godine, u Skoplju, rođena je časna sestra, Agnes Gonxha Bojaxhiu, Majka Terezija.
Blažena Majka Terezija, časna sestra albanskog podrijetla i indijskog državljanstva osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u indijskoj Kalkuti 1950. godine. Više od 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima. Misionarke ljubavi od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta.
Od 1970. godine, međunarodno je prepoznata kao humanitarka i pomoćnica siromašnih i nemoćnih. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979., te mnogih drugih međunarodnih nagrada, među kojima se ističu najviše indijsko civilno odličje Bharat ratna iz 1980. za njen humanitarni rad, počasno državljanstvo SAD-a, Nagrada Albert Schweizer i druge.
Misionarke ljubavi nastavljaju pomagati siromašnima i potrebnima širom svijeta pa tako djeluju i u Hrvatskoj. Majka Terezija više puta boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. godine. Župnik njene župe u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik Franjo Jambreković, koji je na nju imao veliki utjecaj.
19. srpnja 1990. godine skupština grada Zagreba proglasila ju je počasnom građankom grada Zagreba.
Majka Terezija, pravim imenom Agnes Gonxha Bojaxhiu, rođena je u Skoplju u albanskoj katoličkoj obitelji. Njezino srednje ime Gonxha potječe od albanske riječi gonxhe što znači pupoljak.
Iako je rođena 26. kolovoza, osobno je smatrala 27. kolovoz svojim rođendanom, jer je na taj dan krštena.
Kada se rodila 1910., Skoplje je bilo u Osmanskom Carstvu. Išla je u osnovnu školu u kojoj se podučavalo na albanskom jeziku, a zatim je pohađala gimnaziju, gdje se podučavalo na srpskom jeziku. U ranim godinama bila je oduševljena pričama o životu misionara, a do 12 godina bila je uvjerena da se treba posvetiti vjerskom životu.
S 18 godina odlučila je posvetiti život službi Bogu i ušla u katolički red irskih sestara, specijaliziran za misije u Bengalu u Indiji. Do kraja života više nije vidjela majku i sestru.
1929. godine stigla je u Indiju. 24. svibnja 1931. položila je svoje prve redovničke zavjete i tada uzima redovničko ime Terezija, po sv. Tereziji iz Lisieuxa (Mala Terezija), zaštitnici misionara.
Voljela je raditi u školi i sve više je razmišljala kako pomoći siromašnima u Kalkuti. Grad je pogodila teška glad 1943., te oružani sukob između hinduista i muslimana 1946. godine.
Nekoliko godina poučavala je u jednoj školi u Kalkuti, a 1946. primila je poziv unutar poziva, kako ga je sama nazvala, napustila školu i počela djelovanje među siromašnima, bolesnima i umirućima.
Počela je misionarski rad sa siromašnima 1948. godine, zamijenivši svoju tradicionalnu redovničku haljinu s jednostavnim bijelim pamučnim sarijem ukrašenim plavim obrubom. Dobila je indijsko državljanstvo i otputovala izvan Kalkute u predgrađe i brinula se za ljude u potrebi.
Terezija je napisala u svoj dnevnik, da joj je prva godina bila ispunjena teškoćama. Nije imala prihoda, prosila je za hranu i potrepštine. Prvih nekoliko mjeseci, suočila se sa samoćom i napasti da se vrati u udobnost samostana.
7. listopada 1950. dobila je dozvolu iz Vatikana za osnivanje redovničke zajednice na području biskupije, što je bio početak kasnije redovničke zajednice Misionarki ljubavi. Misija je prema njenim vlastitim riječima bila briga za: gladne, gole, beskućnike, osakaćene, slijepe, gubavce, sve one ljude koji se osjećaju neželjenima, nevoljenima, zanemarenima od društva i koji su postali teret društvu.
Redovnička zajednica počela je rad s 13 redovnica u Kalkuti, a danas ima više od 4000 redovnica i dobrotvorne centre širom svijeta. Brinu se za izbjeglice, slijepe, oboljele od side, invalide, alkoholičare, siromašne, beskućnike, ali i žrtve poplava, epidemija i gladi.
Majka Terezija otvorila je prvi Dom za umiruće 1952. godine u prostoru dobivenom od grada Kalkute. Uz pomoć indijskih dužnosnika napušteni hinduistički hram, pretvoren je u besplatni hospicij za siromašne. Ona ga je nazvala Dom čista srca. U tom hospiciju bili su neizlječivi bolesnici, kojima je pružena medicinska skrb i prilika da preminu dostojanstveno, a ne napušteni na ulici.
Uskoro je Majka Terezija otvorila dom Shanti Nagar (Grad mira) za one koji pate od gubavosti. Misionarke ljubavi uspostavile su niz domova u Kalkuti, gdje su dijelile lijekove, zavoje i hranu.
1955. godine., otvoren je dom Nirmala Shishu Bhavan (Dječji dom Bezgrješnog Srca), kao utočište za siročad i mlade beskućnike.
Muški ogranak redovničke zajednice osnovan je 1963., a kontemplativni ogranak redovnica 1976. godine. Pridružili su se i brojni vjernici laici. Na zahtjev brojnih svećenika, Majka Terezija osnovala je 1981., Pokret za svećenike Corpus Christi (Tijelo Kristovo), a 1984. godine osnovala je s franjevcem Josipom Langfordom redovničku zajednicu za svećenike.
Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od 100 država. Više puta posjetila je i Hrvatsku.
Umrla je u Kalkuti, 05. rujna 1997. godine. Pokopana je uz državne počasti odobrene od indijske Vlade.
Majka Terezija bila je prema anketama Gallupa vrlo cijenjena u SAD-u, a 1999. godine bila je rangirana kao najcjenjenija osoba 20. stoljeća, po anketi u SAD-u.
U spomen na Majku Tereziju otvoreno je nekoliko muzeja. Također je nekoliko crkvi i župa nazvano po njoj, poput crkve bl. Majke Terezije u Koprivnici.
Po Majci Tereziji imenovane su ceste, a Indijske željeznice uvele su i novi vlak Majka Express, nazvan po Majci Tereziji.
Izvor: Wikipedija, Blažena Majka Terezija