Stjepan Večković – Gajde

Piše
x-ica tim

Oct 11, 2018

Prije nekih dvanaestak godina Stjepan Večković danas poznat kao svestrani umjetnik, multi instrumentalista na 30-ak tradicionalnih glazbala, vrsni glazbenik i solista Ansambla LADO nije mogao niti slutiti da će mu jednoga dana, prastara, gotovo zaboravljena glazbala, postati životna preokupacija.

Za čitatelje naše x–ice Stjepan je za prvu priču iz čudesnog svijeta starih, hrvatskih, tradicijskih glazbala odabrao… 

GAJDE

Mi u Lijepoj našoj imamo gajde, dude, dalmatinski, istarski, ovakav i onakav mih… diple itd. I sve su to glazbala s mješinama, a takva glazbala su, ne samo u našoj tradiciji, već i u ukupnoj ljudskoj povijesti izuzetno stara.

„Službeni“  podaci govore o najmanje pet tisuća godina starosti, a moja je procjena da je riječ o sedam do deset tisuća godina. No, posebno je zanimljivo da upravo mi, na ovim našim prostorima, imamo baš tu najstariju varijantu – hercegovački mih, odnosno, gajde koje su daleko starije od onih za koje se vjerovalo da su ih izmislili Irci ili Škoti! 

OD ČEGA SE SASTOJE GAJDE?

Gajde su glazbalo koje se sastoji od štavljene kozje mješine, te svirale (gajdunice), naška, roga, dulca i trubnja (bordun, burdon, prdaljka) koji su izrađeni od drveta.

Unutar gajdi, u svirali (gajdunici) i trubnju nalaze se piskovi s jednostrukim udarnim jezičkom, izrađeni od trstike ili bazge. U svirali (gajdunici) nalaze se dva piska, što je tipično za sva starohrvatska glazbala s mješinom, osim duda koje u svirali imaju čak tri ili četiri piska. U trubnju ili bordunu nalazi se jedan pisak koji daje osnovni, duboki ton gajdi. Drveni dijelovi često su ukrašavani kositrom.

Gajde se najčešće izrađuju u E tonalitetu (iznimno u D ili F tonalitetu). Tonovi koji mogu biti izvedeni na gajdama E tonaliteta su: duboki ležeći ton E (bordun), osnovni ton E i kvarta H (desna, prateća strana gajdunice), te tonovi E, Fis, Gis, A, H i Cis (lijeva, melodijska strana gajdunice).

KAKO SE SVIRAJU GAJDE?

Gajde sviramo tako da kroz dulac upuhujemo zrak u mješinu koja se drži pod lijevom rukom i pritišće. Trubanj se prebaci preko lijevog ramena, a obje se ruke koriste za sviranje na gajdunici. Svirka na gajdama je najčešće razigrana i vesela, a uz gajde se često i pjevalo. Nekada se nisu mogli zamisliti svatovi ili bilo kakvo drugo veselje bez gajdaša.

TIPOVI GAJDI U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj postoje dva tipa gajdi: slavonske i baranjske. Naizgled su to dva potpuno ista glazbala, međutim postoje razlike u izradi nekih dijelova (prvenstveno roga), te u tehnici sviranja. Dakle, gajde su vrlo staro glazbalo koje se nekada sviralo širom Baranje, Slavonije te u istočnijim dijelovima Posavine i Podravine.