Zagrebački put korejskih vještina

Piše
Lovorka Ibrić

Jun 06, 2015

Naziv ove vještine u prijevodu  znači „put tradicionalnih korejskih borilačkih vještina“, a udarci, rad u parteru, poluge, akrobatika te rad s tradicionalnim korejskim oružjem samo su neke od formi koje polaznici treninga mogu očekivati.

Voditelji ove sveobuhvatne vještine,  32-ogodišnji menadžer i savjetnik, Matija Brlek i 33-ogodišnji event menadžer, Ivan Mikulandrić, zaljubili su se u „Kuk Sul“ kada su ga počeli trenirati, a usporedno s treninzima rasla je i fascinacija prema korejskoj kulturi.

Ivan Mikulandrić opisuje nam kako je ušao u svijet Kuk Sula.

Kuk Sulom samo se počeo baviti 1998. godine pod trenerskom palicom profesora Gordana Krajačića koji je izučavao Kuk Sul Won do 2003. godine. Profesor se kasnije posvetio razvijanju Instinktivne samoobrane i postepeno prepuštao vođenje kluba Matiji i meni. Sa željom da ljudima približimo Kuk Sul te tradiciju i kulturu drevne Koreje, 2009. godine osnovali smo udrugu za proučavanje korejske kulture i tradicionalnih korejskih borilačkih vještina „Kuk Sul Do Zagreb“.

Matija Brlek rekao nam je kako je išao njegov put od Kuk Sool Wona do Kuk Sul Doa.

Kuk Sulom se bavim 13 godina, od kojih sam prve dvije vježbao Kuk Sool Won, odnosno vještinu pod drugom asocijacijom pa su se i tehnike donekle razlikovale. Nakon te dvije godine klub mijenja asocijaciju i  glavnog majstora u Koreji, počinjemo trenirati Kuk Sul Do, a klub mijenja ime u „Kuk Sul Do Croatia“.

Ivan napominje kako Kuk Sul Do pokriva cijeli spektar svih azijskih borilačkih vještina i tehnika te načina kondicioniranja tijela kao i umnog razvoja i treninga s oružjem. Baš kao i vještine koje su tijekom tisućljetne tradicije prošle kroz Koreju.

Kuk Sul Do je borilačka vještina nastala iz tri grupacije korejskih borilačkih vještina: Sah Do Mu Sul – plemenske i obiteljske borilačke vještine, Bool Kyo Mu Sul – budističke borilačke vještine, Koong Joong Mu Sul – vještine korejske kraljevske vojske.

Ukratko, plemenske ili obiteljske vještine razvile su se i iz drevnih razdoblja, kada je osnovno društveno uređenje bilo pleme i obitelj i naravno zbog čestih napada morale su se formirati grupe mladih ratnika koji su trenirali borilačke umjetnosti sa svrhom zaštite svog plemena. Ti su se ratnici nazivali MO SA ili MU SA, ispričao nam je Ivan te dodao kako su se budističke borilačke vještine počele razvijati dolaskom budizma u Koreju, odnosno od tada se prate.

Svećenici u budističkim hramovima su razvijali borilačke vještine kako bi održali zdravlje i fizičku snagu te da bi se mogli obraniti od raznih napadača, a da ih pri tome ne moraju ubiti. Iz tog dijela vještina potječu na primjer specijalne vježbe disanja, sistemi meditacije, trening borilačkih tehnika bez i sa oružjem, koje prakticiramo i mi danas.

I posljednje, vještine kraljevske vojske potječu iz ranga plemstva, kada su svi na višim pozicijama imali svoje privatne vojske i tjelohranitelje koji su prakticirali borilačke vještine, koje danas zovemo kraljevskim, objasnio nam je Ivan.

Ove vještine su doprinijele razvoju tehnika s malim (sakrivenim) oružjima kao što su noževi, noževi za bacanje, lepeze, skrivene igle, kratki mačevi. Također su razvili specijalne tehnike poluga i bliske borbe te udaraca i pritisaka u vitalne točke – tehnike koje su se izvodile u bliskoj borbi, u tišini, kratke, brze i učinkovite. Mogli bismo reći, oni su bili tadašnje specijalne postrojbe.

Zbog svega navedenog Matija dodaje kako na svakom treningu rade podjednako na fizičkoj izdržljivosti tijela istezanjem, vježbama snage, tehnikama zahvata, vježbama disanja te da se rezultati mogu vrlo brzo primijetiti. Gipkost, snaga i aerobna izdržljivost su samo neki od bonusa koje polaznici poklanjaju svom tijelu.

S jedne strane malo „odmaramo mozak“, no s druge strane, „treniramo“ taj naš mozak svakom novom tehnikom koju učimo, pokretom kojeg želimo poboljšati, serijom udaraca koje želimo zapamtiti. Bez obzira je li ta misao pozitivna ili negativna, stresna ili ne, tih sat i pola ne razmišljaš o tome, nego vježbaš.

Cilj nam je svakim konceptom treninga naše polaznike poticati, zapravo „izazivati“ da daju svoj maksimum. I fizički i mentalno, odnosno teoretski kroz sva znanja o vještini koja uče. I mogu reći da svaki član kluba uvijek i pokaže svoj maksimum.

Budući da je „KSD Zagreb“ jedini ovakav klub u Hrvatskoj i regiji, službenih natjecanja nema, no polaznici svaku sezonu polažu za viši pojas prema zadanom programu koji pokazuje sva njihova usvojena znanja i tehnike. Voditelji su najsretniji kada je polaznik svjestan koliko je i kako nešto naučio i savladao jer je to potvrda da se uloženi trud isplatio i da mogu podići svoja očekivanja.

Ivanu su tehnike s oružjem najdraži dio vještine jer na treningu koriste replike tradicionalnog korejskog oružja, kao što su: dugi, srednji i kratki štap, mač i nož. Viši pojasevi rade i s kopljem, nunčakama (itan-bong), štapom za hodanje i lepezom, te praktičnim zamjenama iz svakodnevnice. Treninzi u prirodi su Matiji najdraži jer kaže kako uvjeti nisu kontrolirani kao u dvorani te se svi moraju suočiti i s većim, ali i drugačijim izazovima na koje primjenjuju dosadašnje stečeno iskustvo.

„KSD“ može trenirati svatko, a kada se na treningu okupi veći broj polaznika, tada ih Ivan i Matija podijele u grupe kako bi imali što kvalitetniji pristup. Trening se održava dva puta tjedno, u trajanju od 1,5 sata, a cijena mjesečne članarine je 200 kn. Tijekom ljeta dodaju se dodatni termini kada se vježba u prirodi.  Ne morate biti zaljubljenik u korejsku kulturu da bi trenirali „Kuk Sul Do“, već trebate voljeti ono što naziv u suštini znači, „put vještina“; za zdraviji duh i tijelo.