Dan kad je Dražen Petrović rekao – Ne!!!

Piše
Vedran Mikulić

Apr 09, 2020

U trećoj i odlučujućoj utakmici doigravanja jugoslavenskog košarkaškog prvenstva između Šibenke i  Sarajevske Bosne, Dražen Petrović je nakon prekršaja dosuđenog u posljednjoj sekundi utakmice, gađao slobodna bacanja i oba puta pogodio. Semafor je pokazao 83-82 za domaćine, ali pobjeda je Šibenčanima oduzeta i postala prvorazredni politički problem tog proljeća 1983. godine, prenosi sportska.revija.hr.

Klub koji je iznjedrio Dražena Petrovića, klub koji je svojevremeno pokazao i dokazao kako i mali mogu biti veliki i najveći, dio je najljepše hrvatske sportske povijesti. Šibenka se na sceni pojavila kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina. Igrao je za Šibenku u poznim danima karijere i jedan od najvećih košarkaša s ovih prostora, Zoran Slavnić, branič koji je mogao driblati i čuvati loptu duže nego što trajali govori po mjestima koje su dočekivale tadašnju štafetu.

Slavnić je zavolio Šibenik i ostao u klubu kao trener i uveo u igru jednog malog čupavog, tek kad mu je bilo 15 godina. Bio je to Dražen Petrović , silni talent koji je u dvorani pod Baldekinom vježbao kad u dvorani ne bi bilo nikoga, dan, noć, noć dan. Slavnić je bio vizionar, znao je da je to – to!

Ali, imala je Šibenka još sjajnih igrača, pa nije mogao sam Dražen Petrović voditi klub do dva finala Kupa Radivoja Koraća, u oba nesretno poraženi od franucuskog Limogesa, bili su tu Macura, Marelja, Šarić, Jarić, a publika je bila oličenje brazilsko-argentinsko-čileansko-urugvajsko-hrvatskog spoja. Svi su za vrijeme utakmice u Šibeniku stajali i navijali. Postalo je prepoznatljivo ono _ „Ši, ši, Šibenika“! Paralo je uši…

Eto, 1981. godine Šibenka je bila prva u prvenstvu, u doigravanju je išla bez problema do kraja, do finala protiv Sarajevske Bosne. Odigrane su četiri utakmice u finalu, igralo se do tri pobjede, a nakon ta četiri dvoboja bilo je u pobjedama 2-2. Kako je Šibenka bila prva u prvenstvu, tako je odlučujuća peta utakmica bila u Šibeniku.

Bio je to dvoboj titana, kako vole novinari reći, Bosna je u utakmicu ušla bolje i dugo vremena vodila, vodila, no šibenska latinoamerička publika bila je neumorna,. Malo pomalo stizala se prednost Benačeka i Ekiše, na koncu se dogodila drama nezapamćena na ovim košarkaškim prostorima,. Na dvije sekunde do kraja Šibenka je imala napad za pobjedu, tukao je mlađahni Dražen Petrović, sudac Ilija Matijević, čovjek velikih brkova, sudio je prekršaj za domaćine, prosvjedi su bili strašni, no bacanja su se izvodila i Petrović je unatoč velikoj odgovornosti kao djetešce pogodio oba bacanja.

Najprije su se košarkaši iz Sarajeva bunili za prekršaj Hadžića, kad je snimka pokazala da je kontakta bilo, onda je uslijedilo ogorčenje zbog tvrdnji da je prošlo dvije sekunde od početka napada do izbačaja lopte na koš.

Da sve bude smješnije, predsjednik tadašnjeg Košarkaškog saveza Jugoslavije Vasil Tupurkovski u Šibeniku je podijelio pokal i medalje košarkašima Šibenke, sve je bilo u redu na samoj utakmici. I poslije utakmice.

No, plenumi i sastanci inicirani iz Sarajeva urodili su plodom, utakmica je poništena, jedina u obijesti zbog greške suca i naloženo je da se odigra nova, u Novom Sadu, kao na neutralnom terenu. Cijeli Šibenik je izašao na ulice, igrači su po novinarima govorili kako neće vraćati medalju i pokale, Šibenik je jednostavno rekao – ne političkom odlučivanju prvaka.

No, u Novom Sadu je priređena fešta za Bosnu, koja je istrčala na teren, pred nekoliko stotina svojih navijača, nikoga iz Šibenika nije bilo tog dana u Novom Sadu. Bosna je proglašena prvakom, jer je utakmica registrirana s 20-0 za Sarajlije, no mora da je i njima bilo neugodno tada, kako je to žalosno i smiješno izgledalo.

Danas ovo izgleda kao lijepa, sjetna i nostalgična priča, no tada, prije skoro 30 godina, puno je žuči i suza proliveno zbog male Šibenke koja je morala izgubiti spor protiv moćnije i utjecajnije Bosne. No, dobili smo svi skupa Šibenku, košarkaški klub koji je davao sjajne igrače, pa i najvećeg, a koji je nebrigom i foliranjem kako će nas spasiti i regionalna liga i ovo i ono, ostajala polako ali sigurno bez stuba razvoja košarke u Hrvatskoj. Svima nama na sramotu.

Izvor: sportska.revija.hr