Mihaela Marković – samo ništa protiv pletenja, molim!

Piše
Antonia Hrgović

svibnja 06, 2016

Moda, kao samo jedno od područja umjetnosti, ima sreću što je Mihaela Marković (prijateljima znana kao Mela), mlada modna dizajnerica i velika ljubiteljica svih vrsta umjetnosti (fotografija, ples, film, slikanje, glazba, grafički dizajn), izabrala baš nju kao glavno polje svojeg kreativnog izražavanja.

Foto: Mihaela Marković. Od skice do modela

S diplomom milanskog instituta Marangoni i sa završenim magisterijem u Nottinghamu, trenutno se nastanila u rodnoj Hrvatskoj gdje je pokrenula svoju modnu liniju jednostavno nazvanu Mihaela Marković, dostupnu on-line na abrakadabra.com. Paralelno nudi svoje kreativne tvorevine i na jednom inozemnom online shopu i aktivno djeluje za jednog hrvatskog proizvođača tekstilne i sportske opreme.

Nakon kratkog uvoda, odmah nas je zanimalo kako napreduje njen privatni obrt.

Ide mi kao i svakom mladom kreativnom individualcu: jedan dan mi je super i jako sam optimistična, a drugi dan očajavam i pitam se kamo sve to ide. Ali, više je onih dobrih dana!

U razgovoru s Mihaelom, vrlo brzo primijetite kako su za nju umjetnost i moda neraskidive. Kad se rodila ta njena ljubav za modom?

Oduvijek sam htjela biti to što sam danas. Sjećam se kad sam ispunjavala lesksikone u školi, uvijek sam na pitanje Što želiš biti kad odrasteš? odgovarala da želim biti modna dizajnerica.

Na specijalističkom magisteriju u Engleskoj, specijalizirala se u domeni pletenja. Zašto baš pletenje?

Od mame sam naslijedila ljubav prema pletenju. Fasciniraju me te neke tradicionalne aktivnosti koje danas više nisu baš popularne, ali svejedno su cijenjene. Pletenje je jedna od njih.

Foto: Mihaela Marković

Što ju toliko očarava kod pletenja?

Pletenje je posebno jer ti sam stvaraš svoj tekstil. Nisi ga negdje kupio ili izrezao iz nekog već gotovog materijala, nego stvaraš vlastiti produkt. Ti kreiraš. Imaš kontrolu nad cijelim svojim radom od najjednostavnijeg njegovog segmenta do onog kompleksnijeg. A dođe i kao dobra vrsta meditacije i opuštanja. Pletenje sam čak pronašla na službenom popisu aktivnosti koje utječu na smanjivanje stresa u jednoj knjizi!

A njoj ćete prouzročiti stres ako je pitate zašto kao odlična učenica jedne od težih gimnazija u Hrvatskoj, IV. gimnazije, nije odabrala za studiranje neke ziheraškije fakultete, poput Prava ili Medicine, koji bi joj omogućili djelovanje na područjima rada s redovitijim i pozamašnim primanjima.

To me pitala jedna moja profesorica na kraju srednje škole kad je vidjela moj prosjek od 5.0, a kad je čula da želim studirati modu. Izbacila me iz takta. Zašto se kod nas kao jedina prihvatljiva zanimanja smatraju ekonomist, liječnik ili pravnik? Takva zanimanja možda osiguravaju zaposlenje, ali što je s unutarnjim ispunjenjem? Velika Britanija je jedna od najjačih i najpoznatijih država na svijetu, a njihova kreativna industrija je druga najunosnija u zemlji. Vani se to jednostavno više cijeni i dopušta se da kreativnost postane dio identiteta zemlje.

Također nećete dobro proći ako ju pitate plete li itko danas još više osim naših baka.

To nije istina. Dok sam studirala u Milanu išla sam paralelno na tečaj pletenja gdje su bile same mlade cure. Tamo je to cool. Na internetu je dostupno puno modernih tutoriala za pletenje, od kojih je samo jedan Wool & the Gang. Tko uopće smisli tako fora naziv? Zašto bi uostalom prestižni instituti modnog dizajna uopće imali odjele za pletenje, ako pletenje nikamo ne vodi? Ti odjeli sigurno nisu za naše bake. Ručno pletenje je preživjelo unatoč svim novim tehnologijama i još uvijek je jako cijenjeno u modernom svijetu.

Foto: Mihaela Marković

Pitali smo kakva je situacija u Hrvatskoj. Ima li na našim fakultetima mode takvih odjela?

Ima! Nedavno sam posjetila Odjel za pletenje na Tehnološko tekstilnom fakultetu u Zagrebu, ali sam se malo rastužila. Njihove šivaće mašine su stare preko 100 godina. Kako će mladi student dizajna doći do znanja ako se ne ulaže i ako fakultet nema prikladnu ni suvremenu opremu? U Engleskoj su studentima na raspolaganju najmodernije mašine koje se koriste u industriji, a novi investitori neprestano dolaze. Stalno se provode nova istraživanja. Baš pred kraj mojeg magisterija u Nottinghamu su ispleli vestu koja detektira rad srca! Takva napredna tehnologija ne može se ni usporediti s našom.

Kakve šanse ima onda domaća modna scena bez tako uznapredovale tehnologije?

Ima nade! Radom, kvalitetnim ulaganjem u sebe i stalnim istraživanjem može se doći do rezultata. Primjer za to je Dioralop, hrvatski modni label koji je eksplodirao sve do Londona, a iza kojeg se kriju mlade dizajnerice Andreja Bistričić i Maja Merlić. Primjećujem također da je sve više dobrih dizajnera općenito u sferi produkt dizajna, koji se bavi dizajniranjem svakakvih predmetnih sitnica oko nas (npr. pepeljara, podložaka za čaše, pa i sama čaša, vaza, šalica itd.).

Nije li malo paradoksalno što se pletenje kao jedan starinski rad s rukama dovodi u poveznicu s modernom tehnologijom?

Upravo je to jedan od fenomena na koji se osvrćem u svojem diplomskom radu koji se i zove Paradoks. Da, prilično je paradoksalno što u ovo moderno doba još uvijek težimo ručnim i tradicionalnim vrijednostima. Veliki paradoks je i površnost mode nasuprot osobne priče dizajnera koja ima svoju dubinu. Naime, uz modnu industriju se vežu ekscesi i frivolnost, a s druge strane svakom svojom modnom kolekcijom, kreator šalje osobnu poruku i pokazuje nam koliko muka, truda i vremena je trebalo da dođe do njegove modne realizacije. Zašto je teško biti kreativan, ne samo kao modni dizajner nego i kao pisac, glazbenik ili bilo koji drugi umjetnik? Jer uvijek moraš staviti na vidjelo neko svoje iskustvo i svoje najdublje ja.

Foto: Mihaela Marković. Mela u akciji

Zanima nas je li ona imala prilike dosad ispričati svoju priču kroz modnu reviju?

Na kraju studija u Milanu imala sam svoju modnu reviju, zajedno s drugim kolegama iz moje klase. Na pet modela koji su prošli pistom u manje od pet minuta, dok sam ja samo sjedila u publici, vidjela sam svoj jednogodišnji rad. Više mi se svidjelo u Nottinghamu, gdje su moji radovi bili prezentirani publici u obliku izložbe. Radovi su mi bili izloženi na lutkama, bilo je mojih skica, crteža, citata, a ljudi su mogli razgovarati sa mnom. Takva vrsta intimnijeg izlaganja je bliža mojoj estetici i razmišljanju.

Pokušava li to Mihaela reći da nije fan modnih revija?

Na reviji samo sjediš, a tvoja odjeća prođe scenom. Ti ju ne možeš ni dotaknuti. Ne želim imati bilo kakvu reviju. Želim da revija bude umjetničko djelo samo po sebi.

Nećemo onda ipak reći da ima nešto protiv modnih revija, ali zato je njeno nezadovoljstvo naspram nepoznavanja tamne strane modne industrije očito.

Malo ljudi zna da je modna industrija 2. najveći zagađivač okoliša na svijetu. Za proizvodnju jedne obične bijele pamučne majice potroši se vode koliko čovjek popije u 3 godine. Da ne pričam o sweatshopovima, koji neljudski izrabljuju žene i djecu u manufakturnoj proizvodnji odjevnih predmeta. Danas su također popularni modni brandovi poput H&M-a koji spadaju zapravo u kategoriju brze mode i samo naglašavaju njenu potrošnost. 70- ih godina počeo je pokret za etičku modu, koja nažalost nije zaživjela jer njeni komadi iako proizvedeni u povoljnim uvjetima jednostavno se nisu prodavali jer su ih kupci zbog njezinih prirodnih, ali sterilnih i neutralnih boja, smatrali odbojnima.

I samo tako neplanirano, došli smo do razloga Mihaelina povratka u Hrvatsku.

Zato sam i izabrala Hrvatsku za svoj modni teren: da se baš ovdje angažiram oko osvješćivanja toga koliko je važno da znamo kad nešto kupujemo gdje je to proizvedeno, kako i pod kojim uvjetima, tko je to proizveo i slično. Ljude bi trebalo zanimati što točno kupuju. 85% radnika u modnoj industriji su žene, pa kad kao moderna mlada žena kupujete, a ne znate točno porijeklo kupljenog artikla, vi tom kupnjom podupirete često zastrašujuće uvjete pod kojima te žene žive i rade. Treba se informirati. Mnogo svjetskih dizajnera želi danas da njihov proizvodni proces bude kako treba, a ne samo s težištem na masovnoj proizvodnji.

Provodi li takvu modnu politiku i u vlastitoj modnoj kolekciji?

Naravno. Inače, moja zadnja kolekcija se zove Odjeća koju je nosila moja mama (Clothes that my mother wore). Htjela sam stvoriti kolekciju komada koji nisu zarobljeni u trenutnom trendu već koji će i za deset do dvadeset godina biti atraktivni. Moderna klasika s nekim pomakom.

Da se vratimo malo unazad na godine studiranja u inozemstvu (s obzirom na to da smo ipak studentski portal). Kako je studirati izvan Hrvatske?

U Italiji je sveučilišni studij na vrlo visokom nivou. Svi su tu da ti pomognu, ali bilo je ipak malo neorganiziranosti. Ali, zato je Engleska besprijekorna. To je jedan drugi svijet. Apsolutno svi zaposlenici fakulteta, od dekana i profesora do referade i čistačica stoje na vašem raspolaganju i rade sve kako biste dobili znanje po koje ste došli. Imam jednu malu anegdotu za primjer. U Nottinghamu su nam dali da ispunjavamo onu općenitu anketu koju svaki student kad-tad mora ispuniti na fakultetu: čime si zadovoljan/nezadovoljan na svojem studiju, zašto i tako dalje. Tema naše ankete je bila prijedlozi za bolje izvođenje nastave. U Hrvatskoj kad se i provede takva anketa – do nje najčešće kao i da nije ni došlo. Ne saznaš nikad rezultate, pitanje je tko to i na koji način uopće procesuira. No, ja sam ipak načrčkala da mi se sviđa što smo imali strane predavače na fakultetu i da bih željela da ih bude još. Za 2-3 tjedna dobila sam, zajedno s drugim studentima, mail u kojemu je bila detaljna analiza svakog pojedinog komentara s ankete (među kojima sam našla i svoj!). Anketa je bila tema rasprave sastanka predstavnika studenata i profesora na Vijeću fakulteta! Ne znam hoće li to ikad doživjeti jedan hrvatski student.
Studenti se vrlo uvažavaju, no s druge strane puno se i traži od tebe. Moraš dosta raditi i poštivati rokove. Što se tiče ocjenjivanja, postoji 10 kriterija ocjenjivanja poredanih po važnosti koje treba beziznimno poštovati cijeli fakultet. Ne dobiješ samo ocjenu, nego i objašnjenje za nju.

Foto: Mihaela Marković

A kakav je studentski život?

Lud! Ljudi su vani mnogo opušteniji. U Italiji sam bila u njenom sjevernom dijelu gdje su ljudi pomalo slični nama. Veliki su hedonisti, cijene životne užitke. Važna im je kvaliteta. Kava mora biti dobra, hrana mora biti dobra. A Englezi su jako otkačeni! Kao brucoš imaš na izbor 160 sportskih klubova i sličnih aktivnosti i imaju puno onih sestrinstva i bratstva kao iz američkih filmova. Svaki tjedan je tematski party koji se mora ispoštovati. Tako su jedan put dečki morali doći obučeni kao bebe: izašli su van s dudom u ustima i pelenama preko rozih hlačica! Sumnjam da bi to prošlo kod nas (smijeh). Englezima ništa nije bed, ni curama ni dečkima. Isprobavaju drugačije ličnosti i to ih zapravo čini kreativnima. Nisu uštogljeni i ništa im nije strano. Otvoreni su. Imaju oni i svojih loših strana, ali ne bih sad o tome…

Treba li i za modu biti otkačen?

Apsolutno. Otkačenost je povezana s kreativnošću. Svatko ima kreativnu crtu u sebi, čak i netko tko nema veze s umjetničkim svijetom, kao što je to npr. jedan računovođa. Netko tu svoju kreativnu crtu zatomi, netko ju prekriži, a netko ju otkrije prije ili kasnije, pa bude sretan računovođa i napravi revoluciju u računovodstvu! Svi bi trebali tražiti neku svoju nit.

Jesi li ti otkačena?

Često od prijatelja slušam šale na račun svojeg odijevanja: Joj gle, kak se ova Mela opet obukla! Ali, meni to ne smeta nego mi je dapače super! Ima jedan aktualan i jako popularan američki blog koji bilježi stylish bakice s ulica New Yorka koje, preko pretjeranog šarenila i jarkih boja svojih odjevnih kombinacija, neobičnih naočala, ogrlica i drugih namjerno napadnih modnih detalja, uživaju u svojoj ekstravaganciji. Volim takvu vrstu čudnosti. Kad budem stara i ja ću biti takva stylish bakica s milijun boja na sebi i cigaršpicom među prstima. I onda ću napisati svoje memoare!

Melu možda susretnemo na ovogodišnjem Design Districtu (16.-19. lipnja) u Zagrebu za koji namjerava prijaviti jedan svoj projekt, a u međuvremenu ako slučajno naiđete na nju kako se u neobičnim pozama trza na muziku iz 80-ih godina, ne brinite, to se samo giba u ritmu novog plesnog trenda koji je otkrila – popping!

Melu podržite i pratite klikom na Facebook ili na njezinu web stranicu.

Foto: Mihaela Marković

Naslovna fotografija: Mihaela Marković