Deset godina kako nas je napustio Dino Dvornik

Piše
Mateo Galić

Sep 07, 2018

Na današnji dan, 7. rujna 2008. godine, umro je hrvatski glazbenik, pjevač, skladatelj i tekstopisac, Dino Dvornik.

Dino Dvornik je bio jedan od najvećih predstavnika hrvatske glazbene umjetnosti poznat po mješavini različitih glazbenih žanrova. Posebno ga je isticala unikatna i ekscentrična scenska pojava, energični nastupi, izvrsni plesni pokreti te izražene vokalne sposobnosti.

Dino je drugi je sin poznatog glumca Borisa Dvornika, koji je preminuo u ožujku 2008. godine. Za života je četiri puta dobio prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, a posmrtno osam puta.

Dva Porina dobiva 1996. godine za skladbu Afrika i to za hit godine i najbolji aranžman.

1998. godine osvaja Porina za album Enfant terrible za najbolju produkciju, a 1999. godine dobiva Porina za album Vidi ove pisme.

Glumio je u seriji Naše malo misto zajedno s bratom Deanom, a nakon toga u još nekoliko dječjih filmova i serija. Također, glumio je i u filmu Ta divna splitska noć.

U kolovozu 1989. godine ženi se s Danijelom Kuljiš i s njom dobija kćer Ellu.

Dino je pohađao glazbenu školu, ali ga klasična glazba nije zanimala pa ju je ubrzo napustio. Dina nije zanimala niti gluma stoga se odlučio baviti pjevanjem.

1981. godine s bratom Deanom sastavlja pop sastav Kineski Zid s kojim je promovirao funk glazbu. Ime bendu su dali po zgradi u Splitu u kojoj su živjeli. Zbog glazbe Dino se tada ostavlja i bejzbola u kojem je bio vrlo dobar igrač.

Kineski zid se vodio funky glazbenim žanrom (stil Jamesa Browna, Steviea Wondera, Cool and the Ganga, George Bensona, Earth, Wind and Firea), i za diskografsku kuću Suzy 1983. godine snimaju istoimeni album za kojega je Dino skladao glazbu, a brat Dean pisao tekstove. Album ne bilježi neki veći uspjeh, ali ostaje zapisan kao prvi snimljeni funky materijal na tadašnjem prostoru bivše Jugoslavije.

Nakon objavljivanja albuma i razlike u razmišljanju između Dina i brata Deana, dolazi do njihovog razilaženja, nakon čega Dean odlazi u Ameriku, a Dino se okreće prema svojoj solo karijeri. U solo karijeri iskazao se kao prava legenda Hrvatske funky glazbe.

1988. godine nastupa kao debitant na Zagrebačkom festivalu, sa skladbom Tebi pripadam i dobiva nagradu stručnog žirija za najbolju skladbu i kao novo glazbeno ime.

1989. godine Jugoton (danas Croatia Records), objavljuje njegov prvi studijski album Dino Dvornik, na kojemu je Dino radio glazbu, aranžmane, produkciju, svirao klavijature i udaraljke, dok je tekstove napisao Goran Kralj i Zlatan Stipišić Gibonni. Na albumu se nalazi nekoliko veliki uspješnica, od kojih je skladba Zašto praviš slona od mene, za koju je tekst napisao Gibonni, doživjela veliki uspjeh.

Tu su još također i hitovi Tebi pripadam, Ljubav se zove imenom tvojim i Ti si mi u mislima. Album je postao vrlo popularan kod publike i prodaja mu je narasla do 750 000 prodanih primjeraka.

Dino je modernu domaću glazbu uveo u diskoteke, gdje je vladala strana glazba. Ovakvim raspletom događaja, ostvarila mu se želja iz mladosti i uspijeva popularizirati funky glazbu na prostoru bivše Jugoslavije, što je započeo sa svojim bratom Deanom i Kineskim zidom.

1990. godine izdaje svoj drugi studijski album Kreativni nered, kojeg je radio pod velikim pritiskom, jer je trebao opravdati prvi album na kojemu su sve skladbe bili hitovi. Materijal se snimao u studijima Lisinski u Zagrebu i Vilović u Splitu. Tekstove za skladbe potpisuju Gibonni, Rambo Amadeus i novinar Ozren Kanceljak, a u studiju gostuju Neno Belan i Dragan Lukić Luky. Album donosi nekoliko uspješnica, a najpoznatiju među njima Jače manijače osmislio je Rambo Amadeus.

1993. godine objavljuje sljedeći album Priroda i društvo pod utjecajem techno glazbe, koja se tek pojavljivala u Hrvatskoj.

Dino je zbog rata, pritiska i ostalih problema pao u depresiju, što je rezultiralo teškom ovisnošću o drogama. Neko vrijeme ne radi ništa i vrlo brzo biva zaboravljen od medija i glazbenoga svijeta.

Ipak 1995. godine vraća se u sam vrh hrvatske glazbene scene, objavivši maksi singl Afrika, na kojemu se uz naslovnu skladbu nalazi i skladba Žigolo.

1996. godine na Splitskom festivalu izvodi pjesmu Nenada Vilovića Ništa kontra Splita i ova pjesma postaje neslužbenom himnom grada Splita.


2008. godine Dino Dvornik planirao je objavljivanje svoga novog studijskog albuma pod imenom Pandorina kutija, međutim iznenadna smrt, spriječila je da doživi njegovo objavljivanje. Album je 2009. godine nagrađen s četiri Porina, a te je iste godine Dinu Dvorniku posmrtno dodijeljen i Porin za životno djelo.

Umro je 07. rujna 2008. godine u svom stanu, samo osamnaest dana nakon što je proslavio 44. rođendan. Toksikološki nalaz pokazao je da je Dino umro od kombinacije tableta za smirenje, protiv bolova i antidepresiva. Razlog nije bila prevelika količina tableta, već omjer različitih biokemijski aktivnih tvari.

Dino Dvornik kremiran je i pokopan 10. rujna 2008. godine na zagrebačkom krematoriju na groblju Mirogoj. Pokopan je na vrlo poseban i jedinstven način, tako što je cijela ceremonija bila u vrlo veselom raspoloženju. Puštala se njegova glazba te glazba koju je i sam volio. U Splitu, njegovom rodnom gradu, također je organiziran ispraćaj na Peristilu gdje se okupilo nekoliko tisuća ljudi koji su i na taj način odali počast jednom od legendi grada Splita i Hrvatske.

Izvor: Wikipedija

Komentari