Svjetski dan hrane

Piše
Vedran Mikulić

Oct 16, 2020

Svjetski dan hrane utemeljen je od zemalja članica Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) na dvadesetoj konferenciji Organizacije za prehranu i poljoprivredu 16. studenog 1979. godine.

Globalna zdravstvena kriza uzrokovana pandemijom virusa COVID-19 udarac je svima, a panika koja je zavladala zbog mogućnosti nestašice hrane i osnovnih potrepština svakako je dobar razlog za promisliti koliko se često neke stvari uzimaju zdravo za gotovo samo zato što su lako dostupne.

Svake večeri oko 690 milijuna ljudi ide na spavanje gladno, a istodobno se u svijetu proizvede i više nego dovoljno hrane da se nahrane svi ljudi na planetu. Vjerovali ili ne, pomak k rješenju toga problema ovisi upravo o svakome od nas. Pridonijeti boljem svijetu možemo polazeći od vlastitog tanjura.

Jedini održivi način prehrane i prehrana budućnosti ona je koja se temelji na namirnicama biljnog podrijetla.

Civilizacija je temeljena na poljoprivredi. Njena važnost ista je kao i prije 10 000 godina kada je rođena. Kada su se rani lovci-sakupljači počeli grupirati i udomljavati te domesticirati divlje biljke i životinje, društvo se počelo ubrzano razvijati. Neki članovi zajednice specijalizirali su se u proizvodnji hrane, te tako dali prostora ostalima da nauče presti i tkati, topiti i lijevati broncu, peći opeku, oblikovati glinu i praviti lončariju te pisati. Sela su prerastala u gradiće i kasnije u gradove.

Postavlja se pitanje je li poljoprivreda danas važna kao što je bila kroz povijest? Statistike Organizacije za prehranu i poljoprivredu govore da na početku novog tisućljeće preživljavanje 2,57 milijarde ljudi ovisi o poljoprivredi, lovstvu, ribarstvu ili šumarstvu, uključujući one koji su u te djelatnosti uključeni aktivno, kao i one koji u njima sudjeluju neizravno. Oni predstavljaju 42% ukupnog stanovništva na Zemlji. Poljoprivreda pokreće ekonomije većine razvijenih zemalja.

Kroz povijest je vrlo mali broj zemalja doživio brzi ekonomski razvoj i smanjenje siromaštva, a da tome nije prethodio razvitak poljoprivrede. Gospodarska statistika promatra poljoprivredu isključivo kao ekonomsku djelatnost. Međutim, poljoprivreda kao način života, kao nasljeđe, kao kulturna prepoznatljivost, kao povijesni suživot s prirodom, upravo je od neprocjenjive važnosti.

Ostali nematerijalni doprinosi poljoprivrede čovječanstvu uključuju očuvanje staništa, krajolika i tla, gospodarenje vodnim resursima, te očuvanje prirodne bioraznolikosti. U mnogim razvijenim i zemljama u razvoju seoski turizam postaje sve popularniji među gradskim stanovništvom koje žudi za mirnim mjestom za odmor, pokazujući zanimanje za podrijetlo hrane koju jedu.

Ali vjerojatno najznačajnija uloga poljoprivrede upravo je rješavanje problema gladi za 850 milijuna pothranjenih ljudi, većinom u ruralnim područjima. Jedini način rješavanja ovog problema za njih je da sami proizvedu dovoljno hrane ili da imaju dovoljno novca kojim bi tu hranu kupili Najizvjesniji način zarade u ruralnim područjima upravo je zarada proizvodnjom hrane i ostalim djelatnostima poljoprivrednog sektora.

Mnoge međunarodne inicijative i organizacije civilnog društva, kao što je Međunarodna organizacija za borbu protiv gladi, omogućavaju ljudima različitih kultura susretanje i planiranje aktivnosti u borbi protiv gladi. FAO organizacija TeleFood kroz različite kulturne događaje kao što su koncerti promovira svjesnost o problemu gladi.

Svjetski dan hrane na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini pruža mogućnost za razvoj dijaloga i unapređivanje solidarnosti. Ljudska i kulturalna domišljatost te ispravna vizija kroz međusobnu suradnju i pomaganju, uključujući doprinos FAO-a i Međunarodne zajednice, može zasigurno dovesti do napretka u osiguravanju dostatnosti hrane za sve.

Komentari